sorciere prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
i meni je nekak ta koncepcija s žrtvovanjem bljak, nekad je moja mama znala imati ispade te vrste, sitnice, ali ipak stvari koje su me iznimno živcirale, npr. ide raditi kolač, a da je nitko ništa nije tražio, zakopa se u suđe i cijelo popodne provede u kuhinji i onda kuka da je to sve zbog nas i da se ona tu žrtvuje, a mi ono..nezahvalni valjda?
nije to dobro, osjećati kako su ti vlastita djeca žrtva i kako ti otimaju od usta i vlastitog komoditeta
ja svoju kćer ne osjećam kao financijski teret iako, ruku na srce, kad smo samo platili tetu čuvalicu i bebe-ribe otišlo je svaki mjesec 3000 kuna u startu..e pa sad, možeš se ufurati tako da računaš što si sve sebi mogla kupiti za te novce, ali ja i MM nikada to nismo gledali na taj način
ono što mi je najviše nekako bilo 'narušeno' s dolaskom djeteta je bio moj komoditet i slobodno vrijeme..ali, kako ona raste i to se mijenja na bolje
eto, jučer smo išle u kazalište lutaka pa popodne na bazen..ja i moja mala kćer..bilo nam je super, koliko je ona uživala toliko je i meni bilo baš lijepo
bila sam preumorna od prijašnjeg tjedna, rado bi se bila našla s frendicama na kavi u miru i odspavala koji sat popodne, pa sam svejedno cijeli dan hopsala i izmišljala di ćemo da njoj bude zabavno..na kraju sam se i sama dobro zabavila
mislim, jesu djeca zahtjevna, ali nisu baš takav horor da se sastavlja lista od deset točaka sa 'zakinućima'
a što se tiče ne po guzi, jednom sam je s plišanim zekom u polušali po guzici kad se ustala s kahlice i čeprkala po dupetu uz uzvik 'oj, šta radiš?'
toliko se gorko rasplakala uz optužbe da je tučem da sam joj se nakraju ispričavala da sam se samo šalila i da ju je zeko
ima drugih načina discipliniranja, al treba imat konjske živce
meni riječ žrtva ima totalno negativan prizvuk, kao da je to nešto što netko radi prek kujca bez imalo volje. a i zato da bi to kasnije mogo drugima trljat na nos.
sve što radim za svoju malu jest zato što ju volim i zato što to želim raditi. da ne želim i radim to prek volje, onda bi to bila žrtva.
to je bar moj pogled... tak da zaista ne smatram da se imalo žrtvujem.
ajmo otvorit temu tko se žrtvuje za djecu?? ovdje smo zacatali topic
M&T, jesi li priredila kabanicu za taj drugi topic? Kako stvari stoje... bi'ćeš oprana
jesam, evo i maramice za obrisat suze...već plačemM&T, jesi li priredila kabanicu za taj drugi topic? Kako stvari stoje... bi'ćeš oprana
meni zrtva ne predstavlja samo po sebi nesto negativno (dobro, mozda malo prepateticno, ali...).
zrtvujes se kad napravis nesto tesko ili podneses nesto neugodno zbog osobe koju volis. Svojevoljno.
Prema tome, ja se pokoji put zrtvujem radi svoje djece. Ne pada mi na pamet trljati im to u nos, znala sam sto me ceka, ali valjda mi se to broji ko neko dobro djelo?
Ja sam jaaako mlađa forumašica, i sve kužimMoram,opet se složiti sa Sorciere,žena zbilja zrelo zbori,ali mislim da i razumijem zašto;godine donose i zrelost,pa možda zato i ja nju kužim,a neke forumašice(pretpostavljam daleko mlađe)ne.
