Luna već sam pisala jedan post prije par dana, međutim valjda mu je bila sudbina da pobjegne prije nego sam ga odaslala, pa ću ponovno napisati, sada kada sam se ohladila zbog toga što je pobjegao.

Zanimljivo je da ja sa Karlom nisam nikada doživjela štipanje, ali sa Annom koja je bila prva jesam. Sa Annom sam doživjela i zubiće, a s Karlom nisam. S Karlom sam doživjela mastitis recimo, a zašto? Zato što je počeo okretati glavu s ajedno 6 mjeseci kad ga je nešto zanimalo naravno s bradavicom u ustima pa je vjerovatno došlo do ozljede kanalića i problema s otjecanjem mlijeka. Trajalo je više od dva tri tjedna i sva sreća da sam imala Permammas koji je sve sredio.

Nego da se vratimo na štipanje...
Bez obzira što se slažem sa činjenicom da naša djeca pritiskom na dojku pokušavaju potaknuti let down ili samu produkciju mlijeka kao mladunci različitih sisavaca postoji jedna nijansa (za mene) o kojoj moramo voditi računa. Nijansa se zove "Upozorenje" što rade i životinje PAZI SAD! ovisno o starosti mladunaca. Starost mladunaca je vezana i za rast šiljastih zubića, a i za učenje o upotrebi kanđi ili panđi jer majka mora na vrijeme naučiti mladunce da se odnose prema sisi sa pažnjom. Ako majka dozvoljava igranje na sisi ili u našem slučaju spavanje s bradavicom u ustima ona riskira povrede i njena podsvjest je drži budnom. Isti je slučaj i sa štipanjem. Mama mora naučiti bebu da se odnosi prema dojci s poštovanjem. Kako? Blagim upozoravanjima od "malih nogu" ili ako rastom zubića, učenjem pinceta zahvata, vrtenjem slobidne bradavice radi ublažavanja dosade dolazi na bilo koji način do ozljeđivanja dojke. Mi usmjeravamo, mi majke...uvijek blago i nježno reći kada je dosta dok oni to sami ne nauče ili prilagode svojoj dobi.

Zato sam ja protiv spavanja sa bradavicom u ustima jer tih primjera u prirodi nema, ali naslonjena na dojku glavisom ili držanjem dojke s jednom rukicom koja je slobodna, to je ok. I za to sam da se po noći neki ružan san ublaži na brzaka sisanjem, ali nisam za to da u tom smislu bude dojka duda...koja se drži u ustima.
Mislim da je jedno zdravo upozorenje bitno da ne dođe do ozljeđivanja i da je bitno dijete uvijek podsjetiti na to ako se zaboravi i vježba pinceta zahvat na krivom mjestu...

Majka mladunaca također to radi na taj način da su upozorenja prilagođena uzrastu mladunčeta...