najviše frustrira što mu želiš pomoći jer ga nemreš gledati kako se muči ...nagovaraš ga...objašnjavaš...a time radiš upravo suprotno...noću bi se budila u strahu da će mu se nešto dogoditi s trbuščićem...imao je vjetrove i mirno spavao...danju bi bio nervozan...ja bih se ponekad plakala jer sam bila bespomoćna...strašno...a na kraju iz svih postova i mojeg iskustva shvatiš da se koliko god ti bilo teško ne možeš ti pokakati umjesto njega a ni on se nemre ako to ne želi...možemo im samo olakšati da to prebrode prehranom i ljubavlju što se ja iz dana u dan trudim- biti mu mama i roditelj...
hvala svima na podršci javim se kako nam ide