Oooo da, roditelji i njihove dobre namjere! Na dan kada sam dosla iz rodilista docekao me obiteljski rucak! Svekrva pozvala i moje starce a mene smjetili ne celo stola. Opce mi nije jasno zakaj se nisam ispricala i legla u krevet. Prva beba, ne zelis nikoga uvrijediti... Muku mucila. A rezana bila do pol riti. Dva tjedna iza toga nenajavljeno pojave se muzevi rodjaci iz Njemacke. Kao uz put su pa da vide bebu. Svekar sjeda na telefon i zove ostatak rodbine na rucak. Jeli, neka se vide kada se vec nisu vidjeli citava 3 mjeseca... Po...la sam! Tad sam vec bila pametnije. Pokupila malog i pravac u spavacu. Zabranila sam ulazak u sobu svima osim muzu. S vrata pita svekrva kaj necu ic za stol... Rekla sam joj da ne mogu sjediti pobogu! A vrhunac je bio kada su rodjaci dofurali traku sa svog srbrnog pira da ga svi skupa pogledamo... a beba place, nervozna, mene sve boli, muku mucili sa cicanjem... Brrr! Culi su me poslije svi skupa. I moji i njegovi. Sa drugom bebeom nece tako. U istojh smo kuci i imamo svoj stan, ali djabe. Uvijek neko nekam gura nos di ne treba.