Inače sam dosta smirena i tolerantna osoba, ali zadnje vrijeme gubim živce. Naime, već danima, kada "pokupim" dijete iz vrtića i krenemo kući, na parkingu nas zatvori jedan auto (ne samo nas, nego i 5 - 6 drugih auta). U slijepoj ulici na kraju koje je vrtićki parking, roditelji jednog djeteta se redovito parkiraju na cesti. Oboje dolaze po dijete, oboje ulaze u vrtić i unutra se zadržavaju redovito po pola sata i više. Najprije nismo znali čiji je auto, trubili, ulazili u vrtić pitati, ništa. Nakon što izađu s osmjehom na licu, nema šanse da se ispričaju što smo morali čekati.
U to vrijeme sam već s djetetom i ne želim raditi scene, ali već i djeca pitaju "zašto svaki dan taj isti auto tu svih zatvori?". Prvi put smo smireno popričali, drugi put sam već bila ljuta i to se vidjelo, ali ipak pristojna. Treći put bih bila uzela pajser i razbila najprije auto, a onda te roditelje. Kad ih netko pozove da maknu auto, kažu sad će (dvoje ih je unutra, po jedno, hvala Bogu, zdravo dijete), i opet se čeka desetak minuta. Ne želim se tući, ali ni izigravati budalu.