Porod na splitski :)

[*MaemI*]

Evo da i ja napisem svoju pricu

Trudnoca mi je od pocetka bila, ajmo rec, cudna. Na prvom pregledu doktor kaze – blizanci. Nakon tjedan dana kuca jedno srceko, kaze doktor hematom. Odmah tablete, malo mirovanja. Sve ok do 12 tj. Tad krvarenje. Beba ok, ali opet jos tableta, mirovanja i naravno pregleda. U 15 tj. pocinju jake BH kontrakcije, hospitalizacija, apaurini i mirovanje. Kao "slag" na kraju - zadak. Do zadnjeg trena nisam gubila nadu da ce se bebonja okrenuti, al izgleda da se malom tvrdoglavku bas sjedilo na guzi
U 38 tj. vec je bilo ocito da od okreta nema nista i moj doc me poslao u bolnicu kod Dr. Vulica na konzultacije. Dr. Vulic nas je docekao na prijemu i nakon vrlo ugodnog i profesionalnog razgovora narucio nas je na odjel za dva dana, pa cemo onda napravit jos jedan UZV i procijenu tezine te odluciti – vaginalni porod ili carski.
Naravno, sudeci po cijeloj trudnoci, nije sve islo po planu . Vecer prije hospitalizacije, pljus, ode vodenjak. Trudovi su poceli vrlo brzo i to odmah na 6 minuta. Dok smo stigli do bolnice bili su vec na 2 minute. Pregledavaju me tri doktora, UZV, vaginalno, mjernjenje moje visine...Kaze doc "Otvoreni ste samo 2 prsta, beba je dosta velika, a vi sitni. Carski rez 99%, moramo dobiti jos jedno misljenje" Ja reko, dobro, trudovi peru momacki, al meni je pao kamen sa srca, tako me bilo strah da ce mrcvarit bebonju vaginalnim porodom.
Dali mi klizmu i ja setam po hodniku, ali trudovi postaju neizdrzivi, u trudu mi se crni pred ocima i noge "popustaju". Sad su vec na manje od minute.
Dolaze doktori i kazu "Otvoreni ste samo 4 prsta, idemo u salu", babice me doslovno vuku, jer meni noge vise ne rade. Kaze mi doktor "znam da zelite spinalnu, ali nazalost nema vremena".
Nakon 2 sata bude me doktor i babica. Ja nekako ne mogu otvorit oci, trudim se, al padam u san. U tom polusnu mislim se "pa sta me vec bude, nije jos gotovo", al tad vidim da babica drzi moj maleni zamotuljak, moje sunceko prekrasno, blazeno spava. Sreca, olaksanje, trenutna zaljubljenost u to maleno stvorenjce...
Kad sam opet ostala sama trudila sam se koncentrirati na potpuno budjenje, i iako sam citala puno ruznih iskustava o budjenju iz opce, meni na srecu nije bilo tako traumaticno. Imala sam jake grceve u listovima i rez me prilicno bolio, ali ne zadugo, vjerovatno je proradio anelgetik koji sam primala na cjevcicu
Na odjel su me prebacili nakon 11 sati intenzivne, i tad sam ustala, obukla se i prosetala po sobi.
Osijecala sam izmorenost i slabost, ali ne i neku bol.
Sutradan vec sam bila odlicno, isla sama do tusa, cak i na posjete. Iako sam se dosta bojala carskog zbog duzeg oporavka i velikog reza, na kraju mi je oporavak poslije carskog puno lakse pao nego nakon vaginalnog poroda, ali nije pravilo, dosta zena na odjelu koje su bile samnom puno su teze podnijele sve to skupa, neke dva puna dana nisu mogle ustati. Meni je najteze palo tih dugih osam dana u bolnici i hrana tek cetvrti dan, taj dio s gladovanjem sam mislila da necu prezivjeti
Sad malo o bolnici. Odjel, radjaone, sobe, kreveti i sve ostalo je blago receno "ajme majko", sve je staro preko 30 godina i u ocajnom stanju. U sobama su predvidjena 3 kreveta, ali u svakoj su 4 kreveta i pomocni lezaj. Jednostavno je premalo kapaciteta. Gradjenjem nije predvidjen ni rooming in, posjete u sobu ni puno drugih stvari koje se danas smatraju normalnima, ali vjerujte mi, u ovim uvjetima dosta bi tesko bilo izvesti i jednu od tih stvari.
Osoblje. Za njih imam SAMO rijeci pohvale. Sestara je premalo, doktora isto, uvjeti rada su katastrofalni, ali se trude i to stvarno jako. Ja osobno nisam naisla ni na jednu sestru ili doktora za koje bi imala ruznu rijec, ali ono sto sam zelila morala sam pitati i to mi je normalno. Pa ne mozemo ocekivati od sestara da nam citaju misli i da znaju sto svaka rodilja zeli. Samnom je bila jedna gospoja u sobi koja je stalno grintala na sestre. "Pa sta im sad mjenjaju pelene", "Pa zasto ih sad hrane", "Dijete mi place, zasto ga ne donese" itd., a nikad nije nijednoj sestri rekla sto zeli, nego je samo lezala i grintala. Meni je osobno to bilo nenormalno. Kad bi moje dijete plakalo ja bi otisla kod sestara i zamolila ih da mi ga donesu. SVAKI put bi ga donijele. Kad ne bih zelila da ga hrane kucnula bi na staklo i mahnula rukom. I NIKAD ga ne bi nahranile. Po noci bi prvo pogledale dali mame spavaju pa bi tek onda nahranile bebe. Mogu reci da smo mi imali nekih 20 sati rooming in , toliko je maleni bio kod mene jer smo se trudili dojiti i nitko mi nije radio problem. Na mjenjanje pelena ipak nisam mogla utjecati
Ova moja prica mogla je biti u skroz drugacijem, negativnom, tonu i naravno osoblje mi je moglo biti krivo za sve, Ali treba realno razmotriti situaciju i sagledati sve. Uvjeti su takvi kakvi jesu. Trenutno to ne mozemo promjeniti, ali vjerujte mi, sestre su famozne, ali nisu carobnjaci i to ne mozemo ocekivati od njih...Treba biti pristojan, realan i reci sto zelis. To je moj recept da bi boravak u splitskom rodilistu bio prihvatljiv

