Evo da se i ja izjadam...
Odrasla sam s mamom (i tatom, ali tu nije bitan) koja je sve ribala i spremala, a ja sam trebala samo učiti... Svoju sobu sam pospremala tek kad bi mi stvarno dojadilo da mi zvoca kakav je nered. Nije me smetalo i jako sam se dobro (a i sad se) snalazila u neredu. Jedino sam uvijek patila na čistoću sanitarija i kuhinje (čistoću, ali ne i red). Prašina po sobama mi nije bila neka koma, nekako to nisam doživljavala kao prljavo sve dok nisam imala klince koji plaze po podu.
I sve je to bilo slično i kad sam počela živjeti s SM, ali kad su došla djeca nastao je raspad sistema... najgore je to što imam fobiju od bacanja stvari. Evo već se od prošle Rodine rasprodaje spremam sortirati i dati robicu, ali nikako... a ne mislim imati više djece, sad me zdravlje definitivno spriječilo.
A opuštanje - volim imati pregled nad svim (ne nužno kontrolu ali sve moram znati), očajno sam nestrpljiva, ali nikad nisam imala problema s opuštanjem. Imam dobru sklopku - sad idem 150 na sat, drugi trenutak ležim i već sam 35000 godina daleko među mamutima - s dobrom knjigom, naravno. Maštanje mi isto odlično ide, a to mogu i uz neke glupaste poslove tipa rezanja povrća. Najdraže vrijeme za opuštanje oduvijek mi je bilo iza ponoći - imam gaaadne podočnjake
Knjige su sad malo zanemarene na žalost na račun televizije...
Ima netko kakav dobar savjet za "let go" starih stvari (ne samo dječje, ja čuvam SVE

)... Ormari su puni, na njima kutije...
Jedna dr. s holističkim pristupom rekla mi je da se zbog toga ne mogu riješiti ni svojih presuvišnih kila.
Ima li što o tome na ovom siteu, da ne gledam uzalud?