Citiraj litala prvotno napisa
svi mi imamo neke svoje terete koje vucemo iz davnina (preko sedam gora sedam dola i sedam planina... )

neki od nas ih ni ne primjecujemo. a neki, kao ti nazalost, su i previse svjesni sto je i kako je.

ja osobno nemam takvog "napetog" iskustva. moja je proslost, iako ne ruzicasta, ipak poprilicno blaga.

ali. mm za sobom ima proslost koja moze stati uz bok ovoj tvojoj prici. drugaciji su detalji, naravno, no to i nije toliko bitno. mi smo zajedno evo vec preko sedam godina. i ono sto ti mogu reci je da ja sad, nakon toliko vremena, u onim trenucima kad smo doma, zavaljeni, opusteni, vidim na njegovom licu - spokoj... ali na pocetku nije bilo tako bio je napet, bio je zabrinut, bio je... znas i sama... i trebalo mu je dugo, jako dugo da se nauci opustiti, da do kraja prihvati da mi imamo mir, srecu, ljubav i radost - kao kontru od one brige, psihickog maltretiranja, laganja, varanja.... koje je imao prije kao dobro jutro sve je to njemu bio dugotrajan proces. naviknuti se na stabilnost, na podrsku, na vjeru, ljubav i toplinu... prihvacao je, bio je sretan i radostan zbog toga, ali nije do kraja mogao osjetiti opustanje, prepustanje... trebalo mu je stvarno puno vremena...

tako da ja sad nemam ustvari nekog pamtnog savjeta. mogu ti reci da ce ti vremena trebati i pozeljeti ti da ti to vrijeme kratko traje.

sretno
To je prekrasna priča! Drago mi je da je tm imao sreću da naleti na tebe! Jedva čekam da dođe i za mene taj dan kada ću reagirati primjereno situaciji... znači s mirom i spokojem