[Andora]

Samnom je bila jedna gospoja u sobi koja je stalno grintala na sestre. "Pa sta im sad mjenjaju pelene", "Pa zasto ih sad hrane", "Dijete mi place, zasto ga ne donese" itd., a nikad nije nijednoj sestri rekla sto zeli, nego je samo lezala i grintala. Meni je osobno to bilo nenormalno. Kad bi moje dijete plakalo ja bi otisla kod sestara i zamolila ih da mi ga donesu. SVAKI put bi ga donijele. Kad ne bih zelila da ga hrane kucnula bi na staklo i mahnula rukom. I NIKAD ga ne bi nahranile. Po noci bi prvo pogledale dali mame spavaju pa bi tek onda nahranile bebe. Mogu reci da smo mi imali nekih 20 sati rooming in , toliko je maleni bio kod mene jer smo se trudili dojiti i nitko mi nije radio problem.

:D bravo!!!
isto je bilo i kod mene

[mikonja]

Hvala ti na priči......puno si me smirila i utješila....jer beban dolazi u 9. mjesec.....

[Andora]

@ mikonja - sretno u rujnu.
ponašaj se normalno, dakle, ni razmaženo, ni bahato. neke žene mi se čine ko da su kraljice, a sestre njihove sluge - no zapravo smo tu da surađujemo i mirnim glasom se sve da dogovorit.
kukat jer krevet škripi, jer je prašine do koljena iako čistaćice metu i peru i po dva puta je iluzorno, to znaju najviše one koje tamo rade sve do penzije.

[Saki79]

Drago mi je da si tako se brzo oporavila i da je bebica bila puno s tobom.

[ivaa]

super,
realna priča.....

[mikonja]

Hvala Andora! Nadam se da će sve biti ok.....

ps. MaemI Marino ti je prekrasan! Nadam se da će i moj Marin biti slatka beba ....

