Ovako. U ponedjeljak ću gđu. Vesna Škulić nazvati na broj koji se nalazi na internetskoj stranici koju ste ovdje stavili i pokušati sa Njom dogovoriti sastanak.
Iako čisto sumnjam u mogućnost sastanka, svakako ću joj poslati pismo.

Priznajem da stvarno nisam čuo za Nju. Možda me može biti sram ali ja uopće ne pratim politiku i zato trebam vašu pomoć. Znam svega nekoliko političara/političarki tj. njihova imena.
No, što mislite da se pošalje predsjedniku Sabora ili gđi. Jadranki Kosor? Htio bi poslati nekome tko ima ili može imati utjecaja.

Problematika koju šaljem jesu vapaji roditelja djece sa posebnim potrebama + nedostatak rehabilitacijskih, stručnih centara, zatim prepuštenost samome sebi i snalažljivost kako se zna i umije.
Također ću spomenuti državni proračun koji lijepo odlazi na kupnju tenkova i helikoptera za NATO, a sa jednim tenkom ili helikopterom PUNO bi se stvari moglo napraviti.

Ja sam inače student Radne terapije i nemam dijete sa pp, ali kako duže vrijeme volontiram i radim prekipjelo mi je ta sirovost Države koja ne brine za svoje ljude. Smeta me takva situacija a mogu misliti kako je tek
Vama roditeljima.
Ako Sabor i cijela Država ne želi slušati vapaje starijih, onda neka sluša vapaje 22.godišnjaka! To je sramota što Država (ne)radi!
Ako treba stati ću i pred kamere, doći gostovati u emisiju, dati intervju za novine, ALI NEKA SE POKRENE kotač sreće za osobe sa posebnim potrebama!!

Ima MASA stvari koju imam napisano i pripremljeno za eventualni sastanak, telefonski razgovor ili u krajnju ruku slanje pisma (i očekivanja bilo kakvog odgovora).
Hvala svima koji sudjelujete!