 |
|||
PROBLEM S HRANJENJEM???
Moj Đivo ma evo skoro tri godine a imam velik problem. Neće da normalno jede nego sve mora biti polusmiksano!!!! Čak i bananu gnijećim viljuškom! Jedino jede smoki ili čips, nekad uzme samo sredinu od kruha, nikakve čokoladice, ništa!!! Samo kašikom jede. Neznam kako da ga naučim da jede i žvače. Inaće svaki put kad jede treba upalit crtani. Pomozite!!!! :? :?
Re: PROBLEM S HRANJENJEM???
gle ne bi htjela biti gruba, ali sam si kriva. :/Antonelica prvotno napisa
već odavno je trebao jesti normalnu hranu i koricu kruha i sve, a ne izmiksano, predugo si čekala i sada će ti dugo trebati da ga odvikneš. a što se tiče gledanja crtića ista stvar. kad se jede onda se ne gleda TV niti se igra, samo se jede i to na mjestu određenom za jelo. tako da dijete zna, kad se spava, kad se jede, a kad se igra.
Joj, joj, to bi trebala odmah mjenjati, prvo mu ponudi koricu kruha, bez sredine i nemoj stajati nad njim dok jede, takoder TV gasiti i to ostro i bez natezanja, garant bude radio scene, ali jednom moras tome stati na kraj, a cim vise odgadas biti ce jos teze i tebi i njemu.
Iskreno se nadam da ces uspijeti
Znam da sam sama kriva ali jako je kasno dobio prvi zub. Mislim znam da moze gristi, jede i kekse i takve stvari ali da sam nešto uzme u ruke nema šanse. A kad mu dam meso sitno izrezano uzme par zalogaja i prestane. A inaće jede svako malo nešto. Ujutro čokolino, pa par keksa do ručka pa poslje neki dezert, pa voće pa večeru i onda prije spavanja opet čokolino
ma dobro prvi zub, al njemu ce skoro tri godine... pa nije prvi zub dosao s 2 god i 11 mj. joj, joj... no, sad, umjesto da te kudimajd da ti pomognem(o)...
za pocetak bih ostavila ovo jedenje uz crtani. mozda mu crtici za pocetak odvuku paznju pa mu uspijes davati malo po malo sve cvrsce stvari.
pokusavala bih izbaciti sve cipse, smokije (nemoj da me srce strefi
a onda kad se to fino naucite, onda kreni s iskljucivanjem crtica. mozda u fazonu: kad pojedes, mama ti upali pa pogledas crtani... ili svi zajedno sjednite fino za stol, pa kao neka obitelj jedite i sl.
vidis, ja sam mojoj malenoj odmalena davala samo zdrobljenu hranu (samo vilicom ili na stakleni ribez), nikad kasastu i jako brzo se naucila zvakoljiti i zvakati. mislim da mnogo roditelja tu grijese kad pobacaju sve u mikser.
eto, nadam se da sam ti uspjela dati neki koristan savjet. javi se da cujem jel uspjelo. sretno!
Evo krećem od danas pa vam javim kako ide. Hvala
Re: PROBLEM S HRANJENJEM???
to tvrdi mam cija djeca vole jesti a ja kao mama cije dijete ne voli jesti jos imam kao trik hranjenja u kadi, hranim ga dok setamo pse i isprobavam sve samo da nesto udje u njegagle ne bi htjela biti gruba, ali sam si kriva. :/
već odavno je trebao jesti normalnu hranu i koricu kruha i sve, a ne izmiksano, predugo si čekala i sada će ti dugo trebati da ga odvikneš. a što se tiče gledanja crtića ista stvar. kad se jede onda se ne gleda TV niti se igra, samo se jede i to na mjestu određenom za jelo. tako da dijete zna, kad se spava, kad se jede, a kad se igra.
