bliski prijatelji a drugačiji odgoj djeteta...

[Roza]

Tužna sam - meni jako bliski ljudi imaju malu bebu, 2 i pol mjeseca i odlučili su se za odgoj koji u meni izaziva stravu:

- nema nošenja djeteta (dijete od rođenja leži, kad cendra, opet leži, kad ima grčeve, opet leži - samo dobije kapi za grčeve), tata još donekle nosi dijete, mama samo kod podrigivanja nakon dojenja
- nema noćnog hranjenja nakon 2 mjeseca (zadnji obrok - dojenje je u 10 navečer, u 6 ujutro ponovo može dobiti jesti, dijete su budi svaku noć, naravno, tada dobije dudu).
- dnevno dojenje je prema rasporedu, nema obroka između
- nema stavljanja djeteta u zajednički krevet: djetetu je mjesto u svom krevetu ili u kolicima, nema maženja u roditeljskom krevetu
- nema pretjerane komunikacije - beba mora biti u kolicima, nek se sama zabavlja

Mene totalno pucaju trudnički hormoni, kad sam s njima i kad bebica cendra, počne mi curiti mlijeko, i odmah bi je digla i nosala, ali ne smijem. Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

Svaki put kad smo zajedno, ugrizem se za jezik i sve odšutim. Jeste li imali ovakve slučajeve? Riječ je o stvarno bliskim ljudima, koji mi odjednom više nisu nimalo bliski po stavovima oko odgoja djece...

[Ancica]

Uh, teska situacija.

Zakaj je ti ne smijes nositi?

[ninochka]

ja sam poznata po tome da ne znam šutiti pa bi im rekla. reci im da probaju pročitati koju knjigu, ponudi im onako nenametljivo, možda im, proradi savjest

[Imga]

Gle, i ja sam imala (imam?) takve prijatelje čiji se stil odgoja uvelike razlikovao od našeg. Probala sam, onak njeežno, pripomenut da bi možda bilo bolje ovak, a ne onak kako oni rade - pa nisam baš nešto postigla.
Moje je uvjerenje - njihova obitelj njihov način odgoja. Niti ja ne bih voljela da mi je netko držao prodike zašto bebu nosim na rukama po cijele dane i da će se tako razmazit :shock: . Neki su probali...

Reagiraj SVAKAKO ako vidiš da dijete na bilo koji način zlostavljaju i tad zaprijeti soc. službom, policijom, dječjom pravobraniteljicom...

A ovi moji prijatelji i mi smo se sve pomalo razilazili baš zato jer su nam djeca postajala sve različitija... A poslije nekog vremena više i nismo imali neke zajedničke interese (parkovi, slikovnice, kazalište, igraonice itd.)

Ja se raspisala... Nadam se da je razumljivo što hoću reć...

[Riana]

ja si ne mogu zamisliti da nemam Emu svako malo u naručju, a kamoli takvu majušnu bebu

[anima]

Žao mi je ali ja se stvarno ne bih mogla družiti sa takvim ljudima... Kakvi su to ljudi uopće, potpuno mi je to :shock:
Poštujem raličitosti i družim se sa različitma od sebe ali kad su djeca u pitanju to je druga stvar...

[bublić]

Pretužno, imam i ja takav primjer...Dakle, išli smo u posjet prijateljima čija je curica mjesec i po dana malađa od našeg Petra. Kad se curetak probudio, stavili smo ih jedno pokraj dugog. Moj mali vražičak, super živahno dijete, vrti ručicama, gleda sve, smije se, klepa curicu po stomačiću i glavici, a ona NI MRDNIT!!! :shock: :shock: Naravno, padaju komentari kako imam super dijete, blabla... i mi u priču.. kad ono ista situacija kao kod tih tvojih! Nema maženja, nosanja, grljenja..jer će razmazit dijete :shock: . I počnem ja sa svojom Roda pričom - moj malenij e vječito ljubljen, mažen i pažen.. Ljudima upitnici iznad glave.. E sad malo je bad govoriti ljudima kako odgajat djecu, ali eto , ja pravi radikal I kažem da mi je najbitnije da mi je dijete sretno i da se djeca razmaze u dućanima, a ne u maminom i tatinom krevetu, a male bebice se NE MOGU RAZMAZITI, ALI SE MOGU TRAUMATIZIRATI!!!!!.Kažu oni: ali slomit ćeš se, lako sad, a kad dođe do nekih 10 kg??? Pa i dalje ću ga maziti, samo malo više u horizontali.. Jel potrebno reć da sam ispala čudakinja s drugog planeta s kojom nemaju o čemu pričat??!! A onda salva pitanja: Dojiš svaka tri sata? Ne, na zahtjev. A noć? Kad se probudi.. POnosna mama izjavljuje .E ja sam svoju navikla da spava čitavu noć, u početku je plakala, ali treba ostat čvrst!! I što da kažem?? Ako iskazivanje ljubavi, sigurnost da je mama tu i da si joj najbitniji na svijetu znače razmaženost, onda samo molim Boga da moje dijete bude NAJRAZMAŽENIJE U SVEMIRU!!! I točka! mm je također mislio kako malo previše mazim, grlim i igram se (a kuća pati ), kad smop došli doma izljubio je mene i dijete, rekao da samo tako nastavim, čak se i on počeo uključivat, pa malom ne da mira... Naime, došli smo do zaključka daje malena previše neaktivna i da je isključivo nebavljenje njome krivac za to!