[*MaemI*]

hvala mikonja i sretno ti

bas kao sto je i andora rekla, stanje je grozno, ali mislim da je najbitnije s kakvim stavom uopce dolazimo tamo, ako si zamislis da ces tamo bit ko u hotelu naravno da ce ti bit grozno, ali ako se suocis s realnoscu uopce ti nece bit lose..mene samo ljuti sto svi okrivljuju doktore i sestre, a zaboravljaju da su i oni ljudi koji rade po cile dane u tim uvjetima.
Naravno, govorim o vecini, uvijek ima iznimaka

[*MaemI*]

ps. MaemI Marino ti je prekrasan! Nadam se da će i moj Marin biti slatka beba ....

Hvala, pa naravno da ce biti slatka beba. Pa koja beba nije slatka?

[aries24]

čestitam, drago mi je čuti da se i u splitu da dogovoriti s osobljem

[srecica]

Cestitke jos jednom
lijepa prica, bas kako ivaa kaze realna

[pink]

Super je što se sa sestrama može surađivati. Čudim se kako ostatak majki iz sobe nije slijedilo tvoj primjer (ili možda jesu?!) jer dobro si rekla da sestre ne čitaju misli.
Nadam se da će sestre biti spremne na suradnju i kad ja rodim, a termin mi je kao što znaš 28.09. Mislim zbog baby booma koji je svake godine otprilike u to vrijeme

[mikonja]

pink nama je termin u pet dana razlike.....

kako to da te nema na jesenskima?

[vertex]

Sviđa mi se ova priča, i sviđa mi se ovakav pristup. Moje iskustvo od prije 7 godina je slično, s tim da sam ja i rodila na zadak. Ako odete u rodilište unaprijed nabrušeni na sve ono što je tamo loše, u stvari otežavate najviše sebi. Puno toga nije kako treba, ali puno toga se i da napraviti.
Npr, ja sam prije 7 godina tamo odbila drip. Bolje rečeno, odgodila. Sestra mi ga je išla prištekat (bez pitanja, ali nerviranje oko te činjenice bolje ostaviti za neki drugi trenutak, kad se rađa, treba misliti samo na bebu i sebe), ja sam jako ležerno rekla - pa zašto to, ja imam svoje trudove. Pogledala me upitno, ali ga nije priključila. Jest nekoliko sati kasnije, na jedno dva sata. Danas ne bih ni to dozvolila i sigurna sam da bih u tome uspjela, i to bez da sebe požderem od bijesa i napetih živaca.

I definitivno - sve što vam treba, tražite. Puno toga ćete dobiti, barem je takvo moje iskustvo. Izvucite najbolje iz situacije u kojoj se nalazite.

(Drugi put sam išla roditi u Sinj, jer tamo imaju rooming in i muž je mogao biti sa mnom na porodu.)

[lara26]

Samnom je bila jedna gospoja u sobi koja je stalno grintala na sestre. "Pa sta im sad mjenjaju pelene", "Pa zasto ih sad hrane", "Dijete mi place, zasto ga ne donese" itd., a nikad nije nijednoj sestri rekla sto zeli, nego je samo lezala i grintala. Meni je osobno to bilo nenormalno. Kad bi moje dijete plakalo ja bi otisla kod sestara i zamolila ih da mi ga donesu. SVAKI put bi ga donijele. Kad ne bih zelila da ga hrane kucnula bi na staklo i mahnula rukom. I NIKAD ga ne bi nahranile. Po noci bi prvo pogledale dali mame spavaju pa bi tek onda nahranile bebe. Mogu reci da smo mi imali nekih 20 sati rooming in , toliko je maleni bio kod mene jer smo se trudili dojiti i nitko mi nije radio problem.

:D bravo!!!
isto je bilo i kod mene

i kod mene je bilo isto! identicno!

[bimba iaia]

Čestitke za bebicu i lijepu priču

[Mayaa]

ja stalno ponavljam da je moj porod u splitskoj bolnici bio kao u švicarskoj klinici. uz muža na porodu i nešto sreće za dobit dobrog doktora na porodu, ukupni dojam +4 :D

ali nešto me trudnice sugrađanke ne slušaju, radije vjeruju predrasudama

[sbuczkow]

Cestitam na bebici.
Kako ne bih kvarila dojam topica necu nista govoriti o st bolnici.

[zrinka]

*MaemI*
drago mi je da ti je bilo dobro

mayaa, nije stvar predrasuda nego i iskustva
s nekim se sestrama mozes dogovoriti, s nekima ne, nazalost

i zavoso tko sto ocekuje, ja zaista nisam ocekivala luksuz u nijednom pogledu, ali sam znala da moram biti 24 h budna da mi dijete ne dobije bocicu...

a imam previse iskustva s mamama iz rodilista koje su obeshrabrene u dojenju vec tamo i cije je dijete nepotrebno bilo tamo na bocicu hranjeno...

no, nadamo se uvijek pozitivnim promjenama
ali dokle je god stav ravnatelja rodilista takav o dojenju kakav je, bojim se ...

ja cu biti sretna kad na rodiluste zasluzeno dobije titulu bolnica prijatelj djece i bolnica prijatelj majke i kad zadovolji uvjete za nju...

a dotle, vesele me lijepe price iz rodilista

[Mayaa]

pa dobro, očekivanja mi i nisu bila baš nešto
zato te dane u rodilištu nisam oka stisla da maji ne uvale bočicu. ali to nisam doživila kao "pokoru" nego kao predostrožnost. svejedno sam se ugodno iznenadila šta joj je nijednom nisu tutnili bez pitanja.
sumnjam da bi se baš usudili nahranit mi dijete uz moje odlučno NE.

i opet ponavljam, edukacija je užasno bitna. sestre uvijek nađu razlog za bočicu. meni jer znate ona je velika, može puno pojest a prijateljici koja je rodila maloga od 2800 trebalo bi, znate, on je mali

valjda je ipak tajna u stavu; postavi se ljubazno ali i odlučno i nema greške 8)

i imala sam tvoj broj moba pa mi je bilo lako bit hrabra

[pink]

pink nama je termin u pet dana razlike.....

kako to da te nema na jesenskima?

Ajme uvatila si me . Kako da nisam na jesenskima - baš kad sam vam se namjeravala pridružiti ostala sam neko vrijeme bez internet pristupa pa sam se malo isključila iz vaših pričica, ali pridružit ću vam se.

[bellissima]

maemI hvala ti...lijepo je ovo čuti, priča je skroz realna.. a znaš da nismo svi isti, nekima su uvijek drugi krivi i na kraju krajeva uvjek gledaju negativnu stranu... moj beban stiže u 8 mjesec i to isto u St rodilištu tako da me je ovo ohrabrilo....

[M&T]

baš lijepa priča, vrlo slična mojoj...
ja često puta naglašavam kako je osoblje naše bolnice stvarno ok, mislim da je velika većina njih spremna na suradnju i nije baš namrštena, premda ima i takvih...ali stvarno za svaku pohvalu sestrama i čistačicama (i doktorima )

meni je oba puta bilo sve za 5, i da opet rađam opet bi išla tamo

i buduće rodilje mislim da stvarno nemate razloga za brigu

[makita]

Djelomično se slažem...ali bilo je stvarno nepotrebno ružnih riječi kad sam boravila ja u bolnici...nije nitko imao ni vremena ni volje udijeliti makar 1 rečenicu savjeta za dojenje, dapače, omalovažavane smo bile...a vodila sam se onom vašom-izvuci najviše iz situacije, pa sam čitala savjete iz knjižice moja sretna beba...srećom dijete nije prihvatilo bocu nego sisu...al to je bilo samo moje dijete...ostale mame su bile samo obaviještene da će im djeca bit nahranjena...
Svjesna sam da nema viška djelatnika...zbog toga mi se ipak ne da uljuljavat u pomisao da se ne može bolje.
Sigurno je da neću doć bahato, nit očekivat kraljevski tretman, ali ću na svim ustupcima, u okviru mogućnosti, biti zahvalna.

[mama.st]

Lijepo je čitati ove priče… vrate me u neke davne dane…

I ja imam ugodno iskustvo splitske bolnice. Dakle, kad sam tražila da mi donesu bebu, sestre su ga uvijek donijele; ako sam ih zamolila da mu ne daju bočicu, nisu mu davale; ako sam htjela da mi ostane još malo u krevetu sa mnom, uspjela sam to i postići; kad bih po noći bila budna, a on plače gladan, sestra bi me samo kroz staklo pogledala da li spavam i ako želim donijela bi mi ga!!!
Naravno pitanje je da li su sve medicinske sestre takve ili sam, na sreću, ja naletila samo na one dobre?
Meni je bilo lijepo, samo sam pristojno pitala i zamolila i eto dogovora.
Tako želim i ostalim splitskim rodiljama!!!

[makita]

Hvala, nadam se da će me drugi put bolje potrefit

[mama.st]

Moram dodati još nešto, nadovezati se na svoj prethodni post, jer mislim da sam ja imala lijepo iskustvo u splitskoj bolnici jer je i sa mnom i sa bebom sve bilo ok.

Sjećam se u to vrijeme, proljeće 2004.god, svoje prijateljice koja je svoju bebu morala ostaviti u bolnici, jer je beba imala žuticu, a mama je morala 3.dan ići kući. Tada su govorili da za mame nema mjesta i mame bi svoje, samo tri dana stare, bebe morale ostaviti, otići kući i posjećivati jednom ili dva puta dnevno. To mi je bilo nevjerojatno i ja mislim da bi umrla da sam to morala napraviti. Sva sreća moj dječak nije imao žuticu i 3.dan od poroda išli smo zajedno kući. Ne znam točno kako je sada, ali mislim da sada mame mogu ostati s bebom koliko treba.

Također, što se tiče dojenja, tu nitko ne pomaže, a niti ne nudi pomoć. Slažem se da treba još mnogo poraditi na edukaciji osoblja i promociji dojenja. Ja sam sve naučila sama, iz časopisa (mislim Bebe, u to vrijeme nisam imala internet), i tako kako sam naučila, tako sam ga dojila.

[sbuczkow]

Moram dodati još nešto, nadovezati se na svoj prethodni post, jer mislim da sam ja imala lijepo iskustvo u splitskoj bolnici jer je i sa mnom i sa bebom sve bilo ok.

Da, to je tocno. Meni je mali bilo bolestan i sestre mi ga nisu donosile dok je bio sa mnom dolje, a kad je otisao na neonatologiju nisam ni znala sto se s njim desava punih 6 dana. Zaboravile su me zvati na podoje iako je njeogova dr zvala po mene. Kad sam ih pitala zasto sestra je rekla da "tu svi imaju neke veze i tako". Dok sam jos lezala nepokretna radi carskog sestra mi ge je donijela i pitala hocu li ga pridrzati a onda je rekla da ipak ne moze jer sam nepokretna. Nije joj palo na pamet namjestiti me nekako da ga mogu pridrzati. Drzala sam ga u narucju tek 6. dan. Zaboravili su mi ga donijeti na intenzivnu iako su rekli da ce mi ga donijeti. Curi koja je lezala do mene na intenzivnoj je prijateljica koja je radila na pedijatriji donijela bebu i lezla je kraj nas 15ak minuta odmah nakon poroda. Opcenito, ogavni su mi radi toga sto nemaju svi ni priblizno isti tretman i ako nikoga ne poznajes bit ce ti ogavno tamo. Uzasno me iritira to da su podmitljiva banda i da ce se pokrenuti tek ako nesto platis ili das, pa makar prsut. FUJ!

[bellissima]

kad ti Bog da da sve prođe u redu i da je beba dobro onda te nije briga ni za doktore ni babice, a kamoli za (ne)adekvatnu opremu u bolnici!

Drago mi je čuti da se svari u ST bolnici glede osoblja mijenjaju, jer su zaista i trebale....

Niti se prenemažem kad me što boli niti me strah poroda i svega prije i poslije.
Imam četvero zlatne djece, razlika među svakim po 3,5-4 godine.
2 poroda spli'ska, 2 zagrebačka.
Prvi je bio 18 sati dripa, preživile smo iskustvo moja prvorođena princeza i ja i eto nas.
Drugi je bio kraći, ali je bilo "kao ugodnih" iskustava kasnije. Temperatura poslijepodne zadnji dan u rodilištu 38.8. "To van je od mlika", kaže sestra. Vizita se sutradan ne obazire. Odosmo mi doma...
Dvanaesti dan po porodu, a jesam bila nešto malaksala u međuvremenu, no bez tempreature i ostalih popratnih pojava... jako krvarenje. Bolnica. Ultrazvuk. Ha, komadićak posteljice, šta sad... I nitko mi apsolitno na niti jedno pitanje ne odgovara već hvatam razgovor. Ahaaaa! Sad ta prostorija u koju me vode, valjda će me pregledati vaginalno!? OK, ajde.
Nešto su se čudno ponašali, nekakvi se instrumentići pripremaju... I u tom trenu saznam da će sad napraviti kiretažu. Zgodno. Vrlo.
Zatražim da mi se objasni postupak. Doktorica se sprema otvoriti usta, a sestra onako divna, živčana ko pas urla na mene: "sad ćete bit mirni jer ako van kireta prbije maternicu onda će tek bit vraga!!!"
E, u tom trenu im nisam dozvolila da nastave s tim što su imali namjeru raditi, sestri rekla da očekujem da mi se više ne obraća ako nije u stanju razgovarati normalnim tonom, a liječnici rekla kako sada prije nego počne očekujem da mi do detalja objasni sve što ima namjeru raditi i da me zanima na koju se količinu boli moram pripremiti, jer sam upitala hoće li mi dati kakvu anesteziju, makar lokalnu i dobila odgovor kako za takvo što ne daju- ništa. I da, ženica je bila vrlo sorena i ljubazna, objasnila mi do detalja sve, na moje zadnje pitanje je rekla da se skoncentriram na bol prema gornjoj granici i da očekuje trajanje 3-5 minuta. I tako je i bilo.
Promatranje se odvijalo u odjelskoj sobi, pola sata ležanja i odšetala sam se s odjela do recepcije- sama sa svojom torbicom u ruci, bez pratnje osoblja. Jer nije to- ništa.

E, pa zgodno.

Ista stvar mi se ponovila omah po 3. porodu u Zagrebu na Sv. Duhu, ali u toj bolnici takve stvari rade pod vrlo kratkom narkozom. I- odmah.

Da, silno se veselim ako u ST bolnici više nema osoba kao sestra na koju sam ja naletjela tada. A moguće da i daju kakvu lokalnu anesteziju? Jer, 1995. je bila prije pada Austrije..................

Istina da ova pričica spada u topic "Njega nakon poroda" ali ne odoljeh naslovu ovoga....

[split]

Nedavno sam izašla iz splitskog rodilišta i mogu napisati isto šta i ti.
Moraš bit realan i shvatit da si u bolnici i da su uvjeti takvi kakvi jesu.
Imam osjećaj da se odnos prema pacijentima promjenio dosta.
Svi su prema meni (sestre i doktori) bili vrlo ugodni. Naravno netrebaš "zanovjetat" nego bit razuman i zamolit šta ti treba ako mogu osoblje će napravit, ako ne odmah kad imaju vremena.
Kad vide da si normalan i oni su normalni.
Provela sam 20 dana i bilo mi je ugodno.
Hrana je bolnička, ali istini za volju ni doma mi svaki put nije po volji.
Jedino se što se tiće posjeta u sobi. Meni odgovara da mi u sobu ne dolazi nitko stran. Kakvi su naši ljudi došlo bi ih 20 po svakom krevetu.
Zamisli situaciju došla posjeta, a ja moram izdajat. Krasan prizor. Ili na drugom krevetu doveli ženu koja je tek rodila i želi mir.
Ili donili bebu, a svi vise poviše nje (tvoji i tuđi) kašlju i pljucaju i diraju je šporkim rukama. Zalažem se za mir bez posjeta. Ko oće cirkus nek ga ima na hodniku. I tako su sestre susretljive pa možeš primat i ujutro posjete.

[makita]

Šta su vas u sobi posjećivali??? U Splitu???
Ja sam išla onim kilometarskim hodnikom i to do u minut u vrijeme posjeta

[*MaemI*]

ma nema posjeta u subu to je split mislila kako bi bilo da su dopusteni posjeti u sobu

[Ancica]

Ja sam, nakon sto sam rodila Robija, dijelila sobu s jos tri (ili pet?) zena i svi smo imali posjete i svi smo imali kolko-tolku privatnost. A privatnost od pogleda nam je bila omogucena zavjesama koje vise o vodicu za karnise na stropu oko svakog kreveta.