sva sreca da jos sisa
isla sam kod doktora zbog loseg papanja i tamo su mi rekli da dok klinac raste i normalno se ponasa nema razloga za frku
mozda mu pregledajte zubeke da nije nesto pokvareno, moj ima slomljen prednji zum i 2 karijesa i sigurna sam da mu smeta
ove ideje sa iskljucivanjem crtica i slicne militantne metode nemoj koristiti ako imas osjecaj da mu to ne odgovara. ti sama najbolje poznajes svoje dijete i moras pratiti njega a ne ideje drugih mama
zanimljivo je da militantne ideje dolaze uglavnom od cry out ekipe, sve ap mame su vise nabrijane ne dogovor i pozitivnu motivaciju
sad jos samo treba doci krema cry out roditeljstva da ti doda ideju da ga pocnes tuci
prati dijete, ne obaziri se na druge. tvoje je dijete jedinstveno, samo zna svoj tempo. kod nas se preporuca da se prati dijete
nemoj si mrcvariti dijete zbog toga sto to neko drugi radi
Da hvala na savjetu. Inače on je jako živahno dijete, zdravo pa se vjerovatno nemoram brinut oko količine ali radi upisa u vrtić bilo bi bolje da jede kao ostala djeca.
stray-cat
ocigledno je da je zena stvorila pogresne navike hranjenja kod svog djeteta. pogresno je pogresno, i nema veze s ap ili non-ap metodom. djetetu se ne daju keksi, smoki (cokolino?), kasasto u njegovoj 3. god (sic!) a kamo li da se posadi pred tv. to sve znamo, a manje vise se ni same ne drzimo toga (recimo jedenje pred tv-om se i nama dogodi).
umjesto da ju sad napadamo i jos vise joj prisjedamo na muku (ionako je i sama svjesna svega), pokusala sam joj pomoci. i rekla bih joj odmah da se otarasi svega loseg sto je uvela, al mislim da onda tek ne bi u nicemu uspjela. stoga je moj prijedlog bio, postepeno mijenjanje jedne lose navike za drugom. al da su lose, lose su.
no, naravno,svjesna sam da je meni lako pricati, jer moje dijete voli jesti. i nikad nisam imala problema oko jela. da neki roditelji iz ocajanja pribjegavaju raznoraznim metodama, to potpuno razumijem, al da ne treba teziti ipak popravku situacije, i sve prepustiti na racun djetetove individualnosti, ni s tim se ne mogu sloziti. koliko vidim, u njenom primjeru nije problem da mali ne zeli jesti, nego ne zeli ono, na sto nije naucio... a tu se opet vracamo na pitanje tko ga je naucio...
antonelica
stray-cat
ocigledno je da je zena stvorila pogresne navike hranjenja kod svog djeteta. pogresno je pogresno, i nema veze s ap ili non-ap metodom. djetetu se ne daju keksi, smoki (cokolino?), kasasto u njegovoj 3. god (sic!) a kamo li da se posadi pred tv. to sve znamo, a manje vise se ni same ne drzimo toga (recimo jedenje pred tv-om se i nama dogodi).
umjesto da ju sad napadamo i jos vise joj prisjedamo na muku (ionako je i sama svjesna svega), pokusala sam joj pomoci. i rekla bih joj odmah da se otarasi svega loseg sto je uvela, al mislim da onda tek ne bi u nicemu uspjela. stoga je moj prijedlog bio, postepeno mijenjanje jedne lose navike za drugom. al da su lose, lose su.
no, naravno,svjesna sam da je meni lako pricati, jer moje dijete voli jesti. i nikad nisam imala problema oko jela. da neki roditelji iz ocajanja pribjegavaju raznoraznim metodama, to potpuno razumijem, al da ne treba teziti ipak popravku situacije, i sve prepustiti na racun djetetove individualnosti, ni s tim se ne mogu sloziti. koliko vidim, u njenom primjeru nije problem da mali ne zeli jesti, nego ne zeli ono, na sto nije naucio... a tu se opet vracamo na pitanje tko ga je naucio...
antonelica
potpisujem u potpunosti.
inače stray-cat niti moj nećak ne voli jesti (ide u 2. razred i ima 18kg, pa ne jede pred tv-om) isto muku muće s njim, ali se zna gdje se jede, a gdje se igra.
i nisu to nikakva maltretiranja ili militantne metode, nego normalno odgajanje dijeteta sa zdravim razumom. jer poslije nam je teško što su djeca pretila, zato jer gledaju TV, pa ne vide niti šta niti koliko pojedu (što nije normalno) ili se za vrijeme jela igraju s nečim, a mame samo bacaju u njih kao u kantu. ako će slučajno krenuti u vrtić, ne znam kak će tamo sjediti za stolom i jesti bez igračaka na stolu i Tv-a, jer toga tamo nema.
osim toga Antonelica, je zatražila pomoć i savjet. da je htjela dalje po starom ne bi se ovdje niti obratila.
