Hvala vam na odgovorima- ja vjerujem da meni momentalno stvara male neprilike to što nemamo naku dnevnu rutinu, naime, stariji je ponekad više kod bake, nama cicanja, da bi onda jedan cijeli dan bio doma i stalno visio na cici. Naravno, dok se laktacija uspostavi prema potražnji, bebi malo navlači na prazno pa ne može zaspati, pa se dva tri sata vrtimo u krug itd. Zapravo to me podsjeća na situaciju kad je Matej (stariji) imao s tri mj. skok u razvoju- sad mi Mihael to doživljava svaki dan. Kao da su cike "zbunjene"
No, meni je velika satisfakcija činjenica da je Mihael ogroman, rođen je s 4310g, sad već ima 5 kg, kaki non-stop, pelene su stalno mokre pa iskreno i nemam neki strah da je gladan. Tj. znam da nije. Samo je malo nezadovoljan tu i tamo, jer je veliki gladuš.
Sad mi pak veću frustraciju stvara nemogućnost nalaženja dobrog položaja, Matej me jako navlači za bradavicu i stišće prednjim zubićima pa ako se to poveže sa mojim umorom i nervozom, znam biti jako gruba tako da na kraju oboje plačemo- duže ja nego on. No, to je druga tema i sva sreća da znam da nisam jedina koja to prolazi, inače bih doslovno poludjela. Ovako, živim za bolje dane...