Ovo, naravno, nije bilo u Splitu.

Samo sam htjela spomenuti da se i u visekrevetnim sobama moze omoguciti privatnost i to bez basnoslovnih ulaganja.

[tina parada]

...nadovezat cu se na pricu i reci da mi je u st rodilistu bilo ugodno i da mi je beba bila s menom kad god sam ja to tila....a to je i najvaznije, zar ne?
sestre su predivne i samo rici pohvale za njih.....a sta se tice posjeta.....fala bogu da nema posjeta po sobama jer se ni doma na babine ne pusta nikog misec dana (bar ja tako radim!) a kamo li u sobu di su bebe od dan-dva!!!
ja sam rodila u 03.2007 i tada je po sobama svako jutro dolazila sestra koja se bavi samo babinjacama koje zele dojiti i poducava kao dojiti i izdajati visak mlika tako da je i to bilo od velike pomoci.....
uglavnom....nikojoj nece bit nista tih par dana ako ne jedete "zlatnim" perunima ka i do sad...brzo ce te sve doc doma i zivit ka i do sad i najbitnije je da ste oboje doma- zivi i zdravi.....

[Felix]

ja sam rodila u 03.2007 i tada je po sobama svako jutro dolazila sestra koja se bavi samo babinjacama koje zele dojiti i poducava kao dojiti i izdajati visak mlika tako da je i to bilo od velike pomoci.....

izdajati visak mlijeka tek toliko da popusti napetost ili izdajati dojku do kraja?

[tina parada]

........ma naravno....samo visak....tako da ne dode do upale.....
i da se smanji tvrdoca i napetost.....ali kako je meni mala isla na foto terapiju onda sam morala svaki preskoceni obrok izdajat mliko do kraja tako da mi se ne izgubi kontinuitet......
.....naglasavam da je ta sestra uvik nagovarala zene na dojenje i nikad nije rekla da bi tribalo dodatno davat ad mliko ni u rodilistu ni kuci.....

[mikonja]

a možda i ima nade za st rodilište....

[AnneMary]

a možda i ima nade za st rodilište....

nadam se zbog svih budućih mama i beba!

[tea2]

sve je lijepo završilo i čestitam na bebici! :D

[smaja]

ČESTITKE!!!

[mikonja]

meni je bilo skroz dobro u st rodilištu, vidi se napredak ali još uvijek na nekim stvarima moraju poraditi....

[inikaaaaaa]

[stella73]

moja je malo novija prica, rodila sam 27.06.08. i sve je proslo super osim sto je bilo prevruce i nisu imali spavacica i posteljine a da ne govorim da je rodiliste prebukirano, krcato trudnica na odrzavanju trudnoce a rodilje prvo spavaju na pomocnim krevetima pa tek onda ako su te srice da netko ide kuci dobivaju krevet.
e ljudi moji ja sam se od poroda i tako 2 dana jedno 1000 puta preznojila i osusila u spavacici da nisam ni tila da mi dodu posjete jer sam sama sebi smrdila blago receno. Uzas. nema ni posteljine za prominit a wc papir i sve ostalo obavezno nosit od doma. eto koja je ura kad po rodilistu setaju u svojim spavacicama i pidamama u gacicama ma bilo kako.
Sto se tice osoblja meni je bilo ok, od neke mlade babice i doktorice koja me sila, pa do sestara koje su sa djecom.je bila je samo jedna boze sacuvaj , ne znam kako ta uopce moze radit s djecom, ma nema mimike na licu kad uzme nu malu strucicu u ruke, nista ni rijeci.
inace sto se dojenja tice sada stvarno ako im kazes da neces da ga hrane na bocicu donit ce vam bebu kad god place ako zelite dojit.
e jos nesto je novo, stavljaju bebu na prsa odmah po porodu, to me stvarno iznenadilo i odusevilo, sva bol je nestala kad su mi ga stavili na prsa.
Tako sve u svemu bilo je sve ok, osim te paklene vrucine i guzve i prokletih zimskih debelih spavacica u ovim vrucim danima.....

:? :?

[Pepita]

Baš me utješila ova priča o ST rodilištu.
Prošle godine sam ležala u sobi do predrađaone (hiperstimulacija) i moram priznati da su meni i dr. i sestre bili super. Možda zato što kad mene boli i kad se prepadnem ja šutim i šutim

[Felix]

stella, cestitam!

kakav je bio sam porod? drip, prokidanje vodenjaka, ctg, epiziotomija, nalijeganje na trbuh?

[Loryblue]

Moram dodati još nešto, nadovezati se na svoj prethodni post, jer mislim da sam ja imala lijepo iskustvo u splitskoj bolnici jer je i sa mnom i sa bebom sve bilo ok.

Sjećam se u to vrijeme, proljeće 2004.god, svoje prijateljice koja je svoju bebu morala ostaviti u bolnici, jer je beba imala žuticu, a mama je morala 3.dan ići kući. Tada su govorili da za mame nema mjesta i mame bi svoje, samo tri dana stare, bebe morale ostaviti, otići kući i posjećivati jednom ili dva puta dnevno. To mi je bilo nevjerojatno i ja mislim da bi umrla da sam to morala napraviti.

kod mene je bio identičan slučaj kao i kod tvoje prijateljice. ja sam rodila u rujnu 2004., 3. dan otpuštena kući, a mala ostala još tjedan poslije na neonatologiji. žutica +visoka temperatura.
tada mi je bilo užasno što sam je morala tamo ostaviti, ali zahvaljujem bogu jer je danas uz mene.
srce se kidalo, ali nisam umrla.
i unatoč tome iz st rodilišta nosim samo pozitivna iskustva. u njega sam ušla ne očekujući crveni tapet i kraljevski tretman već samo ljudsko ophođenje koje sam i dobila.
kao najneurednije i najšporkije rodilje pamtim upravo one koje su po cili dan grintale kako je wc krvav, šporak, neuredan. a upravo su te "zaboravljale" za sobom pokupit uloške, povuć vodu i sve što higijenski osviješteno čeljade radi kao normalnu stvar. njima ništa nije valjalo jer je to bio jedini način kako prikrit svoju pokondirenost i svoju šporkačunkost.

[stella73]

stella, cestitam!

kakav je bio sam porod? drip, prokidanje vodenjaka, ctg, epiziotomija, nalijeganje na trbuh?

ovo mi je drugi porod i majke mi laksi 100%. Imala sam samo svoje trudove dovoljno jake da mi ne stavljaju drip (fala bogu). Jedino su mi probili vodenjak jer su trudovi stvarno bili jaki pa je sve u svemu brzo islo. E jos nesto,ja u najjacim trudovima a mlada babica me ispituje i zapisuje dan vjencanja,koje skole smo zavrsili ja i muz,datume rodenja a ja u mukama samo stskam zube a kamoli da joj na to odgovaram,koma su skroz. mogu ti samo rec da junacki trpim bolove i stvarno se trudim ne vikat,tako je i bilo,mozda malo bas u renu poroda. Rezali me jesu,to je malo gadno jer sam bas osjetila,cudan osjecaj :shock: al eto i to sam istrpaila. inace beba se ritala za poludit,tako su mi i rekli kad je izasao da je bio sav zapetljan. I sad evo da kucnem nareduje ko veliki,prvi misec je dobija 2 kila sto je stvarno predobro,inace na prsima je pa nema veze. Ma sve u svemu meni je bilo ok,sve osim vrucine i spavacica.
Inace stvarno virujte da sam kupila krvave uloske(tude) kad bi ulazila u wc jer ih ova ispred ostavi a podu i eto da ona koja ulazi poslije mene ne misli da sam ih ja bacila. Inace se stalno cisti tako da stvarno ovisi o zenama i njihovoj osobnoj higijeni.
Jos nesto oporavak nakon ove druge trudnoce je bija brz ko da i nisam rodila,s prvom mi je bilo grozno tako da sam se toga bojala.

[stella73]

jos nesto ,ekipa u sobi mi je bila kakva se samo pozelit moze,sve zene prva liga tako da smo samo se zezali i umirali od smija....islim da je i to bitno :D

kao sto je Pepita rekla sto se boli tice,iste smo tako i ja samo sutim i trpim jer svejedno boli