Antonelica, samo polako, bude se ispravilo, ali ne lako niti brzo. Krive Drine se teško ispravljaju, ali ipak mislim da svojom dosljednošću (ne mislim na strogoću) i upornošću sve možeš ak hoćeš.
Sretno!
Evo pokušavamo danas, od doručka u 9 sati do ručka u 12 i 30 nije ništa jeo a ručak mu nisam miksala neko malo isjeckala i dobro je prošlo. Jest da smo malo gledali crtani ali smo sjedali za stolom!!!! :D
bravo!!!! :D
eto vidiš da se može, ali polako. malo po malo i bude. vidiš da se niti prvi dan nije bunio na promjene. sjeti se samo da to radiš za njegovo dobro. dozvoli mu da jede zajedno s vama za stolom i da si sam uzima rukicama. ponudi mu i žličicu. biti će mu interesantno, vidjeti će kak vi to radite. dozvoli mu da se i zamrlja cijeli, nemoj ga opominjati i upozoravati (ima vode i praška) i vrlo brzo budeš vidjela rezultat.
sretno, uz tebe smo
Bravo :D :D
super antonelice :D bas mi je drago... sad, samo dalje polako... tvoja dosljednost (i smirenost) je sad najbitnija. on ne smije skuzit da je to tebi jako bitno, jer i tu onda mogu nastati problemi
ajd... bas nam se javi za koji dan opet... sretno!
Još ne pokazuje interes da sam jede, nekad oće sjest za stol sa svojim tanjuričem i ožicom ali ne stavlja ništa u usta. Valjda će mu i to polako doć
Antonelice, i moj mali će sada tri godine. Još uvijek ga ja hranim, sam jede ponekad jogurt, hrenovke, iskidani kruh s namazom ili nešto slično za doručak, ali većinom ga ja hranim i ne mislim da zbog toga neće znati sam jesti. Uvijek smo imali problema s njim oko jela jer neće meso (čak ni juhu u kojoj se kuhalo meso)-odmah primjeti okus i ne sviđa mu se, pljuje. Voće obožava i uvijek mu dropam vilicom jer ako mu npr. samo isjeckam jabuku, neće žvakati. Variva od povrća sam mu prije isto uspjela ugurati samo uz crtić i to miksano. Objasnila sam mu da za doručak i večeru može jesti sve što želi - pahuljice, čokolino, kruh s namazom, jogurte, hrenovke (sve to voli), ali da za ručak, jednom na dan, mora jesti kuhano jer su tu vitamini od kojih će narasti i moći voziti auto kao tata, tipkati na kompiću kao tata (itd.-kao tata uzor). Uz to pazim da ne jede previše između doručka i ručka pa malo više i ogladni. Inače, ima još uvijek svoju visoku stolicu za hranjenje jer se iz nje ipak teže digne i ode nego kada je s nama za stolom. Malo po malo mu dajem sve veće komadiće i ako slučajno pljune (kaže velik je komad), kažem dobro i nastavimo jesti. Ne jede više pred crtićem, ali mu uvijek pričam neku priču dok jede ili npr. što ćemo raditi popodne. Inače je jako napredno dijete, ima 19 kg i 104cm, sve priča, čak i l i r.Ne opterećujem se time što će drugi reći, ipak je svako dijete posebno, a ti kao majka najbolje vidiš što i kako tvojem malcu paše. Polako i strpljivo ćeš uspjeti.
Antonelice,
divim se mamama koje uspiju djecu naučiti jesti raznovrsno i držati se određenog reda. Meni to nije uspjelo, koliko god sam to priželjkivala, jer naravno da bi bilo lakše, onako po pravilima. Imam dvije cure (15 i 4) i treća na putu, i imam sličnih problema.
