slažem se sa svima, pa ne znam otkud potreba da me se poklopi po glavi.

ja tvrdim - "treba uz brigu o djetetu biti sretan i zadovoljan"
vi tvrdite - "treba patiti ako je dijete sretno"

(ma znam da tako ne tvrditi, ali meni tako ispada... naravno da ću svome sinu biti samo mama, ali naš život propada ako samo mama postajemo i same sebi. ne vidim zašto ne bi - ako mogu - usrećila i sebe i njega. ako mogu istovremeno biti i samomama, samo supruga, samo svoja, itd itd. a ništa se ne mijenja - samo razmišljanje i tek neprimjetno koncepcija