[AdioMare]

nema nošenja djeteta (dijete od rođenja leži, kad cendra, opet leži, kad ima grčeve, opet leži - samo dobije kapi za grčeve)

- nema noćnog hranjenja nakon 2 mjeseca (zadnji obrok - dojenje je u 10 navečer, u 6 ujutro ponovo može dobiti jesti, dijete su budi svaku noć

Uf, ostalo nekako, ali izgladnjivanje i ignoriranje nelagode, straha ili boli mi je prestrašno.
Ja bih majci (na neki način) pokušala reći da dijete mora jesti, ma kako god to njoj po noći izgledalo, i da dijete plače jer ju treba. Aludiram ovdje na vaše često druženje, dakle, ne bi to s tvoje strane trebalo izgledati kao pametarenje, ne znam...
Pa ako ne bi imalo odjeka, osobno bih ih izbjegavala naprosto iz razloga jer to ne bih mogla gledati ni slušati.

[bublić]

zaboravih, da ne doji, nego se izdaja(obj. razlozi), pa ni tu nema kontakta... uuuff, kad se sjetim te djevojčice odmah me tuga uhvati...Kaže mi sveki da su se sad i oni počeli malo više bavit malenom.. Ona je med. sestra i ima iskustva s djecom, pa je na lijep način objasnila neke stvari i tako to .. mislim da je u ovakvim situacijma presudno neznanje povezano sa komoditetom.. ono, jedva čekaš da dijete zaspi...

[Imga]

Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

A možda žena ima PPD..?

[martinaP]

Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

A možda žena ima PPD..?

Meni isto palo ovo na pamet, ne mogu zamisliti zdravu majku koja ne bi nosala svoje dijete kad plače, ima grčeve.... PPD ili neki drugi ozbiljni problem . Jadno dijete...

[Angie75]

Ja sam dosta strogo odgajana i mislila sam da ću biti isto tako strog roditelj. Dok sam bila trudna, isto sam mislila da neću plesati kako dijete svira, recimo to tako metaforički. Ali kad sam rodila... Rastopila sam se. Ne isti dan, ali dan po dan topila sam se od ljubavi prema tom malom stvorenju. Dojenje nam je išlo lako i bilo je predivno, i tu nisam bila rigorozna, dojila sam na zahtjev i dobivao je skoro po kilu i pol na mjesec. A tek kad se počeo smiješiti tijekom dojenja i u snu, bila sam tako sretna što mu je lijepo sa mnom i s tatom. Sad (sa skoro 2 godine) svake noći prijeđe k nama u krevet, iako sam bila uvjerena da to tako nikad neće biti. Ne pada mi na pamet da mu to zabranim. Mazimo se beskonačno i na njemu se iz svemira vidi koliko je sretno i zadovoljno dijete.
Pišem sve ovo iz razloga što mogu shvatiti roditelje koji se u početku postave kao tvoji prijatelji, Roza. Ali, ako su inače topli i razumni ljudi, olabavit će. Pokušaj im malo približiti AP, samo ne nametati svoj stav jer je to uvijek kontraproduktivno. A reakcije bebice će im poslije pokazati što je pravi način...

[Arwen]

imala i ja takvih prijatelja ali ih više nemam nismo se
posvađali ali kad o sto stvari nemožeš pričati jer se ljute pa na kraju
druženje provedemo ili šuteći ili mlateči praznu slamu
jednostavno se prorijede druženja i razvodni prijateljstvo

[martinaP]

Roza, ako su ti to baš prijatelji, ja bih na tvom mjestu probala razgovarati s njima (barem s jednim od njih dvoje, tko ti se čini prikladniji), prijateljstvo uključuje i ponekad mučne razgovore. Ali sumnjam da bih se mogla i dalje učestalo družiti s njima, srce bi mi puklo gledajući to djetešce.

[Lu]

mi smo tako imali jedne ali je nekako spontano polako doslo do razilazenja i sad se tek povremeno cujemo. naprosto kad su dosla djeca malo po malo vise niamos imali zajednickih tema. ali smo se zato iznimno zblizili s jednim drugim parom s kojima smo bili tako tako ali kad su dosli klinci totalno smo se nasli u pogledu odgoja i sad smo si super.

[nevena]

ja bi im rekla nesto u stilu, ja sam to radila ovako i onako i mislim da je to bolje zato sto..., ja bih to radila tako... zapravo samo u svoje ime. nebi im govorila sto bi oni trebali raditi. jer nitko ne voli soljenje pameti. a na njima je da prihvate ili ne. ako su fleksibilni i prilagodljivi shvatit ce a ako nisu ti tu nazalost nista nemozes

[Lukina mamma]

Definitivno treba razgovarati. Pogotovo ako su ti stvarno bliski prijatelji. Tko zna, možda se i zamisle....
Djecu treba ljubiti i maziti i bliskog kontakta nikad nije dosta. Kasnije se takva djeca razviju u emocionalno stabline osobe pune samouvjerenja i ljubavi prema drugima. Dakle, ljubite se i mazite....

[Deaedi]

Pa, od onih prijatelja koji imaju djecu, mogu reci da su svi puno strozi i imaju totalno drugaciji pristup od mene i MM.
U principu jako slicno situaciji koju je Roza opisala: kada su djeca veca, onda su tu neke druge stvari, tipa po guzi i sl.
No, kada prigovorim, ispada da sam ja luda...kao previse vezana za dijete.
Zato se u pravilu ne petljam u nacine kako drugi odgajaju djecu, no moram priznati da sam neke prijatelje pocela izbjegavati, jer ne mogu podnijeti odnos kakav imaju prema djeci. To nije zlostavljanje, barem ne onakakvo kakvo bi zahtjevalo reakciju soc. sluzbe, ali za moj ukus definitivno prestrogi odnos.

[Zdenka2]

ja bi im rekla nesto u stilu, ja sam to radila ovako i onako i mislim da je to bolje zato sto..., ja bih to radila tako... zapravo samo u svoje ime. nebi im govorila sto bi oni trebali raditi. jer nitko ne voli soljenje pameti. a na njima je da prihvate ili ne. ako su fleksibilni i prilagodljivi shvatit ce a ako nisu ti tu nazalost nista nemozes

I ja bih tako. I pokazala bih primjerom odnosa prema svom djetetu, pa i prema njihovom - valjda će ti s vremenom ipak dopustiti kontakt s bebom. Primijetila sam da se novopečeni roditelji često ponašaju kao da je dijete njihovo vlasništvo, dakle da se nitko nema pravo petljati u njihove postupke prema djetetu. Ali, dijete je osoba i ako netko sa strane vidi neke postupke koji nisu u redu, čak je i dužan reagirati. U ovom slučaju, ja bih to učinila vrlo diskretno, bez izravne konfrontacije. Uz ovo što je nevena navela i pokazivanje vlastitim primjerom, poklonila bih neku dobru knjigu o odgoju djece i ponekad bih si dozvolila i izravni savjet. Pokušala bih sačuvati prijateljstvo.

[Lu]

meni smeta kad meni drugi pametuju na taj nacin i zato ja ne pametujem drugima. jedno je reagirati kad vidis da netko tuce dijete ili nesto slicno ali ne mozes drugim ljudima govoriti da bi trebalo da dijete spava s njima ili da a vise nose i maze kad su se oni sasvim ocigledno odlucili za svoj nacin odgoja.

[zmaj]

Tužna sam - meni jako bliski ljudi imaju malu bebu, 2 i pol mjeseca i odlučili su se za odgoj koji u meni izaziva stravu:

- nema nošenja djeteta (dijete od rođenja leži, kad cendra, opet leži, kad ima grčeve, opet leži - samo dobije kapi za grčeve), tata još donekle nosi dijete, mama samo kod podrigivanja nakon dojenja
- nema noćnog hranjenja nakon 2 mjeseca (zadnji obrok - dojenje je u 10 navečer, u 6 ujutro ponovo može dobiti jesti, dijete su budi svaku noć, naravno, tada dobije dudu).
- dnevno dojenje je prema rasporedu, nema obroka između
- nema stavljanja djeteta u zajednički krevet: djetetu je mjesto u svom krevetu ili u kolicima, nema maženja u roditeljskom krevetu
- nema pretjerane komunikacije - beba mora biti u kolicima, nek se sama zabavlja

Mene totalno pucaju trudnički hormoni, kad sam s njima i kad bebica cendra, počne mi curiti mlijeko, i odmah bi je digla i nosala, ali ne smijem. Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

Svaki put kad smo zajedno, ugrizem se za jezik i sve odšutim. Jeste li imali ovakve slučajeve? Riječ je o stvarno bliskim ljudima, koji mi odjednom više nisu nimalo bliski po stavovima oko odgoja djece...

nisam pročitala daljnje komentare...nek sam ostala :shock:

[LeaB]

Meni je ovo nehranjenj noćiu ravno zlostavljanju. I stvarno ako su ti imalo prijetelji pa daj razgovaraj s njima. Bar ćeš znati da si probala...

Začudili bi se kako su neki tvrdi orasi ipak spremni da puknu...

[zmaj]

Meni je ovo nehranjenj noćiu ravno zlostavljanju. I stvarno ako su ti imalo prijetelji pa daj razgovaraj s njima. Bar ćeš znati da si probala...

Začudili bi se kako su neki tvrdi orasi ipak spremni da puknu...

baš...što bi ta mama rekla kad bi znala da ja znam sa svojim do 6put dojit noću.... mislim ne dat bebi da jede??! čisti zločin!!

[bubimira]

uh... teška je ova tema.
ja sam se u početku za vrijeme trudnoće i kad smo dobili v strašno uzrujavala kad netko ne bi dojio svoje dijete, kad netko ne bi nosio svoje dijete koje plaće, kad ljudi "znaju" kako da dijete prespava noć, kad se daje čokolada djetetu od 8 mjeseci i ....još milijun takvih primjera.
znalo se raditi i o bliskim ljudima i o onima koje poznajem malo manje...

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

[loonalee]

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

potpisujem

[Joe]

ja mislim da se ne bih mogla više družiti s takvim ljudima... ako smo si jako bliski dala bih SVE od sebe da im objasnim, a ako nismo, daleka im kuća...(nisam konstruktivna, znam)

[Layla]

Meni je ovo nehranjenje noću ravno zlostavljanju. I ...

Ježim se....
Žalosno će bit kad dijete postane svjesno nekih stvari..mada, ne znam, mislim da je još gore što je bespomoćno malo stvorenjce, a ne maze ga, a uh, ma ne mogu ni pisat! Znam neke ljude koji se priklanjaju toj teoriji o nenošenju i svi su im argumenti slabi..

[Lucija Ellen]

Sve stoji, tuzno je, ali svaki roditelj odgaja dijete u svom stilu. Ima onih koji pustaju djecu da jacaju pluca dok placu. :? Meni je to nepojmljivo, ali nastojim se ne petljati u tudji odgoj - ne kometiram, ne savjetujem niti izravno niti neizravno.

Mislim da ljudi tesko odstupaju od svojih stajalista, pogotovo u njima ustraju ako ih netko uvjerava u neispravnost istih.
Mozda bih jedino pokusala na vlastitom primjeru pokazati da ja tako ne cinim niti bih ikada tako cinila. I poklonila bih knjigu koju smatram dobrom i cije savjete i sama bar donekle slijedim ( nema ni jedne knjige s kojom se 100 posto slazem, ali ima onih koje su najblize mojem nacinu razmisljanja.) Ako osoba nije previse tvrdoglavo usmjerena, prije ce nacin razmisljanja preispitati tako, nego joj nastupim pametovacki - savjetima koje nija trazila. Reagirala bih savjetom samo i jedino ako vidim da je djetetov zivot ugrozen. Ili ako me osoba direkno zamoli za savjet. Ni u kojem trecem slucaju ne bih.

Polazim od sebe: ocekujem da se ni meni ne namece stil odgoja, razmisljanja, postupanja... sama ne volim slusati savjete koje nisam trazila, a kometari mi, moram priznati, idu na jetra. Osim ako ih nisam zatrazila. Pri tome ne mislim da je dijete moje vlasnistvo ali mislim da sam ja (buduci) roditelj, uz MM-a jedina uistinu odgovorna osoba za taj mali zivot, tako da zelim imati pravo i uzimam si ga bez problema da sama odlucujem o tome kako cu ga odgajati i sto cu mu pruzati i kada i gdje i kako. Hocu li ga dojiti do vrtica ili ne, hocu li ga pustati da place ili ga tjesiti, hocu li ga nositi u marami ili necu...

Isto se odnosi i na moju trudnocu: sto hocu a sto necu jesti dok sam trudna, koliko cu biti aktivna a koliko cu se odmarati, hocu li piti kavu ili ne i da ne nabrajam dalje. Dijete jest osoba za sebe, no samo ja ovaj trenutak mogu donositi odluke i za nju. I samo sam ja uz mm-a jedina istinski odgovorna osoba za sve sto se s njom dogadja.

[rvukovi2]

Roza ja bih to gledala ovako-što mi je važno imati dobar odnos s tim prijateljima ako mi je stalo do njih ili pod svaku cijenu nametnuti moj način razmišljanja tim prijateljima.

ako ti je stalo da ostanete u dobrim odnosima onda ćeš ih pustiti nek rade kako oni misle da treba jer ih ti tako i tako ne možeš promijeniti.
ako baš zlostavljaju dijete onda ćeš se naravno upetljati, a sve drugo...

da bi čovjek nešto promijenio u načinu ponašanja i razmišljanja mora sam odlučiti promijeniti mišljenje, a ti kad rodiš oni će vidjeti kako ti radiš s djetetom pa možda nešto od dobrih stvari pokupe od tebe.

baš ovako kako ti je LE napisala

[Hannah]

Isto priča kao i kod mene, imam frendicu čiji se pristup djetetu potpuno razlikuje od mojeg. Puno puta sam joj onako usput, ili kada me je upitala, dala poneki savjet, nije ga nikada prihvatila, bilo mi je teško zbog bebe, ali je ne osuđujem, sto ljudi sto čudi. Ne mogu tražiti da sve mame misle i čine kao ja. zato imam vas S vremenom smo se udaljile, ona je počela raditi, u firmi je skoro cijeli dan, vrlo malo šeta sa svojom curicom, i ne viđamo se. Ne nedostaje mi, možda zvuči okrutno, ali kada god vidim njenu malenu, srce mi se stegne, ona ima tako tužne oke, to tako treba valjda biti, roditeljstvo je svetinja, ne želim se miješati, barem ne na silu.

[Leica]

I ja bih se složila s bubimirom.
Imala sam i ja frendicu koja se zgražala kaj nosimo svoju mrvicu, s podsmjehom su nas gledali ona i njezin muž, a kad se rodilo njihovo djete, da ga ne bi naučili na ruke kada su ga hranili stavili bi ga na garnituru i držali flašicu, jer kaj ak se navikne na ruke.....na kraju su svima prodavali priče da djete mrzi da ga se nosi, dira i slično. Naravno, meni su se i dalje smijali kad sam nosila svoju princezu, a prvi komentari kad su vidjeli moju drugu princezu je bio:"gle i ovu si naučila na ruke".

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

[Leica]

I ja bih se složila s bubimirom.
Imala sam i ja frendicu koja se zgražala kaj nosimo svoju mrvicu, s podsmjehom su nas gledali ona i njezin muž, a kad se rodilo njihovo djete, da ga ne bi naučili na ruke kada su ga hranili stavili bi ga na garnituru i držali flašicu, jer kaj ak se navikne na ruke.....na kraju su svima prodavali priče da djete mrzi da ga se nosi, dira i slično. Naravno, meni su se i dalje smijali kad sam nosila svoju princezu, a prvi komentari kad su vidjeli moju drugu princezu je bio:"gle i ovu si naučila na ruke".

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

[ljiljan@]

- nema nošenja djeteta
- nema noćnog hranjenja
- dnevno dojenje je prema rasporedu, nema obroka između
- nema stavljanja djeteta u zajednički krevet: djetetu je mjesto u svom krevetu ili u kolicima, nema maženja u roditeljskom krevetu
- nema pretjerane komunikacije - beba mora biti u kolicima, nek se sama zabavlja

Sve ovo je mojoj prijateljici savjetovao njen pedijatar.

[tambek]

Ma cure, pa ti roditelji misle kako na pravi nacin odgajaju svoju bebu!
To sto vecina nas Roda radi za takve roditelje je put u anarhiju.
I mislim da tu nema puno price.

Mene je moja frendica savjetovala da se zakljucam u kupaonu kako mi Andrej ne bi ulazio. I ne obracam paznju na smetalo. A on ispred kuca na vrata i zove i sada se ja trebam oglusiti za tih , doduse sve kracih par minuta tusiranja.
Ne pada mi na
pamet.
Ja odslusam savjet i po svom.

[Engls]

:shock: :shock: :shock:
Ja nisam željela još neko vrijeme imati dijete.Ja nisam planiralaimati još godinu-dvije dijete. Kada sam rodila tek tada sam počela osjećati se kao mama.Čak ne niti u samom početku,tek negdje oko drugog mjeseca,ali mi nije palo na pamet dati joj formulu,nedati joj jesti,ostaviti je da plače,...brrr,jeza me hvata na samu pomisao...
Jedan jednini put je imala grčeve.Plakala je neutješno 20',i ja skupa s njom.Nakon toga je u našu kuću ušla marama i koristi se svakodnevno u nekoliko navrata.Ne mogu zamisliti da majka nema potrebu priviti svoje dijete i zaštiti ga kada ono traži njenu blizinu,nju,...Ja radim i nosim ju sa sobom (privilegija moga posla),čak ju ne namjeravam dati u vrtić.Nema te sile koja me može zaustaviti da ju ne dignem kada zaplače...Ta mama sluša nečije "dobronamjerne" savjete.
Možda bi bilo zgodno pokazati joj kako dijete može toliko toga dati za samo malo majčine blizine...Npr.moja malecka je u našoj okolini neprikosnoveni rekorder u broju položaja u kojima ciki.Nije li to slatko?!Zar ta mama nema potrebe uživati u tom malom biću,mješavini svojih i muževljevih gena?

[ljiljan@]

[quote="EnglsJa radim i nosim ju sa sobom (privilegija moga posla),čak ju ne namjeravam dati u vrtić.[/quote]

Sretnice! Moj I. još nema niti 6 mjeseci a ja već imam fobije od odvajanja...

[Engls]

ljiljan@:ja nemam izbora,ako želim raditi...moram već sad.Počela sam kada mi je dijete imalo 10 dana,a sa njenih 3 mj već smo morale i na bazen.Netko me zbog toga može i osuđivati,ali ja znam da je ona uz mene sretna i da ćemo moći ovako do početka njenog školovanja...Sve ima svoje prednosti i mane,ali ako nastojite biti pozitivni tada je sve lakše.

[bimba iaia]

Jo.Teško je s takvim prijateljima.I mi ih imamo.Njihova je priča o dojenju.
Pa,on je nakon cice plakao,pa ga ona fino nahranila bocom i sad on puno spava,još kad se nebi budio 1 noću...Sad s 3 mj se možda više ni ne budi.Spava u svom krevetiću,u svojoj sobi...
A mi dojimo non-stop,i spavamo u troje,i budimo se i dalje noću i...baš nam je lijepo...
Pokušala sam i ja promovirat dojenje i sl.al nema sluha...
Njeno dijete,njena briga.

ps:reci joj da djeca od poljubaca rastu
svim klincima i klincezama

[Engls]

Ma,treba shvatiti i takav način odgoja.Čak naši liječnici misle slično.Najnoviji primjer rodilišta u Osijeku.Nisu imali vremena objasniti prvorotkinji kako se treba masirati i izdajati čak i nakon podoja kako bi razbila kvrge u dojkama,pa su joj nakon 3.dana dali injekciju kako bi prestala laktacija,a bebili je sada na formuli.JAdnoooo!Hajde,uvjeri sada ti tu majku da liječnici nisu u pravu i da je mogla naći načinn kako bi prevladala početne muke sa dojenjem! Jedino me čudi kako može odoljeti tako slatkom paketiću da ga uopće pusti sa ruku,a kamoli da tako uspješno provodi "naci" metode odgoja.

[smile8]

Mm i ja smo imali puno bliskih prijatelja-roditelja koji se ponekad ponasaju prema svojoj djeci na nama neprihvatljiv nacin. Posto nisam osoba koja moze reci na fini nacin da po guzi nije ok, mm i ja smo se makli od svih tih roditelja i ne smatramo se vise njihovim prijateljima.Meni to odgovara jer sam shvatila koliko na mene pozitivno utjece druziti se sa ljudima sa kojima imamo sto slicniji odnos prema djetetu.

[TeinaMama]

On MM-a dvoje kolega na poslu dobili su djecu, jedan pred dva a drugi pred tri mjeseca. Niti jedno dijete više ne doji.
Jedne smo sreli pred mjesec dana u gradu. Bebačica se rasplakala u kolicima a oni njoj uključe muziku na mobitelju, stave mobitel na nju da joj svira i flašicu s čajem u usta. Grozno, ja sam bila luda kad sam to vidla.
Mislim ja sam očito bila svima jako čudna kad sam po gradu nosila dijete i gurala prazna kolica. Da sam malo bolje pogledala na netu vidjela bi da postoje slinogovi (a onda bi me još čudnije gledali).

[MalaSirena]

Da sam malo bolje pogledala na netu vidjela bi da postoje slinogovi (a onda bi me još čudnije gledali).

Ne mora biti da bi te čudno gledali (a možda ja jednostavno nisam primjećivala čudne poglede, ali sam dobila par odobravajućih komentara)... ja sam svojeg nosila u marami po Koprivnici

[Zdenka2]

Da se vratimo na Rozino pitanje, po mom mišljenju ovdje je ključno to da se radi o prijateljima, kako kaže Roza, jako bliskima. Ne možemo se miješati u odgoj sve djece niti to trebamo niti nam se da. Ali drugo je kad se radi o bliskim prijateljima, znači o ljudima kojima se i inače povjeravamo, dakle onima s kojima možemo razgovarati.

Ja bih našla načina da svojoj bliskoj prijateljici ukažem na neke postupke koje smatram boljima za nju i za njezino dijete. Kad sam imala malo dijete, dala sam se poučiti od svih za koje sam smatrala da mi imaju što reći, a pogotovo od svojih bliskih prijateljica koja imaju starije dijete od mog. Nisam se u svemu slagala s njima niti one sa mnom, ali to nije bio razlog da unaprijed ukinemo dijalog. Sve one imaju divnu, prekrasno odgojenu djecu, pa valjda ima nešto dobro u njihovim odgojnim postupcima, o čemu vrijedi promisliti.

Naravno da nisu svi savjeti direktno primjenjivi, da se djeca razlikuju, mi se razlikujemo i imamo različite odgojne pristupe i prioritete. Ali, pomoć, pa i pomoć savjetom svi trebamo. Ne postoji li zbog toga ovaj forum? Ako ovdje tražimo i dajemo savjete, ako čitamo knjige i u njima tražimo savjet, zašto takva vrsta dijaloga ne bi bila poželjna između bliskih prijatelja?

[ornela_m]

O Boze, meni se place na ovo. Ne znam sta mi je teze zamisliti, bebu koju se ne grli, ili bebu koja nocu place da se nahrani, a ne dobije hranu. Prestrasno, pretuzno.

[Tiwi]

Roza bas grozno, potpuno te kuzim. Ja nisam trudna pa me odmah pucaju hormoni, kak je tek tebi

Nego, gle, ja jedino kad uspijem poslati zeljenu informaciju do necije svijesti - pricam pricu. O sebi. Tipa,
kako mi je bilo grozno, plakao je puno, bio nervozan i onda sam kupila maramu i spasila se. Ili, grozno je spavao a sad je genijalan, spavao kao top, od kad sam ga jednu noc onako ljena prebacila iz kimbica k sebi i ostavila jer sam zaspala. Poslije sam procitala u jednoj odlicnoj knjizi da je to super! Hoces da ti posudim knjigu da se mozes malo opustiti od svega, pa da si malo citas?

Kaj ja znam - probaj. Meni je strasno tesko nekom pametovati ali mi je tesko i sutjeti o tome.

[hrčkić]

Shvaćam Rozine dileme jer se moja najbolja prijateljica (ali stvarno smo bile turbo bliske) meni počela užasno zamjerati nakon što je rodila. Već tada, iako nisam bila niti blizu braku ili djetetu, su mi njeni stavovi bili katastrofa i dok sam kao prijateljica mogla tolerirati njezinu komociju, sebičnost i netaktičnost prema drugim odraslim osobama, definitivno nisam mogla prihvatiti kad se tako počela ponašati prema svom djetetu. Cijelo to vrijeme mislim da je u biti loša majka, u više navrata sam joj ukazivala na neke stvari (od nedojenja - sama tražila u bolnici tablete protiv laktacije, ne korištenja as, zderavanja na maloga za svaku glupost, tjeranja djeteta da joj da puse i da je grli kad je očito da mali to ne želi, neigranja s njim, gotovo potpunog odsustva igračaka iz njihovog stana (sve su kod baka kod kojih je dijete uglavnom), uspavljivanja djeteta uz krimi serije, itd,itd.), kroz priču o mojoj N. joj pokušavam ukazati na neke pogreške, ali ona se ne da. Ona je dapače uvjerena kako sam ja u krivu, kak ja pretjerujem jer N. još uvijek spava dio noći u našem krevetu, jer sam je dojila do godine dana, jer je ne šopam s čokoladicama, sokićima i svim sličnim predivnim i zdravim namirnicama, itd. Uglavnom, došlo je do toga da smo se prilično udaljile, da baš nemam potrebu vidjeti je i družiti se s njom, da mi se ne da da dođe s m i djetetom kod nas na vikend jer mi je mučno gledati takav odnos prema djetetu, itd. S jedne strane mi je žao, ali u biti, ako ću biti realna žalim za onim čega nikad nije niti bilo! I zato, družim se s drugim ljudima o kojima imam bolje mišljenje i koji su mi bliži (i) po tome kako se odnose prema svojoj djeci!
A neki dan mi se isto digao tlak jer sam skužila da naši frendovi bebicu od mjesec dana furaju u autu u košari, pri čemu niti je košara vezana za sjedala niti je samo dijete vezano u košari! Šokirali smo se i MM i ja i pokušali im ukazati na to, ali ništa. Neki dan im šaljem obavijest o pregledu sjedlaica u zgb, a oni mi odgovaraju da će otići ako stignu od dogovorenih kava i da dijete ionako treba još narasti da bi moglo u sjedalicu! I kaj da kažem, nemam strpljenja i takta za takve likove!

[hrčkić]

Shvaćam Rozine dileme jer se moja najbolja prijateljica (ali stvarno smo bile turbo bliske) meni počela užasno zamjerati nakon što je rodila. Već tada, iako nisam bila niti blizu braku ili djetetu, su mi njeni stavovi bili katastrofa i dok sam kao prijateljica mogla tolerirati njezinu komociju, sebičnost i netaktičnost prema drugim odraslim osobama, definitivno nisam mogla prihvatiti kad se tako počela ponašati prema svom djetetu. Cijelo to vrijeme mislim da je u biti loša majka, u više navrata sam joj ukazivala na neke stvari (od nedojenja - sama tražila u bolnici tablete protiv laktacije, ne korištenja as, zderavanja na maloga za svaku glupost, tjeranja djeteta da joj da puse i da je grli kad je očito da mali to ne želi, neigranja s njim, gotovo potpunog odsustva igračaka iz njihovog stana (sve su kod baka kod kojih je dijete uglavnom), uspavljivanja djeteta uz krimi serije, itd,itd.), kroz priču o mojoj N. joj pokušavam ukazati na neke pogreške, ali ona se ne da. Ona je dapače uvjerena kako sam ja u krivu, kak ja pretjerujem jer N. još uvijek spava dio noći u našem krevetu, jer sam je dojila do godine dana, jer je ne šopam s čokoladicama, sokićima i svim sličnim predivnim i zdravim namirnicama, itd. Uglavnom, došlo je do toga da smo se prilično udaljile, da baš nemam potrebu vidjeti je i družiti se s njom, da mi se ne da da dođe s m i djetetom kod nas na vikend jer mi je mučno gledati takav odnos prema djetetu, itd. S jedne strane mi je žao, ali u biti, ako ću biti realna žalim za onim čega nikad nije niti bilo! I zato, družim se s drugim ljudima o kojima imam bolje mišljenje i koji su mi bliži (i) po tome kako se odnose prema svojoj djeci!
A neki dan mi se isto digao tlak jer sam skužila da naši frendovi bebicu od mjesec dana furaju u autu u košari, pri čemu niti je košara vezana za sjedala niti je samo dijete vezano u košari! Šokirali smo se i MM i ja i pokušali im ukazati na to, ali ništa. Neki dan im šaljem obavijest o pregledu sjedlaica u zgb, a oni mi odgovaraju da će otići ako stignu od dogovorenih kava i da dijete ionako treba još narasti da bi moglo u sjedalicu! I kaj da kažem, nemam strpljenja i takta za takve likove!

[bimba iaia]

Ja takvima koji bebu furaju u košari kad kažu da je premala za as, kažem i da je premala za poginut (i onda krenem s brutalnom pričom o tome gdje bi to dj.završilo kad bi imali sudar),...a kad je već beba premala onda nek stanu doma s njom! 8)
Ipak se osjećam dužna bar ukazat na opasnost,pa možda i na najslikovitiji način koji mogu razumijeti.

[zmaj]

Ma,treba shvatiti i takav način odgoja.Čak naši liječnici misle slično.Najnoviji primjer rodilišta u Osijeku.Nisu imali vremena objasniti prvorotkinji kako se treba masirati i izdajati čak i nakon podoja kako bi razbila kvrge u dojkama,pa su joj nakon 3.dana dali injekciju kako bi prestala laktacija,a bebili je sada na formuli.JAdnoooo!Hajde,uvjeri sada ti tu majku da liječnici nisu u pravu i da je mogla naći načinn kako bi prevladala početne muke sa dojenjem! Jedino me čudi kako može odoljeti tako slatkom paketiću da ga uopće pusti sa ruku,a kamoli da tako uspješno provodi "naci" metode odgoja.

OT ovak skroz slično je i meni bilo...moja kvrgica je tak brzo narasla....uf!! jednom sam u 00h luda od gladu i žeđi (rekli mi da tekućina stvara mlijeko...a sama nisam htjela jest...ne bili se mlijeko smanjilo ) i luda u glavi (psiha otkazala) tražila doca od sestara, jer sam imala dvi lubenice s kojima nisam smila zaspat, a izdajanje samoj mi NIKAK nije išlo ...i dobila sam doca koji me nije ni pregledao neg mi je rekao neka ja popijem neku tableticu za smirenje..i nek su uzmem neš kontra laktacije :shock: ....mislim stvarno...na kraju su me sestre izdojile...danas uspješno i isključivo dojimo...iako sam imala već 5upala...

ne znam ljudi....ja stvarn ne mogu razumjeti rozine prijatelje i ostale takve roditelje....mislim, nisam ja super mama...koliko mi je samo puta došlo da malog lansiram na Mars...al, jopet....sve sjeda na svoje... najgroznije mi je ne uzimanje diteta i ne hranjenje...koma

[jenny]

proslo ljeto na moru imala sam slican slucaj,osim sto mi ta mama nije prijateljica.maleni joj je imao oko 2 godine,a malena 2 mjeseca.ta mala je vjecno lezala u horizontali.nju nije nitko nosio,niti mazio niti je zabavljao.dijete je bilo gladno i cuclalo ruku a mama je samo govorila:da,sad joj je vrijeme...i mala zaspi i nikome nista!!ono,onda ceka da se zbudi da ju nahrani.mi smo se svi zgrazavali.jedna cura ju je uzela na ruke ali se klinac zaletio(mali braco) i doslovno ju joj je poceo trgati iz ruku da njegova seka mora ici u kolica.skoro ju je iscupao!!maleni je bas bio u fazi :"to je moje".ona bi se sva sretna smijala kad bi se netko nadvio nad kolica i pricao joj.a kako lijepo dijete....i jos nas je frustriralo to sto je baka od malene jednom rekla:a bolje da je musko.u nasoj familiji su sami muski.aaaaaaaaaaaaa