Jooj, to je teško pitanje. S vremenom i polako.
Često smo bili jako frustrirani i radili smo baš ono što ne treba. Vikali, uvjeravali, nagovarali, potkupljivali....uglavnom, kad je bilo najgore (imao je oko 3 god), cijeli svijet nam se vrtio oko njegovog kakanja, mi nismo znali drugačije i mismo si mogli pomoći. Liječnici su nam dali sirup i rekli: "proći će". Pio je tu laktozu svaki dan veliku žlicu i sjećam se kako sam bila jako sretna kad sam pomislila da se konačno ustabililo, a onda je morao na uzv bubrega i dr. nam je rekao kako je jako zatvoren. Koma.
Što se na kraju promijenilo? Ne mogu reći precizno. Sirup, puno tekućine, malo slatkiša, voće...sigurno su napravili svoje. Priviknuo se na vrtić, naučio je Norveški pa se nije razlikovao od druge djece, JBT i ja smo se valjda malo opustili i popustili..S vremenom smo se vratili u Hrvatsku pa je sigurno i to pomoglo.
F više definitivno nema tih problema, ali nije dijete koje kaka svaki dan (kažu dr. da to nije ni važno) i još uvijek mu se često dogodi da mu gaćice budu prljave jer potisne natrag jer nema vremena ići na wc ili mu se neda ili ne stigne ili tko će znati što. Jako često, kad se pokaka ako ga nismo mi podsjetili da bi trebao ići (jer vidimo po njegovom ponašanju), dođe to vrlo glasno reći i pohvaliti se.

O, s druge strane, kad mu nešto smeta ili je nezadovoljan ili nešto hoće ....kmeči, tuli, viče, urla....Kosa mi se diže na glavi. Ali redovito kaka.