Citiraj mama courage prvotno napisa
stray-cat

ocigledno je da je zena stvorila pogresne navike hranjenja kod svog djeteta. pogresno je pogresno, i nema veze s ap ili non-ap metodom. djetetu se ne daju keksi, smoki (cokolino?), kasasto u njegovoj 3. god (sic!) a kamo li da se posadi pred tv. to sve znamo, a manje vise se ni same ne drzimo toga (recimo jedenje pred tv-om se i nama dogodi).

umjesto da ju sad napadamo i jos vise joj prisjedamo na muku (ionako je i sama svjesna svega), pokusala sam joj pomoci. i rekla bih joj odmah da se otarasi svega loseg sto je uvela, al mislim da onda tek ne bi u nicemu uspjela. stoga je moj prijedlog bio, postepeno mijenjanje jedne lose navike za drugom. al da su lose, lose su.

no, naravno,svjesna sam da je meni lako pricati, jer moje dijete voli jesti. i nikad nisam imala problema oko jela. da neki roditelji iz ocajanja pribjegavaju raznoraznim metodama, to potpuno razumijem, al da ne treba teziti ipak popravku situacije, i sve prepustiti na racun djetetove individualnosti, ni s tim se ne mogu sloziti. koliko vidim, u njenom primjeru nije problem da mali ne zeli jesti, nego ne zeli ono, na sto nije naucio... a tu se opet vracamo na pitanje tko ga je naucio...


antonelica samo hrabro i polako. ali dosljedno.

potpisujem u potpunosti.
inače stray-cat niti moj nećak ne voli jesti (ide u 2. razred i ima 18kg, pa ne jede pred tv-om) isto muku muće s njim, ali se zna gdje se jede, a gdje se igra.
i nisu to nikakva maltretiranja ili militantne metode, nego normalno odgajanje dijeteta sa zdravim razumom. jer poslije nam je teško što su djeca pretila, zato jer gledaju TV, pa ne vide niti šta niti koliko pojedu (što nije normalno) ili se za vrijeme jela igraju s nečim, a mame samo bacaju u njih kao u kantu. ako će slučajno krenuti u vrtić, ne znam kak će tamo sjediti za stolom i jesti bez igračaka na stolu i Tv-a, jer toga tamo nema.