Primjer situacija:
1.Fran se igra s dečkićem koji ide u vrtić, ne posudi mu svoje igračke. Baka od tog dečkića govori:
Fran se nije naučio dijeliti jer ne ide u vrtić
2.Dečkić se nastavi i stoji i čeka da mu Fran da pusu, Fran ne skuži što njegov kompa želi i produlji dalje pokraj njega.
Baka od dečkića tvrdi kasnije i kaže:
" dečkić" je htio dati Franu pusu a Fran njemu nije htio dati pusu "
3. Fran pleše i zove dečkića cca 5 minujta da dođe plesati s njim. Dečkić ne reagira. Fran odustaje. U jednom trnutku dečkić malo pokrene rukice i noge kao da će zapesati, no Fran je već na drugoj igrački. Fran nakon nekog vremena ponovno ga zove na ples, a baka od dečkiča govori:
Neće sada "dečkić" pleasti s tobom jer ti nisi htio plesati s njim kad te je zvao.
4. U mome odsustvu od 5 minuta, dotična baka daje Franu kremasti kolač ( nije pitala mene da li to Fran smije jesti ). Lijepo ju upozorim, kad se vratim da to nije smjela napraviti jer ja Franu ne dajem puno slatkoga.
Kasnije baka povrijeđena mojim "špotanjem" njenih postupaka govori drugima nešto u stilu da ima svakakvih roditelja koji djeci ne daju jesti.
5. Ponosna na to kak se njen unuk ne budi noću, a čudi se kako mi Frana nismo uspjeli dotjerati u red, jer se fran non stop budi.
......+ milijon drugih stvari....
( ovih par stvari se je desilo samo jučer )
Uglavnom, druženje s njom i njenim unukom je njoj natjecanje. A ja ne znam da li takvim ljudima odgovarati na sve njihove glupe komentare, ili ne obraćati pažnju i nastaviti svojim putem?
Brine me kako takovo ponašanje jedne starije osobe može utjecati na Frana jer su si njen unuk i Fran vrlo blizak rod i sigurno će se družiti često.
Kada odgovorim takvoj osobi ona ne čuje nego zavrti očima u stilu "namš pojma" i ja ispadam kao da opravdavam Frana tamo gdje opravdanje zapravo nije potrebno.