Bez namjere da ikoga uvrijedim,lijep pozdrav svimaMožda to i nema veze s godinama, svatko ima svoj stav. Ja se obožavam "žrtvovati" za svog malog anđela
Cure najte se ljutit jedna na drugu
Nema mi gore nego kad starci vele "sve smo u životu radili zbog vas". Moš mislit! Radili su jer su vrijedni i obiteljski ljudi, koji su htjeli za svoju djecu i za sebe osigurati dom. Tako i mi želimo osigurati za svoju djecu i za svoje du.. što ugodniji život. Pa kad kažu "sve će ostat vama" ja kažem ok, ali tada mi neće trebati, treba mi sada, ajde kad ste sve radili za nas dajte mi kuću a vi odite u podstanare da ne moram jaOnaj koji je neradnik po prirodi neće stvorit ništa ni za svoju djece niti za sebe.
A svoju Ninu sam si rodila zbog sebe, jer sam joj željela pružiti bezuvjetnu ljubav a zbog te ljubavi pustiti ću ju od sebe kad dođe vrijeme, nema tu govora o nekoj žrtvi
A što se tiće tučenja djece i ja sam protiv! Moja duša bi naprosto uvenula da istučem svoju Ninu. Jedna anegdotica od jučer: sjedimo na krevetu i ona će svojim plastičnim mobitelom na mene :/ a ja neznajući što bih dva puta ju lupim po guzi a ona udri u plač kao da sam ju istukla ne znam kak
Nije li ovo:
1.
2.
kontradikcija?!a ja neznajući što bih dva puta ju lupim po guzi a ona udri u plač kao da sam ju istukla ne znam kak
Možda se tako čini na prvi pogled, ali meni dva puta lupiti po guzi jednom godišnje NIJE tučenje djece
Nadam se da NIKAD NIKAD neću izgubiti živce da ju nalupam, jer kako sam rekla, duša bi mi uvenula i onda nekog zamolila da sad lijepo mene izlema da isperem savjest
Nije li naslov teme "ne po guzi" ?
ma hajde pa zar je bitno jel je tučeš svako jutro za dobar dan ili je onako lupneš 2 puta godišnje da ne propustiš tu kvotu :shock: :shock:Možda se tako čini na prvi pogled, ali meni dva puta lupiti po guzi jednom godišnje NIJE tučenje djece
tuča je tuča, bez obzira koliko to često bilo
ok, ako je to isto sljedeći put ću ju izmlatit, ja onda izjavljujem - tučem svoje dijete
M&T fakat ne vjerujem ovo što si napisala :shock:ma hajde pa zar je bitno jel je tučeš svako jutro za dobar dan ili je onako lupneš 2 puta godišnje da ne propustiš tu kvotu :shock: :shock:Možda se tako čini na prvi pogled, ali meni dva puta lupiti po guzi jednom godišnje NIJE tučenje djece
tuča je tuča, bez obzira koliko to često bilo
Ima mnogo ljudi koji bi mnogo toga zrtvovali samo da mogu imati dijete pa je bas zanimljivo kako neki upravo zbog djece zsrtvuju puno.
Uostalom potpisujem Sorci oko zrtvovanja.
Onima koji su svjedoci premlacivanja djece bih samo porucila da bi bilo pohvalno i dobro takve stvari prijaviti. Dapoace, ja to smatrat svojom duznoscu ma sto neki mislili o tome. To nije petljanje u neciji zivot u smislu zabadanja nosa, nego odgovorno ponasanje odrasle osobe a u cilju zastite djetete kojem su prava pogazena spomenutim ponasanjem.
Tebi je smiješno što je reagirala plačem? :?dva puta ju lupim po guzi a ona udri u plač kao da sam ju istukla ne znam kak
Možda nije boljelo fizički, ali ju je u svakom slučaju boljelo poniženje i to od osobe koju voli najviše na svijetu. Razmisli malo o tome.
Ne! po guzi je Ne! po guzi. Ja tu ne filozofiram. Imam stav da nema isprike za mene i zato nema sanse da se djete klopi malo ili puno.
I zamolba M&T - ja znam i shvacam da postoje roditelji koji se tako kao ti osjecaju, ja se ne zelim uopce petljati u tvoj nacin razmisljanja. Niti cu osudjivati sto se zrtvujes niti ista slicno. To je tvoja stvar i ne tice me se uopce.
Ali zaista bi bilo korektno da ako vec ne zelis sebi priznati onda barem toleriraj da ima i nas koji ni u jednom momentu ne dozivljavamo da se zrtvujemo za svoje dijete i nemoj nas ismijavati jer to jednostavno nije pristojno.
Možda je ova diskusija oko žrtvovanja ipak više jezične prirode. Možda je ono o čemu M&T govori u stvari odricanje. Ja mislim da roditeljstvo podrazumijeva puno odricanja, koliko god to odricanje bilo dobrovoljno, drago, svjesno, otvorena srca, nesebično...Činjenica je da ima puno stvari koje bih ja rado radila, a ne radim ih jer imam djecu. Pa iako je to meni ok i ne očekujem nikakav "povrat ulaganja" od svoje djece, ne sramim se reći da postoje stvari kojih sam se odrekla radi njih. Na primjer, mužu i meni baš fali vremena da budemo sami i uživamo jedno u drugome kao nekada. Vjerojatno bismo to mogli i češće sebi priuštiti, ali istovremeno želimo više biti i sa svojom djecom i mislimo da to njima i treba. Svjesno i rado se odričemo vremena za nas dvoje kako bismo to vrijeme proveli s njima. Uživamo u njima, ali vrijeme za nas dvoje i dalje fali i taj manjak osijećamo, koliko kod bili sretni s djecom i zbog djece.
A ne po guzi je ne po guzi. Tiwi, zaista je vrijedno čitati što ti misliš o toj temi.
Ma mogli bi o manjku vremena pricatiali to cool i to je normalno, mi se znamo tako zagriliti i saputati a on se igra s auticem metar od nas i smjeska se a nas dvoje jednostavno rastemo iznutra od ljubavi. Nema tu zrtve kaj ne?!
a možda nije niti žrtvovanje, niti odricanje nego davanje....
koliko god mi pričale o jezičnim razlikama dijete te razlike sigurno ne razumije. Ukoliko kraj njega i ispred njega roditelj komentira da se za dijete žrtvuje dijete to upravo tako i razumije i osjeća.
Pa žrtva i nije riječ koju bih ja upotrijebila. Trebalo mi je nekoliko godina i da si priznam naglas da postoji odricanje. Prije sam imala osjećaj da je bogohulno tako nešto i pomisliti (ima li neki sinomim za "bogohulno" koji ne uključuje Boga?).
To nikad ne radim. Ne komentiram to ni s drugima, tu se nema što komentirati.
Ovo mi se isto čini jezičnom razlikom.ok, ako je to isto sljedeći put ću ju izmlatit, ja onda izjavljujem - tučem svoje dijete
Naravno da nije svaki udarac po guzi zlostavljanje i izmlaćivanje. Ali jest čin nasilja prema djetetu. Jest povreda dostojanstva, a to je važno ako se slažemo da je dostojanstvo djeteta važno.
Anima, kako bi se ti osjećala da tebe netko, misleći da je to za tvoje dobro i iz odgojnih razloga, dva puta udari, onak lagano, bilo gdje po tijelu? Možda poniženo? Iako zapravo nebi boljelo...Tako se vjerojatno osjećalo i tvoje dijete; pretpostavljam da nije plakala od bola nego od poniženja
ajd što ste napali ženu?? nismo svi savršeno pametni....nismo svi isti...i ja sam sve donedavno kontala da je ok malo "obrsat prašinu s pelene!...i da mi je netko reko da sam zlostavljač...mislim, stvarno...edukacija...polagano...i evo sad kontam što znači po guzi...a uvik sam tako misila...i prije 10godina....i svašata sam još mislila...i evo hvala Bogu...mnogo korisnog saznah na ovom forumu...a za ono prije? valjda me je trebalo prijavit!!
Ja ne bježim od činjenice da olovku treba nazvati "olovkom" i odricanje "odricanjem". Nekome je odricanje žrtva, a nekome davanje.
Nevjerojatno mi je da se automatski termin "žrtva" povezuje s nabijanjem značenja istoga djetetu na nos.
Ako i postoji odricanje, žrtva ili davanje, nije neminovno isto spočitavati nekome niti komentirati s negativnim prizvukom, zar ne?
To je jednostavno tako jer su stvari radi lakšeg sporazumjevanja posložene tako: ako djetetu pružaš nauštrb sebe bilo što, to se zove odricanje u korist, zar ne?
Pjesnik bi to možda nazvao "ljubav", npr., što ne znači da bi apsolutno bio u pravu.
AdioMare, točno tako!
Tiwi ja ne ismijavam nikoga, možda si nešto krivo shvatila..samo komentiram i diskutiram..
ja pričam upravo o ovome što su napisale Vertex i AdioMare, samo sam nespretno posložila i obrazložila pojedine riječi...ali to je upravo ono što sam mislila napisati
hoćete sad i njih ispljucati kao mene, pa će pojedinci opet pisati da ja ismijavam i vrijeđam
Luna - vjerojatno si u pravu i razmislit ću o tome. Ali i ja se osjećam kao idiot kad me čupa, hoće me lupit i sl..stvarno ne znam što da radim i kako da joj objasnim, probam ja ali uzalud vam trud svirači. Ne znam koliko je djelovalo ovo brisanje prašine s guze ali ne mogu obećati da to više neću učiniti. Ja sam kao dijete bila isto tučena od mame i to jako, zamjeram joj samo što je to bilo tako jako a da nas je koji put klepnula razumila bih da je to bila neka odgojna metoda. Stvarno ne želim od svog djeteta napraviti nedgojeno derište i u hodu rješavam te stvari... Voljela bih stvarno čuti koja to majka nikad nije udarila dijete(malo ili jako) i kakvo je takvo dijete, i kako joj je to samo uspjelo???
anima, pa ima nas jako puno.Voljela bih stvarno čuti koja to majka nikad nije udarila dijete(malo ili jako) i kakvo je takvo dijete, i kako joj je to samo uspjelo???
zara će sad 4 godine i ja je nikada nisam udarila. općenito mi to sasvim dobro uspjeva :D , iako sam imala do sada 2 ili 3 "pomračenja uma" u kojima sam ju žarko željela doslovce izdevetati (najvjerojatnije posljedica toga što je mene moja mama udarala kad je tako gubila živce i to je duboko ukopano u meni). ali je ni tada nisam udarila. problijedila sam od agresivnog i destruktivnog bijesa koji je ključao u meni.... i zatvorila sam se u drugu sobu dok nisam došla koliko toliko k sebi.
a kakvo je zara dijete? genijalno
i recimo, nikad se nije bacala po podu u dućanima ili na cesti, nikad nema histerične ispade u kojima nešto zahtjeva, nikad nije udarila drugo dijete, .....
Apsolutno da se osjećaš loše dok ona to čini i NARAVNO da je trebaš učiti da to ne radi, da je to loše i nepoželjno ponašanje. Ali ona je još mala, nema ni dvije godine i ne radi to da bi ti napakostila nego zato što još nema istančan osjećaj za druge ljude. Zato si ti tu da je vodiš i usmjeravaš.
Nećeš napraviti od nje neodgojeno derište, moguće je lijepo odgojiti dijete bez batina, samo je potrebno puuuuuuuuuuno strpljenja. Uopće ne sumnjam da ti to možeš.
1. moja baba
2. moja prabaka (pradjed je preživio konc logor i nije dao da itko digne ruku na dijete)
3. mama prema mojoj sestri (ja sam dobila šibom) = rezultat: sestra priča s mamom kad ima problema, ja nikad nisam
4. moja druga prabaka
nitko nije odrastao razmažen i neodgojen
dijete se odgaja primjerom i lipon riči, ne udarcima
moja ima 15mj i zna me izbaciti iz takta, tvrdoglava je na mene
nisam je lupila niti obrisala prašinu s pelena
šta dijete zna
ako je "potapšam" po guzi kad pogriješi , jel onda uredu i da mene MM "potapša" po obrazu kad zagorim ručak ili košulju ?
ima jedna stara: ne čini drugom što ne želiš da tebi čine ... ili tako nekako
potpisujem
mislim da se ovdje vodi rasprava o jeziku, možda da pogledamo u Klaića.
Termin žrtva nije nužno negativan. Isto tako se kaže: Kristova žrtva na križu.
pa nije mu baš bilo lako
Meni je nepojmljivo udariti dijete pa makar i "poprašiti" pelene (iako sam nadobivala takvih savjeta od strane svojih prijatelja).
Još mi je nepojmljivije da udarim svoje 21-mjesečno dijete koje još puno stvari ne razumije. Eto, neki dan je pala u parku i ja sam joj htjela stresti prašinu sa guze (najnježnije što sam mogla
Mogu samo zamisliti šok za dijete kad ga netko nalupa i ne zna što ga je snašlo.....
MM-a nikada nisu tukli roditelji, jedinac je - nema boljeg, pažljivijeg, realnijeg i nježnijeg čovjeka - a sve to zbog poštivanja i ljubavi roditelja
Kćer mi ima 17.mjeseci i nikad je nisam lupila (niti bi ikom drugom to dozvolila). To (naravno) podrazumjeva i nelupanje "po guzi", "po prstima" i slične pametarije..
Jednom ili dvaput mi je "poletila" ruka - samo u mislima.. ne i stvarno - i pomislila sam da bi MENI bilo tako lakše.. ALI ja ne želim odgajati dijete na način kako su to činili moji roditelji.. fizičkim i psihičkim maltretiranjem, nabijanjem na nos kako se žrtvuju zbog mene..
Imati dijete je isključivo izbor MMa i mene (ne djetetov), i uživam u njemu svaki tren - bez obzira koliko se na kraju dana osjećala iscrpljenom.
anima, pa ima nas jako puno.Voljela bih stvarno čuti koja to majka nikad nije udarila dijete(malo ili jako) i kakvo je takvo dijete, i kako joj je to samo uspjelo???
zara će sad 4 godine i ja je nikada nisam udarila. općenito mi to sasvim dobro uspjeva :D , iako sam imala do sada 2 ili 3 "pomračenja uma" u kojima sam ju žarko željela doslovce izdevetati (najvjerojatnije posljedica toga što je mene moja mama udarala kad je tako gubila živce i to je duboko ukopano u meni). ali je ni tada nisam udarila. problijedila sam od agresivnog i destruktivnog bijesa koji je ključao u meni.... i zatvorila sam se u drugu sobu dok nisam došla koliko toliko k sebi.
a kakvo je zara dijete? genijalno
i recimo, nikad se nije bacala po podu u dućanima ili na cesti, nikad nema histerične ispade u kojima nešto zahtjeva, nikad nije udarila drugo dijete, .....
Lutonjica, kako? U svakom slučaju, utješno je da vas ima, i nadam se da ću i ja biti jedna od vas, od sad pa nadalje...
Luna
:D :D :D :D :D
tiwi
pitaš kako je zara ispala ok ili kako se suzdržim kad me pukne?
oboje
ovo mogu samo potpisat.
a ovdje se neki uvik, i baš uvik uhvate samo za jednu riječ i onda ide 5 strana postova šta bi ta riječ mogla značit.
svakome znači onako kako je interpretira, a ne mora uvik baš značit negativno.
vjerujem kako ni M&T nije ni mislila ništa negativno pod riječju "žrtva i žrtvovanje", ali ajde, ajmo joj iskopat oči i polomit prste jer se nespretno izrazila. nigdi veze.
ja ako kažem da se žrtvujem za svoje dite, onda se i žrtvujem, ali iz ljubavi i želje da njoj bude dobro. i nije to žrtvovanje uopće na uštrb mene već samo iz ljubavi. i to je pozitivna žrtva, a riječ ko riječ ne nosi nikakve negativne konotacije niti eventualno nekakvo predbacivanje isto kao i samo činjenje.
pa ću samo izjednačit roditeljska žrtva = davanje = beskrajna ljubav
ajojoboje
što se zare tiče, vjerujem da nitko ne može u jednom postu ili u jednom topiku opisati svoj cjelokupan pristup odgoju i svoje načine da usmjeri dijete u željenom pravcu, pa ne mogu ni ja
za ovo drugo, hm, ja bih rekla onako ugrubo da postoje dvije vrste "udarača".
prvi su oni koji smatraju da je udaranje ok odgojna metoda i primjenjuju je po potrebi, znači to je nešto što rade skroz racionalno i promišljeno.
drugi su oni koji udaraju kad izgube kontrolu, u totalnom bijesu i nemoći.
e sad, ja sam odlučila da svoju djecu neću udarati, i kad sam u normalnom stanju, udaranje mi nije ni na kraj pameti i nema problema.
ali ja spadam, odnosno spadala bih u ovu drugu skupinu.
dijete plače moram ići
Mene moja nikad nije udarila, ali sam itekako bila svjesna da me bi u određenim situacijama. Npr. nikad mi nije palo na pamet da vrištim u dućanu i sl.
Ja sam inače veliko zlopamtilo i vjerojatno bi joj cijeli život zamjerala da me istukla dok je s druge strane MM bio često premlaćivan remenom i on to svojim starcima uopće ne zamjera. Zapravo je mislio da je to normalno i da je zaslužio kaznu za gluposti koje je radio.
Sad sam ga ja uspjela uvjeriti da nema šanse da naše dijete itko udari jer će imati posla samnom
Mene i mog brata je moja mama redovito nalupala kad smo se međusobno potukli. Ona i danas tvrdi da je to bilo opravdano, a ja sam uvjerena da nije jer se zbog toga nismo ništa manje tukli. Jednostavno kad smo prerasli tu fazu prestali smo. Inače smo si uvijek bili super i sve dijelili i sad ne kužim kaj nam je bilo da smo se znali potuči. Možda da je moja mama imala živaca i na neki ljepši način nam objasnila da nesmijemo, možda bi djelovalo bolje. Ovako nam je batinama zapravo slala poruku da su batine u redu.
Mi Teu ne tučemo, ali... neki dan smo bili u dučanu i kupovali zavjese. Tea je već izgubila živce, MM ju je držao, a ona ga je prvo opalila po licu, a onda jako štipnula za lice. On je na to štipnuo nju ispod rebra i to fakat jako (ono ko da je on malo dijete- da joj vrati :shock: ). Ona je jadna samo rekla da ide mami i naslonila mi glavu na rame i tiho jecala. Ja sam mislila da mi bu srce puklo i fakat mi je došlo da muža izdevetam onak dobro. U svakom slučaju mislim da je to bilo prvi i zadnji puta.
Inače kad mene lupi ja samo napravima tužnu facu ko da plačem i velim joj da me jako boli i ona mi odmah ide davati puse. Tak joj nekad dođe ali to je jako rijetko.
Mene i mog brata je moja mama redovito nalupala kad smo se međusobno potukli. Ona i danas tvrdi da je to bilo opravdano, a ja sam uvjerena da nije jer se zbog toga nismo ništa manje tukli. Jednostavno kad smo prerasli tu fazu prestali smo. Inače smo si uvijek bili super i sve dijelili i sad ne kužim kaj nam je bilo da smo se znali potuči. Možda da je moja mama imala živaca i na neki ljepši način nam objasnila da nesmijemo, možda bi djelovalo bolje. Ovako nam je batinama zapravo slala poruku da su batine u redu.
Mi Teu ne tučemo, ali... neki dan smo bili u dučanu i kupovali zavjese. Tea je već izgubila živce, MM ju je držao, a ona ga je prvo opalila po licu, a onda jako štipnula za lice. On je na to štipnuo nju ispod rebra i to fakat jako (ono ko da je on malo dijete- da joj vrati :shock: ). Ona je jadna samo rekla da ide mami i naslonila mi glavu na rame i tiho jecala. Ja sam mislila da mi bu srce puklo i fakat mi je došlo da muža izdevetam onak dobro. U svakom slučaju mislim da je to bilo prvi i zadnji puta.
Inače kad mene lupi ja samo napravima tužnu facu ko da plačem i velim joj da me jako boli i ona mi odmah ide davati puse. Tak joj nekad dođe ali to je jako rijetko.
Evo nesto i od mene...Nisam nikada mogla niti zamisliti kako je divno biti majka,nisam mogla ni sanjati koliko cu voliti svog malog djecaka!Za svaki njegov osmjeh,njegovu srecu,sjaj u njegovim malim plavim okama ja i mm dali bi sve na svitu!Mene su moji znali udrit a mm je dobivao velike batine od svog oca,rezultat je da oca niti malo ne postuje a ja sa mamom nemam blizak odnos ni blizu kakav ja smatram da bi trebao biti...I ja i mm smatramo da dijete uci od roditelja,oponasa roditelja.Ja i mm se nikada ne svadamo,nikad ne vicemo jedno na drugog i mislimo da je vazno da u takvom okruzenju rastu i nasa djeca.Nikada, ama bas nikada ne bih mogla dignuti ruku na svog malog andela ma koliko me iznervirao,izbacio iz takta.Dijete ne moze biti zlocesto kad ono ni ne zna znacenje te rijeci.Ne znam kako cu izlaziti na kraj u svim skakljivim situacijama ali sam sigurna da nikada necu vrijedati ni tuci svoga malisana.Ne zelim da se moje dijete mene plasi ili da ga time ucim da je bilo kakva agresija dopustiva i normalna.Ne to nije normalno i sve se da rijesiti na puno mirniji nacin
Drage moje ja se vama divim....mislim da oni koji nikad nisu lupili svoje dijete stvarno zavrjeđuju sve pohvale. Ja nisam u toj kategoriji i ne ponosim se tim. Ne mlatim svoje dijete ali da dobije po guzi dobije. Zbog toga ne možete osuđivati koliko hoćete to je jednostavno živa istina...
Mene je moja mama znala pošteno isprašit, ali ja s njom imam savršeni odnos i nikad joj to nisam uzela za zlo.
Pa nisam dobila po guzici bez razloga, i uvijek je prije podizanja ruke pokušala sa mnom razgovarat, ali kad nije išlo...
Sad možete komentirati da zato jer je moja mama mene tukla i ja tučem svoje dijete.
Ali ja svoje dijete moram odgojiti i od njega napraviti čovjeka i činim to kako najbolje znam, ako ga i lupim onda on dobro zna zašto sam ga lupila, ako se i izderem zna zašto sam se izderala.
Suncha, koliko vidim u potpisu mali još nema ni dvije godine. Kaj tak malo dijete može napraviti da ga moraš udariti?
joj kaj može napraviti....
sve sto ti mašta može zamisliti...
sad se uopće nemrem sjetit kad sam ga zadnji put lupila jer uspijevam s razgovorom sredit većinu stvari, ali zna se dogodit da sa počne inatit i testirat može živce.
Oprosti, ja ne kužim.
Jučer sam čula jednu odgojiteljicu koja je tako lijepo rekla da maleni imaju puno posla sa privikavanjem našem svijetu odraslih a mi nismo svjesni što im se sve događa u malenim glavicama....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom