ne po guzi

[vikiikatja]

Evo moje priče:
Mene kao malu nisu tukli, bar se toga ne sjećam. Ali svugdje oko mene su djeca dobivala po guzici, to je fakat nekad bio jedan od načina odgajanja.
Onda sam rodila Vikija i kako je rastao, znao je dobiti po guzici iako stvarno vrlo rijetko. Uglavnom u stanju mog psihičkog rastrojstva iako za to nemam opravdanja.
Nisam imala jasnu viziju svojih roditeljskih načela, kad se sad osvrnem, vidim da sam puno griješila. Sve u dobroj namjeri.
Ono što sebi priznajem je da sam bila otvorena i kako je rastao tako sam i ja učila. Puno sam promijenila na sebi, a kako sam se i ja mijenjala, tako sam se sukobljavala sa okolinom (bake, djeda, njegove tete...) i bila sve sigurnija da radim dobro.
Onda se rodila Katja, ali, fala bogu, već smo bili zreliji i pametniji.
Uglavnom, kod nas više nema ni po guzi ni po čemu sličnom. I srce mi se stisne kad vidim na cesti nešto slično.
Da me nebi krivo shvatili, totalno sam far away od idealnog roditelja. Ali stalno učim, osluškujem i analiziram Ponekad i previše.

Užasno cijenim rasprave na ovu temu, i super mi je kad se svako malo pojave. Thanks, Sorciere. Pri tome, please se nemojte svađati i vrijeđati, nego argumentirajte, pomozite onima koji nisu dosegli vaš nivo svijesti da shvate što je wrong.
A totalno je wrong nekome nanositi bilo kakvu bol. A pogotovo onima koje volimo najviše na svijetu!!!
I ono što sigurno znam je da se ljudi ne mijenjaju preko noći, sjetite se samo da je do nedavno bilo ok pretući ženu. Tuku ih i dalje, namrtvo.

[vikiikatja]

Evo moje priče:
Mene kao malu nisu tukli, bar se toga ne sjećam. Ali svugdje oko mene su djeca dobivala po guzici, to je fakat nekad bio jedan od načina odgajanja.
Onda sam rodila Vikija i kako je rastao, znao je dobiti po guzici iako stvarno vrlo rijetko. Uglavnom u stanju mog psihičkog rastrojstva iako za to nemam opravdanja.
Nisam imala jasnu viziju svojih roditeljskih načela, kad se sad osvrnem, vidim da sam puno griješila. Sve u dobroj namjeri.
Ono što sebi priznajem je da sam bila otvorena i kako je rastao tako sam i ja učila. Puno sam promijenila na sebi, a kako sam se i ja mijenjala, tako sam se sukobljavala sa okolinom (bake, djeda, njegove tete...) i bila sve sigurnija da radim dobro.
Onda se rodila Katja, ali, fala bogu, već smo bili zreliji i pametniji.
Uglavnom, kod nas više nema ni po guzi ni po čemu sličnom. I srce mi se stisne kad vidim na cesti nešto slično.
Da me nebi krivo shvatili, totalno sam far away od idealnog roditelja. Ali stalno učim, osluškujem i analiziram Ponekad i previše.

Užasno cijenim rasprave na ovu temu, i super mi je kad se svako malo pojave. Thanks, Sorciere. Pri tome, please se nemojte svađati i vrijeđati, nego argumentirajte, pomozite onima koji nisu dosegli vaš nivo svijesti da shvate što je wrong.
A totalno je wrong nekome nanositi bilo kakvu bol. A pogotovo onima koje volimo najviše na svijetu!!!
I ono što sigurno znam je da se ljudi ne mijenjaju preko noći, sjetite se samo da je do nedavno bilo ok pretući ženu. Tuku ih i dalje, namrtvo.

[suzyem]

Suncha, nemoj to raditi, on je još mala bebica, tek upoznaje naš svijet, istražuje, misliš li da on kuži zašto ga mama tuče
Tvoj je izbor, tvoj način odgoja, ali ipak, probaj težiti nečem boljem, traži savjete, čitaj knjige o odgoju bez batina...
Mene, sestru i brata mama je tukla šibom, i to mi je tad bilo normalno, tako sam odgajana, kasnije je to rezultiralo velikim otporom s moje strane...

[sorciere]

ali zna se dogodit da sa počne inatit i testirat može živce.

suncha draga, on to još ne zna raditi...

da bi to mogao SVJESNO raditi - trebao bi biti već veliki, i znati jako puno.

daj neki primjer... rado ćemo ti pomoći u traženju načina kojim ćeš ublažiti i eliminirati neprihvatljivo ponašanje .

[ronin]

Suncha baš me ražalostio tvoj post.
Pa on je još beba...pa nije valjda udarac najbolje što možeš draga?
Još ne može ni razumjeti što mu poručuješ...ono što sigurno razumije je da ga udari njemu najdraža osoba na svijetu.

[Sirius Black]

Prije par godina bila sam u bolnici i samnom u sobi je bio dečkić od 4 godine i jedna curica iste dobi s mamom. Mali je bio iznimno dobro dijete, miran, strpljiv, nije plakao ni kad smo znali da ga boli samo su mu curile suzice (rekao je da ne plače samo su mu malo mokre oči). Uglavnom pričamo ta žena u sobi i ja s njim o tome s kim živi i tak i klinac izjavi: Mene mama tuče.
Ja sam naravno :? i pitam: A zakaj te tuče, pa ti si tak dobar.
Jednostavno mi je bilo neshvatljivo da je to dijete spremno na neke nepodopštine.
On: Veli mama da sam zločest. Ja: A kaj radiš doma da mama misli da si zločest? On: Pa, ne znam...
Nikad to neću zaboraviti. On je znao samo da je mama ponekad ljuta, da viče i da ga onda istuče. Nije znao objasniti zbog čega.

[zmaj]

[Tiwi]

Prije par godina bila sam u bolnici i samnom u sobi je bio dečkić od 4 godine i jedna curica iste dobi s mamom. Mali je bio iznimno dobro dijete, miran, strpljiv, nije plakao ni kad smo znali da ga boli samo su mu curile suzice (rekao je da ne plače samo su mu malo mokre oči). Uglavnom pričamo ta žena u sobi i ja s njim o tome s kim živi i tak i klinac izjavi: Mene mama tuče.
Ja sam naravno :? i pitam: A zakaj te tuče, pa ti si tak dobar.
Jednostavno mi je bilo neshvatljivo da je to dijete spremno na neke nepodopštine.
On: Veli mama da sam zločest. Ja: A kaj radiš doma da mama misli da si zločest? On: Pa, ne znam...
Nikad to neću zaboraviti. On je znao samo da je mama ponekad ljuta, da viče i da ga onda istuče. Nije znao objasniti zbog čega.

puta milijun

[suzyem]

Nekad ni roditelji ne znaju zašto tuku, valjda ne znaju drugačije? Valjda im je tako lakše? Puno puta izbace frustracije, koje se skupljaju tjekom dana na djeci, i to batinama... jednostavno treba naći neki drugi način da se ispuše, pa makar od bijesa tukli jastuk, samo da to ne završi na maloj guzi.

[zmaj]

Nekad ni roditelji ne znaju zašto tuku, valjda ne znaju drugačije? Valjda im je tako lakše? Puno puta izbace frustracije, koje se skupljaju tjekom dana na djeci, i to batinama... jednostavno treba naći neki drugi način da se ispuše, pa makar od bijesa tukli jastuk, samo da to ne završi na maloj guzi.

ovo je točno

[upornamama]

Ovako: ja sam uvijek protiv bilo kakvog maltretiranja djeteta, fizickog ili psihickog. Ovdje se puno govori o fizickom kaznjavanju, a smatram da je psihicko kaznjavanje - ignoriranje, ponizavanje i ostale gadosti jednako lose kao i udaranje djeteta po guzi.
Ne znam sto bi se moralo dogoditi da udarim svoje (ili tudje) dijete i ne zelim to ni znati. Ono sto pouzdano znam jest da si to ne bih oprostila do kraja zivota.
Sjecam se svojih susjeda kad smo bile klinke, mogle smo tada imati desetak godina, njih je tata mlatio vojnickim kaisem nakon cega nisu danima isle na more, imala su podljeve duge 20-tak cm po cijelom tijelu. Razlozi: banalni, nisu odnijele smece, nisu oprale sudje...Starija kcer je rodila sa 16 godina, otac djeteta je odleprsao a ona ostala zivjeti sa roditeljima, i paradoksalno u cijeloj toj prici je da je ona tom djetetu vikala "kopile", "g***o" itd. Kasnije je rodila i drugo dijete koje takodjer sustavno zanemaruje. Sto reci, maleni i ne zna drugacije komunicirati nego psovkom.
Ono sto zelim reci je da mi nikako nije jasno kako netko tko je bio zlostavljan i sam postaje takav?!

[a zakaj]

Onda sam rodila Vikija i kako je rastao, znao je dobiti po guzici iako stvarno vrlo rijetko. Uglavnom u stanju mog psihičkog rastrojstva iako za to nemam opravdanja.
Nisam imala jasnu viziju svojih roditeljskih načela, kad se sad osvrnem, vidim da sam puno griješila. Sve u dobroj namjeri.
Ono što sebi priznajem je da sam bila otvorena i kako je rastao tako sam i ja učila. Puno sam promijenila na sebi, a kako sam se i ja mijenjala, tako sam se sukobljavala sa okolinom (bake, djeda, njegove tete...) i bila sve sigurnija da radim dobro.
Onda se rodila Katja, ali, fala bogu, već smo bili zreliji i pametniji.
Uglavnom, kod nas više nema ni po guzi ni po čemu sličnom. I srce mi se stisne kad vidim na cesti nešto slično.
Da me nebi krivo shvatili, totalno sam far away od idealnog roditelja. Ali stalno učim, osluškujem i analiziram Ponekad i previše.

Užasno cijenim rasprave na ovu temu, i super mi je kad se svako malo pojave. Thanks, Sorciere. Pri tome, please se nemojte svađati i vrijeđati, nego argumentirajte, pomozite onima koji nisu dosegli vaš nivo svijesti da shvate što je wrong.
A totalno je wrong nekome nanositi bilo kakvu bol. A pogotovo onima koje volimo najviše na svijetu!!!

potpis. samo treba ubaciti antun i tonka umjesto viki i katja

[Hannah]

Svatko ima svoju priču, nikada nisam nikada nikoga omalovažavala, a niti neću. Vjerujem da svaka mama voli svoje dijete i sve bi učinila za njega. A meni bi srce puklo kada bi udarila svog mališu. U zemlju bi propala kada bi me pogledao svojim tužnim okicama. Mene su moji roditelji ponekad udarili, a najteže mi je bilo kada su vikali i vrjeđali me (još i sada se borim sa ogromnim manjkom samopouzdanja i znam da je to od tog njihovog vrjeđanja i omalovažavanja), sjećam se tog osječaja bespomoćnosti, tuge i kako sam bila uvjerena da me nitko ne voli i da ne valjam. U srednjoj školi sam bila na rubu rubova, pobjegla sam od kuće, radila sranja. Trgnula sam se i puno čitala i uz pomoć jedne dobre duše sam shvatila da me oni(roditelji) vole ma kakva ja bila, i da se njima sve to maltretiranje i ostala čuda nisu nikada činila tako strašnima, žalosno je što nisu znali koliko patim. Sada kada sam majka, uz pomoć literature i vas dobrih ljudi s ovog foruma puno učim o roditeljstvu, sebi i tim našim malim prekrasnim bićima. Nikako nisam htjela ponoviti grešku mojih roditelja, trudim se, daje ljubavi koliko god modu, a znam da mogu još više. Ne tražim ništa zauzvrat, samo da mi moj anđeo bude sretan, da izraste u zdravu stabilnu osobu, koja osjeća, da je ovaj svijet oko njega sigurno mjesto za život. Još je vrlo mali i ponekad me izvede iz takta, ali i u tom trenutku znam da on to ne zna, ne ljuti me namjerno. I uz svu ljubav i toleranciju nema mjesta urlanju, vrijeđanju, a kamoli nečem ružnom fizičkom. Svim bebicama

[mikka]

Ono sto zelim reci je da mi nikako nije jasno kako netko tko je bio zlostavljan i sam postaje takav?!

mene stari mlatio, pa i ja imam danas bljeskove bijesa koje tesko kontroliram. ne tucem malog, ali dovoljno mi je zao kad pop**dim pa psujem ko kocijas. on me gleda i smije mi se, a ja si mislim koja sam zivcana krava bez kontrole.
stvar je u tome da sam ja puno i dugo razmisljala o tome i znam uzrok, i sta je moja odgovornost. ljudi koji idu linijom manjeg otpora i rade ono sto osjecaju ne misleci na druge, vrlo lako postaju agresori.

Mene su moji roditelji ponekad udarili, a najteže mi je bilo kada su vikali i vrjeđali me (još i sada se borim sa ogromnim manjkom samopouzdanja i znam da je to od tog njihovog vrjeđanja i omalovažavanja), sjećam se tog osječaja bespomoćnosti, tuge i kako sam bila uvjerena da me nitko ne voli i da ne valjam.

mama me nije nikad, ali stari me ubijao od batina. za sve zivo. imam strasan kompleks i problem u zivotu zbog toga. prava sam papcina. nis se ne usudim nikom reci, kad mi smeta, kad je nepravda, sve skupljam u sebi i onda eksplodiram (vidi gore). znala sam izmlatiti psa kad je bio manji (nemojte odmah pomisliti kako sam ga batinala do krvi, znala sam mu opaliti pljusku ili slicno), poslije sam si htjela odrezat ruke od muke. ta frustracija kad znas da si si sam kriv za to a iskaljujes se na slabijima jer se nisi uspio kontrolirati.. ma uzas. najbolje od svega je kaj stari misli kako je on najbolji roditelj na svijetu, sav je ponosan i stalno i svima to istice, pogotovo sad kad je dobio unuka. a trik mu je bio "radi kako ja hocu, ili mlatim". super cool.
naravno, njegov stari je njega mlatio. i valjda mu utuvio u glavu kako je to super ispravan nacin odgoja. a ovaj se nije bas potrudio puno razmisliti o tome, je li to bas tako.

[mama courage]

, ama bas nikada ne bih mogla dignuti ruku na svog malog andela ma koliko me iznervirao,izbacio iz takta.

e, vidis.. meni batine nisu odgojna mjera, niti smatram da bi trebala biti, al nikad ne bih tako samouvjereno izjavila gore kvotiranu recenicu.

kad je moja mala imala oko godinu dana veci problem mi je bilo moje stalno deranje na nju, nego sto bi mi poletila ruka. shvatila sam da to nije dobro, tj da ne zelim da nam to postane nacin komunikacije, i pocela sam povlacit rucnu. no sad znam ponekad svoju ljutnju i frustraciju okrenut na distanciranost od nje. ne mogu si pomoc, umjesto da puknem, ja sve progutam u sebe. a ona i to osjeti, i nije joj svejedno sto je "mama ljuta".

pa ti sad budi pametna... :/

[Luna Rocco]

kad je moja mala imala oko godinu dana veci problem mi je bilo moje stalno deranje na nju, nego sto bi mi poletila ruka.

Pa kako te uspijevala tako raznjupati s godinu dana? Kaleb do sad (14 mjeseci) još uvijek nije uspio napraviti ništa zbog čega bih povisila ton (a nije me teško iživcirati, vrlo lako planem), a kamoli da bih ga poželjela udariti. Da ne bi netko mislio kako je mali cvijetić , ima čeličnu volju i sve mora biti po njegovom. No nekako me njegovi djetinji načini upoznavanja svijeta oko sebe - razmazivanje hrane po kosi, jedenje kamenčića u parku, rastavljanje daljinskog na sastavne dijelove i sl. - više razdragaju nego naljute. Fascinantno mi je promatrati ga kako uči i isprobava. Vjerujem da će doći period kad će me dovoditi do ludila, ali fakat ne kužim kako bi to moglo biti sada.

Ajde, baš me zanima, čime vas takvi malci - godinu, godinu i pol stari - mogu razbjesniti?

[mikka]

mene ne iznervira direktno on, nego cjelokupna situacija. recimo, moram na wc velka nuzda, on place, drzi mi se za noge, ako ga pustim place, nema ga ko pricuvati, a meni je sila. radim mu za jesti, opet vriska plac, uzmem ga u ruke, uspije copiti bocu punu vina koja stoji kraj peci, razbija, treba znaci istovremeno: mijesati da ne zagori, ocistiti vino i staklo s poda, njega drzati na pristojnoj udaljenosti, s tim da sam sama. skoro uvijek. a zivci tanki otprije.. losa situacija s MD (kojeg nikad nema), adaptacija stana-sama, nedostatak para-kronicni.. i tako to, redom. jednostavno-izgubim zivce jer ih ni nemam. a trudim se preko svojih granica da se smirim, da imam strpljenja.. a svaki dan je sve tezi. kewl, ha?
malo glupi primjeri, ali you can get the picture.

[Romina]

mene jedino izbaci iz takta kad me počne udarati po licu...zato mi se nažalost dogodilo da sam ga pecnula po rukici i znam da to nije ok ,i znam da sam pogriješila

[Romina]

trebalo mi je dugo da napišem ovaj post i eto sad sam se baš slomila kad sam ga poslala jel se osjećam koma i baš mi je stravično neugodno

[suzyem]

Mikka, sad zamisli istu situaciju kod mene, ali da moraš pridržavati još jednog bebača , a najstarija piše zadaću iz matematike i baš u tom momentu galami: mama, kako ono ide....
Da mi je netko prije par godina rekao da to mogu izvesti, ostala bi šokirana
:shock:
Luna je postavila dobro pitanje: Čime vas može iznervirati tako malo dijete? U biti ničime, tako malo dijete koje dobije batine ne može shvatiti ni milijuntni dio zašto je to tako, zašto mora ispaštati zbog maminog šefa, tatine mame i tako dalje i tako bliže!

[sorciere]

romina ...

sad si nam istresla dušu, slijedi ti pokora ... puuuuuno maženja, ljubljenja, izlazaka, igranja...

[suzyem]

mene jedino izbaci iz takta kad me počne udarati po licu...zato mi se nažalost dogodilo da sam ga pecnula po rukici i znam da to nije ok ,i znam da sam pogriješila

Glavno da si svjesna toga, i da stremiš boljemu!

[Romina]

joj meni se plače kad tak nekaj vidim a nažalost vidim svako malo i onda glasno svašta iskomentiram 8)

joooooj, ja na ovakve stvari poludiiiim....kako možete kometirati drugima glasno i miješati se u tuđe obitelji, živote i poslove....

kako vas nije sram!!!!!!!!

šta vi znate koliko se tko žrtvovao za svoje dijete, obitelj i sl., kakve netko ima probleme i sl., kako vas nije strah da netko u tom momentu kad se umiješate i vas ne opali po zubima...????

nisam ni ja za tuču, ali ponekad reagiram kao Mukica i poluuuuuudim do jaja ako se netko umiješa.... rekoh, idući put ću kupit pištolj pa kad zamašem nekome pred nosom s njim valjda ljudi budu prvo meli pred svojim vratima

misliš da se došećem kao jelen do žene i krenem u raspravu?u šta se tko umiješao?zašto bi me bilo strah dobit po zubima?poludiš do jaja?krasno

[sorciere]

mikka, i sama si zaključila da u tvom slučaju bebač nema veze s cijelom pričom .

možeš li dogovoriti s nekim da ga pričuva jedno poslije podne, pa da ti malo razbistriš glavu - i odlučiš kako dalje? trenutno se vrtiš u krug, i kako je krenulo - neće biti jednostavnije.

ali vjerujem da vrijedi pokušati.

[Romina]

romina ...

sad si nam istresla dušu, slijedi ti pokora ... puuuuuno maženja, ljubljenja, izlazaka, igranja...

i moram napomenuti da je bilo više onak teatralno (znam sve pec ovak ili onak svodi se na isto) ali opet stoji iza toga da dobijem alergološki napad kako napiše MT do jaja kad netko tambura dijete i ne vidi ništa loše u tome...isto tak mrzim spike o vuku,babarogi i ostalim

[mama courage]

joj, luna... iskreno receno vec sam zaboravila sto su konkretne situacije bile... a ne mogu ni reci da mi je mala bila pretjerani vrazicak (dapace, nikad nije radila ovo sto si ti recimo navela...), al kao sto rece mikka sve se nesto skupi... dijete u tim godinama uvijek pravi nekakve gluposti (nista zlonamjerno, znam) i ti de facto cijeli dan provedes u nekim zabranama, te nemoj ovo, nemoj ono... mada sam ja i po tom pitanju bila dosta flegmaticna, al opet ne znam kako uvijek nadje nesto sto joj ne mogu dopustiti.

nisam se ja ljutila na nju, niti bi me nanervirala, al tanki zivci bili, a ona svake sekunde dolazi s nekim novim biserom... ja se samo sjecam da sam (nakon nekih 2 tjedna) dosla do zakljucka da stalno imam povisen ton i da mi se to uopce ne svidja. pretpostavljam da ona to uopce nije ni primjecivala bog zna sto, jer nije me ona zarezivala, nego bi radila dalje po svom... i to me u stvari i preplasilo,.. da mi dijete ne stekne naviku da je kod nas normalan nacin komunikacije deranje.

mene jedino izbaci iz takta kad me počne udarati po licu...zato mi se nažalost dogodilo da sam ga pecnula po rukici

nemoj da te to toliko muchi. bitno je da ne ponavljas gresku, a greska se svakom moze desiti. ljudi smo.

[sorciere]

isto tak mrzim spike o vuku,babarogi i ostalim

kak stojiš s vješticama?

nadalinaaaaaaaaa, nadalinaaaaaaaa, da si mojaaaaaaaa nadalinaaaaaaaa

[Romina]

ma tko će me nasmijati nego vještica
mama c.-ja sam si to neka uzela srcu jel koliko god sam eksplozivna oko M. se trudim sve kroz neku pričicu sredit....

[Tanči]

Cure moje imam vam ja jako dobar lijek za izbacivanje viška negativne energije;upišite tečaj aerobika i to stepa,tak da se ubijete tam od skakanja(nije za one koji imaju problema s koljenima) i da vidite,poslije toga ćete biti umorne i sretne.Krv će vam lijepo procirkulirati tijelom,znojem će svi otrovi izaći,a bijes i sva negativna energija će netragom nestati.Poslije možete sa suvježbačicama na kavu i trač partiju i di ćeš bolje.
Super rješenje,provjereno

[anima]

Luna gotovo poludim kad me krene udarat sama od sebe (nije to jako) ali me živcira i ja ponavljam, ponavljam i ništa - vrrrlo rijetko ju po guzi zbog toga ali sam
Pa onda joj ja kažem ne to a ona me gleda i gleda neko vrijeme i onda pljus pun tanjur hrane na podu, prolivena čaša, glava puna čokolina... Simpatično da, ali kad je to namjerno
Pa onda ne da presvuči pokakanu pelenu nego se otima, plače...
Pa onda joj jednostavno ništa ne paše, odjednom se derači i valja po kući i uopće ne mogu doprijeti do nje (ovo je rijetko)...
I živcira me kad po svaku cijenu provodi svoju volju iako je to za nju opasno, pazi - gleda me, uzme si minutu vremena i onda to namjerno Moji svi bi rekli da je razmažena - ja ne mislim da jest, jednostavno dijete raste, razvija se, testira nas... Ok, ja ju zaista nikad nisam udarila zaprav, malo ponekad po guzi...I to tek odnedavno, kako raste...
I meni je sve to ispočetka bilo simpa, ali kako vrijeme odmiče a ona postaje sve zločestija, HITNO moram posuditi neku knjigu o odgoju NE po guzi (tučenje mi i ovak i onak ne pada na pamet) jer ćemo uskoro skinuti pelene...

[BusyBee]

čime vas takvi malci - godinu, godinu i pol stari - mogu razbjesniti?

Ah priroda je divna stvar! Kako brzo zaboravljas ruzne stvari da je to milina.
Npr. ja pouzdano znam da me Ema (s godinu i pol) znala dovesti do ludila (iako mi sad izgleda potpuno nevjerojatno da me tako malo dijete, cak i verbalno jako, jako napredno, moglo dovesti do takvih stanja kakvih se sjecam), do toga da se maknem u drugu sobu/na drugi kraj sobe (ovisno je li imala odraslo drustvo) i duboko disem ne bi li se pribrala i smireno reagirala. A zasto, ne mogu se sjetiti ni da mi zivot o tome ovisi, a znam da sam tada puno vise volje i truda morala ulagati u sebe i svoje reakcije (da ih umirim) nego sada.
Ono sto znam je da je vecina okrsaja slijedila nakon sto sam joj ja (ili MM) pogazila osobne granice neprimjerenom reakcijom (zbog umora, nervoze, kombinacije, kolicine posla koja me cekala i koja je opet vodila u krug nervoze i umora).

[Ariana]

Pa oni ne kuže da je nama tlaka čistiti prolivene napitke, hranu itd... Daka npr. u zadnje vrijeme voli pljunuti na pod, na mene, na sebe... Dogovorile smo se da smije pljuvati na pod ako sama očisti-to joj je bila fora 2 puta i sada joj ne pada na pamet, kad pljune na sebi na odjeću to sve ide u prljavi veš a ona se mora presvlačiti-što joj se ne sviđa. Znači moramo im objasniti zašto ne, kada ne i kada da. Ja Daki sve lijepo objasnim (tako je bilo od 0 mjeseci) i uopće nemamo velikih problema. Kada je nervozna pa malo provocira dam joj 50 poljubaca i sve se pretvori u igru i nježnost.
naravno da nisam savršena i da povisim ton ili se odem smiriti dalje od svega na par trenutaka.

[Tiwi]

čime vas takvi malci - godinu, godinu i pol stari - mogu razbjesniti?

Ah priroda je divna stvar! Kako brzo zaboravljas ruzne stvari da je to milina.
Npr. ja pouzdano znam da me Ema (s godinu i pol) znala dovesti do ludila (iako mi sad izgleda potpuno nevjerojatno da me tako malo dijete, cak i verbalno jako, jako napredno, moglo dovesti do takvih stanja kakvih se sjecam), do toga da se maknem u drugu sobu/na drugi kraj sobe (ovisno je li imala odraslo drustvo) i duboko disem ne bi li se pribrala i smireno reagirala. A zasto, ne mogu se sjetiti ni da mi zivot o tome ovisi, a znam da sam tada puno vise volje i truda morala ulagati u sebe i svoje reakcije (da ih umirim) nego sada.
Ono sto znam je da je vecina okrsaja slijedila nakon sto sam joj ja (ili MM) pogazila osobne granice neprimjerenom reakcijom (zbog umora, nervoze, kombinacije, kolicine posla koja me cekala i koja je opet vodila u krug nervoze i umora).

Kako je ovo istinito!!

Mi smo prekjucer imali grozan dan i usput jedno petsto plakanja i negodovanja, pa ljubljenja itjesenja a ja sam skoro pukla. Jedan primjer je recimo - moram mu odrezat noktice jer su jako dugi, pucaju, ogrebe se njima, ali on ne da i place i protestira.. da izludis.
Ali prodje i to. Jako ga volim, pa se cooliram i tjesim se da terible toddler faza brzo prodje

[sanja74]

Jedan primjer je recimo - moram mu odrezat noktice jer su jako dugi, pucaju, ogrebe se njima, ali on ne da i place i protestira.. da izludis.

Probaj mu ih rezati kad zaspi. Mi tako već par mjeseci.. jest da rezanje noktića onda zna potrajati i par dana, ali.. nema suza i plača.

[Romina]

mene stvarno pogodi kad me tuće i sad radim tako da ga prvijem uz sebe ljubim,mazim ,i govorim da mama zna da se ljuti i tak....istina da mi je faca divna nakon toga ali opet eto pomaže koliko toliko.noćas sam pričala sa mm i rekao mi je da mu se jednostavno mora sve ponoviti i sto puta ako treba jel da je mali i da tek uči kako i šta...i da je taj pec bio nešto u brzini i totalno nepromišljeno i da slijedeći pu samo dišem i da će bit sve dobro na greškam se uči....sinoć sam mu samo cmakala rukice jel sam baš bila u kome kad sam se sjetila kaj sam napravila

[Tiwi]

Romina

Sanja74 mislim da cemo tako. Do sad nije protestirao, pa zapravo nisam racunala s tim plakanjem :/

btw: kak je Keti slatkaaaa

[Romina]

tnx tiwi

[gita75]

Evo šta je mene dovelo do toga da udarim dijete;
Luka je samo jednom dobio po guzici i to zbog toga jer mi je puko film. Jednostavno se nisam uspjela iskontrolirati.
Imao je oko 2 godine, bili smo u parkiću i penjao se po penjalici, ja stojim pokraj njega. Odjednom, okreće se za 180 i bris na cestu. Penjalica je blizu izlaza, a na izlazu je cesta.
Nisam stigla reagirat, vidila sam da ide auto, nisam stigla ništa ni reć. Auto je prošo, Luka nije pao pod auto, ali to je bilo pitanje desetinke sekunde.
Kad sam ga uhvatila lupila sam ga po guzici i strašno sam vikala, skoro sam umrla od straha,jednostavno sam izgubila kontrolu. Poslje sam cmizdrila i ispričavala se jer mi je bilo žao. I više ga nikad nisam udarila.

[TeinaMama]

Mamama koje znaju lupit po guzi mogu ponuditi par primjera situacija i "naših" rješenja.
Npr. rezanje noktića: ja Tei uzmem u ruku palac i velim: ovaj ide u lov (i brzo ga porežem); onda kažiprst: ovaj ide za njim; srednjak: ovaj mu pušku nosi; prstenjak: ovaj mu jesti nosi, i na kraju mali prst: ovaj ide muzu-muzu-muzu (malo ga zakrenete). To se igramo samo kad režemo noktiće pa se onda veseli. Morate sporo pričati i brzo rezati i gotovo čas posla. Od kada je naučila brojiti nekad i brojimo prste dok režemo nokte. Kako kad.
Što se bacanja hrane tiče, sjedim kraj nje dok jede, a ako počne s takvim glupostima ustanem i objasnim joj da joj neću praviti društvo ako se glupira i odem. Prestane kad vidi da ju ignoriram. Obično sam znala otiči u hodnik riskirajući da će se tanjur naći na podu, ali nikad to nije napravila, već me zvala i davala mi puse kad sam se vratila i dalje bila dobra.

[Romina]

Mene ne ljuti kad razbacuje hranu jel kad skužim da je krenulo sve u smjeru igre pokupim klopu ,obrišem pod ili stol i mir...u najboljoj varijanti mi on sam pomogne očistiti...

[mikka]

dobro, kad stanem na trenutak i razmislim, znam da nece trajati vjecno. bit ce i bolje i lakse.

sad jos samo da se sjetim tog svaki put kad se iznerviram..

ne vicem ja na njega, niti sam agresivna prema njemu naravno. dovoljan mi je bed da vicem uopce, i da me on gleda takvu .

[mikka]

dobro, kad stanem na trenutak i razmislim, znam da nece trajati vjecno. bit ce i bolje i lakse.

sad jos samo da se sjetim tog svaki put kad se iznerviram..

ne vicem ja na njega, niti sam agresivna prema njemu naravno. dovoljan mi je bed da vicem uopce, i da me on gleda takvu .

[Luna Rocco]

Veseli me što mnogi tvrde kako je ovo najzahtjevnija faza, jer se ja cijelo vrijeme pripremam da zahtjevna faza tek dolazi! :D

Dobro, to sigurno ovisi od djeteta do djeteta, ali valjda i do roditelja...

Npr., ja ne patim na red i čistoću. Nimalo. Samim time, ostajem savršeno pribrana kad i sebe i pola kuhinje umrlja hranom (drago mi je da je počeo sam jesti), no bacanje hrane na pod ne dopuštam (iz drugih razloga, ne zbog toga što će zaprljati pod nego ga hoću od malena učiti da se ne može tako odnositi prema hrani). U parku ga puštam da se zaprlja do grla, da se valja kao pajcek u blatu ili travi...To mi je nekako normalno. Ne smeta me ni razbacivanje - npr., voli pobacati robu iz ormara. Pa je ja pobacam natrag u ormar.

Jedino zbog čega znam biti lagano živčana jest kad cendra "bez veze" (sigurno nije bez veze, ali ja ne mogu dokučiti u čemu je kvaka - naravno, to je moj problem, ne njegov) ili kad me po noći mrcvari i u takvim situacijama reagiram poluluda plačnim glasom, no nikad nisam bila niti blizu da ga udarim. Opet, sto posto sam sigurna da će doći taj dan kad ću ga poželjeti udariti (što, nadam se, neću učiniti, ali mogu razumijeti poriv), samo ga ne vidim u bližoj budućnosti.

Baš me iznenadilo to što beba može nekoga izludjeti jer sam gledala samo iz svoje (i MD-ove, njega Kaleb nikad još nije uspio iznervirati, čak i noću ima volje ustati i nositi ga i smireno šaputati, što je meni fascinantno) perspektive, ali sad vidim da ima i suprotnih primjera.

Svakako vam javim kad prvi put padnem u iskušenje.

Btw, mene moji nikad nisu udarili, možda i to ima veze?

[sanja74]

btw: kak je Keti slatkaaaa

:ponosna_mama_cvate_do_neba_pa_još_malo:
a da tek vidiš kak je pametna, spretna, elokventna, draga.. 8)

[Romina]

ja sam došla na taj rub jel mi srve puca kad me ljutito udara onaj kojeg volim najviše na svijetu i kad mu na rubu suza kažem mamu boli nemopj molim te i onda me još više raspali....i eto dotakla sam mu dio iznad prstića ali tek toliko ...znam da ga nisam lupila ali dovoljno da sam ga i dotakla...joj nemrem više jel ću opet počet cvilit a na poslu sam

[sanja74]

Romina
sigurna sam da si ti super mama.. svako tko toliko promišlja o svojim postupcima, ne može biti loš. A ni jedna od nas nije savršena..

[Luna Rocco]

Romina, nema smisla da se sad grizeš. Glavno je da ne tapšeš sama sebe po ramenu i ne misliš kako je to što si učinila dobro. Pogriješila si, i griješit ćeš opet, kao i svi mi. Dobro Sanja kaže, nema savršenih roditelja.

Kaleb ne udara, ali me, kad je ljut, štipa - uvijek ga odmaknem od sebe i kažem "ne". Oni se na taj način nose s frustracijom i jasno mi je da time mogu izazvati i gomilu naše frustracije, pa čak i želju da im vratimo, ali mi smo stariji i imamo više iskustva i samokontrole, a oni od nas uče.

Bit će sve ok, samo trebate naći svoj način hendlanja tih frustrirajućih situacija. Maureno ima 2 godine, meni se pak nekako čini da je to najzahtjevnija faza.

[Romina]

kad smo bili u bolnici bio je stravično ljut na mene...i sad jednu večer dolazi sestra u sobu i vidi da plačem i da ga nosim i ljubim.....i odjednom pita mama što vam se dogodilo i da mi curi krv na licu :shock: naravno mišek je ispucao sve na meni tak da je sestra otišla po gazice ,alkohol i sređivala mi facu....kontrolirala sam se maximalno....jedino mi nije jasno od kuda mu u glavici udaranje rukama i štipanje...nagonski?

[mikka]

dobro, kad stanem na trenutak i razmislim, znam da nece trajati vjecno. bit ce i bolje i lakse.

sad jos samo da se sjetim tog svaki put kad se iznerviram..

ne vicem ja na njega, niti sam agresivna prema njemu naravno. dovoljan mi je bed da vicem uopce, i da me on gleda takvu . kakav primjer. uzas.

[flower]

kad je htjela ona mene udariti, ja sam se tako namrstila, zauzela gard i rekla jasno i glasno NE da je sve odzvanjalo...
nije joj vise palo na pamet i prestrasila se i zapamtila.
ne bih joj dozvolila da me ozljedi - kod nas vrijedi pravilo - nitko tebe ne smije ozljediti niti ti koga smijes ozljediti (namjerno, naravno)