Kad sam bila mala, od uzrasta bebe, već me tata tukao zbog jela. Hranjenje mi je uvijek bilo noćna mora, i na želeći ni slično iskustvo svojoj djeci, otišla sam u drugu krajnost. Ne znam naučiti svoju djecu jesti.
No, primjetila sam nešto važno. Djeca su jedinke za sebe, nema iste i svako napreduje svojim tempom i u svoje vrijeme. Ne kažem da se ne treba truditi, no ponekad se možemo postaviti i na trepavice ali nećemo uspijeti ako dijete nije spremno. Želim reći da bi moj savjet bio negdje između: trudi se jako popraviti loše navike, no istovremeno osluškuj i dijete samo i idi polako ukoliko se ono opire.
Moje cure u glavi sebi stvore uvjerenje da neka hrana nije dobra i nema šanse natjerati ih da probaju. Jeste li gledali na TVu kako je Jamie Oliver pokušavao školsku djecu naučiti jesti zdraviju hranu? Uspio je tek kada je one koji su se najviše opirali uključio u proces pripremanja hrane. Daj mu da gnječi krumpir za pire, moja mlađa tek tada je htjela prvi put probati pire. Špagete je naučila jesti uz video o Pipi jer ih je i ona jela. Kruh i namaz jede jer ga jede tata. Dobro je nekad ih i izgladniti, nikakvih grickalica za međuobrok. Sjećam se kako sam zavoljela neka jela kad bih se kao dijete vratila izgladnjela s mora. Bilo je tako slasno jer nije bilo drugog za jelo.
Ukusi kod djece isto tako mijenjaju se. Moja mlađa jedno se ljeto gušila u rajčicama, slijedeće nije htjela čuti. Malo koje dijete voli povrće, no kako odrastamo sve smo veći fanovi.
Želim ti puno sreće.
Moj sin ima 18 mjeseci i i on je kao i tvoje dijete jako kasno dobio prvi zubic, tek sa 12 mjeseci mu je tek malo provirio prvi zubic. Sada ima 5 zubica i tek sada pokusavamo malo po malo uvoditi mu namirnice koje je potrebno grickati.
Znala sam se uhvatiti u nekom svom filmu, jer djeca njegove dobi papaju sve u 16 i grickaju i zvacu, a mi smo bili samo na miksanom..
pa sam mu ponudila (kršitelj koda)ov keksic, jer kao to bi trebalo biti OK za njegovu dob, pa mi se dijete pocelo gusiti i od tada se u mene uvukao strah, koji je sve ali ne samo dobar, jer dijete osjeti i nasu zabrinutost i strah i sve ostalo...
Sada sa 18 mjeseci jos uvijek papa neke stvari miksane, npr grasak ( frka mi je davati mu ne miksan jer ima tu ruznu opnu ili kozicu koja se zna nezgodno zaljepiti za nepce a ja znam da se moje dijete ne bi bas snaslo pa cemo s tom namirnicom jos malo sacekati i pripravljat cu mu mikasano), ali zato petit keksic papa kao veliki.
Krenuli smo uciti zvakati sa meksim namirnicama pa smo postepeno i polako isli ka tvrđim. I naucit cemo. I vi cete nauciti
I mene okolina bas ne razumije najbolje po pitanju hranjenja ali ja sam ta koja treba prepoznati zelje i mogucnosti svoga djeteta i ravnati se po njemu.
Inace je i moj misic jako pametan i spretan i okretan i razigran i mogla bi nadodati jos milion epiteta, ali priznajem da smo u hranjenju nesto losiji, ima tu i mojih gafova ali i cinjenica da je dobio kasno zubice nam ne ide u prilog.
Samo se trudite, i mi cemo i rezultat nece izostati, samo polako - korak po korak...
Da, stvarno, sad mi je ipak malo lakše kad vidim da nisam jedina. ali zanimljivo je ni ja nisam htjela žvakati kad sam bila mala a ni moj muž!!! Još mi govore da je moje dijete super kakva sam ja bila u njegovim godinama.
ma i ja mislim, sve će to doć na svoje i moram pokušavat koliko mogu popravit stvar tim više što mu se bliži odlazak u vrtić pa sad... :?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom