Djecu iz našeg vrtića još nisu vodili u kazalište, već nekakve kazališne grupe dođu k njima. To mi je u jednu ruku ok, jer mislim da postoje klinci koje roditelji ne vode u kazalište, pa onda nek barem neka predstava dođe k njima.
A u drugu ruku, nas roditelje nitko ne pita hoćeš ili nećeš, već te stave pred gotov čin. Mama, sutra je predstava, to vam je 25 kn. To mi je pomalo bezobrazno, a i puno je, jer u kazalištima dječje predstave koštaju toliko, a ugođaj kazališta se ne može mjeriti sa improviziranim ugođajem u vrtiću.
A za Jacquesa, pa kako drugi tako i on. Meni je on ok pjevač, tako da se ne bih bunila na izbor (zašto Jacques a ne kazališna grupa) nego na cijelu tu koncepciju u kojoj roditelje nitko ništa ne pita, već ih se stavlja pred gotov čin.