Hodanje

[jarčica]

Tako je i nama bilo...od čudnih pogleda do ajme jadna beba ne napreduje dobro. Sve njene vršnjakinje su u kolicima sjedile, osim nas. Bebu iz susjedstva je mama kod nas posjedala, a jadna mala bi ko čunj nakon nekog vremena padala na pod. Svi su nas čudno gledali, osim moje svekrve koja je stalno govorila: mama zna najbolje šta je dobro za bebu

Čak je i moja mama gledala na cijelu situaciju s aspekta: joj, pa mislim da stvarno malo previše filozofiraš oko toga. To je bio i jedan od razloga zašto sam ko kobac stalno visila nad malom i nikom osim mužu nisam dala da ju pričuva.

Sada, par mjeseci poslije - one njene vršnjakinje koje su bile toliko napredne u odnosu na nju su sad iza nje, jer moraju popunjavati rupe u razvoju (bočne obrane, pravilno izdizanje na noge,...), a moja stoji ko grom.

Moj savjet ti je da malo proučiš temu koju ti je puntica preporučila, i ako ti je ikako izvedivo, nemoj ju stavlkjat na čuvanje nekom u koga nemaš povjerenja.

A savjet koji ti je beti dala, ne bih poslušala, jer je u istoj knjizi penelope leach preporučila i posjedanje s jastucima i hopsalicu, a ovdje na forumu već sve ptice na grani znaju koliko je to štetno i opasno.

Radije se strpi i pusti je da sama odradi svoj motorički razvoj, ako ne dopustiš nikakve ingtervencije, onda ćeš dobiti dijete na koje nećeš trebati paziti kasnije dok bude sjedila, dizala se i prohodavala

Moja sad i ne dopušta da je se slučajno uhvati ispod ruku dok stoji, odmah se baca na pod i ide puzati

[jarčica]

beti, malo bolje pročitaj uvodnu stranicu teme motorički razvoj u prvoj godini - tamo je sve obajšnjeno, a hvala bogu navedeni su i izvori. Nije to neka naša izmišljotina.

nisi u pravu.

[marusha99]

Tako je i nama bilo...od čudnih pogleda do ajme jadna beba ne napreduje dobro. Sve njene vršnjakinje su u kolicima sjedile, osim nas. Bebu iz susjedstva je mama kod nas posjedala, a jadna mala bi ko čunj nakon nekog vremena padala na pod. Svi su nas čudno gledali, osim moje svekrve koja je stalno govorila: mama zna najbolje šta je dobro za bebu

Čak je i moja mama gledala na cijelu situaciju s aspekta: joj, pa mislim da stvarno malo previše filozofiraš oko toga. To je bio i jedan od razloga zašto sam ko kobac stalno visila nad malom i nikom osim mužu nisam dala da ju pričuva.

Sada, par mjeseci poslije - one njene vršnjakinje koje su bile toliko napredne u odnosu na nju su sad iza nje, jer moraju popunjavati rupe u razvoju (bočne obrane, pravilno izdizanje na noge,...), a moja stoji ko grom.

Moj savjet ti je da malo proučiš temu koju ti je puntica preporučila, i ako ti je ikako izvedivo, nemoj ju stavlkjat na čuvanje nekom u koga nemaš povjerenja.

A savjet koji ti je beti dala, ne bih poslušala, jer je u istoj knjizi penelope leach preporučila i posjedanje s jastucima i hopsalicu, a ovdje na forumu već sve ptice na grani znaju koliko je to štetno i opasno.

Radije se strpi i pusti je da sama odradi svoj motorički razvoj, ako ne dopustiš nikakve ingtervencije, onda ćeš dobiti dijete na koje nećeš trebati paziti kasnije dok bude sjedila, dizala se i prohodavala

Moja sad i ne dopušta da je se slučajno uhvati ispod ruku dok stoji, odmah se baca na pod i ide puzati

Isto situacija je i u nas bila, sad je prešišala sve vršnjake koji su se prije okretali od nje ili propuzali, nitko se još nije pustio a one već trčkara i pleše na nogama kao je počela izvodit nekakve kung-fu pokrete (a prohodala je prije 2ipo sedmice)
Jedino kad je dala da je se "voda" (uz naravno odobrenje fizijatrice) je bio kad bih stala iza nje, uhvatila je za struk i onda smo tako hodale skupa po stanu. Prvih dana je bila fascinirana i stalno si gledala noge&stopala, pa iza je ona počela vodit prema naprije i nakon par dana se pustila.
Taj njezin izraz lica prvi put kad je pošla sama prema meni od ruba kauča nikad neću zaboraviti, oduševljenje najveće

[puntica]

Ja sam samo prepisala što piše u knjizi poznate autorice o odgoju i njezi djeteta. Ona sigurno zna više od mene i više od forumašica. Zdravom djetetu ne treba braniti kretanje.
Ne piše P.Leach o neurorizičnim, to je domena liječnika.

ovo boldano je istina!
treba djetetu dopustiti da radi SVE ONO ŠTO MOŽE SAMO!!!

[marusha99]

ovo boldano je istina!
treba djetetu dopustiti da radi SVE ONO ŠTO MOŽE SAMO!!!

Potpisujem!
Isto sto kao na pocetku dok su jos mali I'm ne uzimamo ruke pa udaramo sa rukama o igracke da bi se "beba naucila dirat igracke" kao ni sto ih se ne uci da stavljaju nozne prste u usta, tako sve se treba pustiti da tece svojim tijekom.
Vjerujte mi , nije lako cekati, meni je doslo 50puta da je posjednem od nestrpljivosti ali znam da to ne bi bio njen "prirodni razvoj" Nakon sto se posjela sama, vise nikad nije pala, stabilno je sjedila. Zdjelica I svi misici su bili spremni.

[leonisa]

Ja sam samo prepisala što piše u knjizi poznate autorice o odgoju i njezi djeteta. Ona sigurno zna više od mene i više od forumašica. Zdravom djetetu ne treba braniti kretanje.
Ne piše P.Leach o neurorizičnim, to je domena liječnika.

ovo "poskakivanje" iliti odgurivanje djeteta o podlogu dok ga se drzi ispod pazuka (ili kako god) je test kojeg obavlja pedijatar. i svaki dobar pedijatar ce reci da je to njegov test (kao i test potezanja za rucice da se podigne u sjedeci polozaj u kojem se gleda putanja glave, koliko dijete kontrolira vratne mislice i koliko su jaki, nikako da ga se uci posjesti) i da to niposto ne radimo doma.

[Beti3]

beti, malo bolje pročitaj uvodnu stranicu teme motorički razvoj u prvoj godini - tamo je sve obajšnjeno, a hvala bogu navedeni su i izvori. Nije to neka naša izmišljotina.

nisi u pravu.

Jesam. A jedan članak ne znači svo znanje. Pa ni izvori nisu sveznajući.

Leonisa ne priča o istome o čemu priča Zekana. Leonisa priča o pregledu refleksa kod novorođenčeta ( tkz. hodanje prva dva-tri dana života), a Zekana o poskakivanju dojenčeta u 6. i 7. mjesecu života. Poskakivanje i skakanje su jako bitni u razvoju dječjeg mozga, pa nije pametno djecu onemogućavati u tome.

Djetetu treba omogućiti sve što će im dozvoliti da se razvijaju, i fizički i znanjem. A mudra mama zna da treba pitati i čitati na više mjesta. Ako beba želi naučiti slova ( i nauči ih) sa 2 i pol godine, zašto bi im branili, dapače, pokazivat ćemo im dok god to žele. Ako beba želi poskakivati, omogućit ćemo joj to, držeći ju na sigurnom u našem krilu. Ne pretjerujući ni u jednom ni u drugom, par minuta učenja i par minuta poskakivanja na dan može samo biti pozitivno.

[leonisa]

ne, beti, pricam upravo o tome, pregledu s oko 6mj.

znam, jako dobro, kad je i kakav taj pregled jer moje obje tada nisu to radile i drzale su noge skvrcene i ukocene i nisu fermale podlogu.
ne pricam o urodjenim refeksima koji se testiraju na prvom sistematskom, pisem upravo o poskakivanju u dobi od 6/7mj.

i skakanje i poskakivanje je jako bitno za razvoj djeteta, onda kada ce biti u stanju samo ga uciniti.

par minuta na dan poskakivanja moze biti samo pogubno.

izmedju ostalog, treba procitati zasto su jumperi i hodalice opasne (dijete tad radi sa svojim tijelom i nogama isto ono sto i u majcinom krilu dok poskakuje), u nekim drzavama i zakonom zabranjene, pa ce se onda shvatiti zasto se radi veca steta i nikakva korist.

[jarčica]

Hvala leonisa što si umjesto mene izložila

[marusha99]

Bebe same poskakivaju kad se same dignu na nogu I to ih jako zabavlja, barem je moju. Sjecam se da se tako znala zabavljati po pola sata, poskakujuci I gledajuci svoje noge.
Tako poskakivanje DA, znaci kad je beba sama spremna drzati svoju tezinu na nogama. Inace ne.
Samo zamislite da nekom odraslom tko je imao obje noge u gipsu I kome su propali kompletno svi misici na obje noge postavimo tako na noge I poskakivamo ga...
Misici se razvijaju vjezbanjem, kako nekom takvom covjeku tako I bebama, barem ja tako mislim. I ne moze nikako biti dobro da bebu sa svojih 7-8-9 kg oslonimo na nogice koje jos nisu razvijene, koje nisu spremne da podnesu taj teret.
Ja mislim da otud svako skoro trece dijete ima ravna stopala I sve one Crocs gumene cipele sto se oblace da djeca ne bi hodala bosa po plazama (a opce je poznato da mali kamencici I zali masiraju stopala I djeluju pozitivno)no eto, malo sam skrenula s teme...

[leonisa]

osim toga fora je u tome da djeca trebaju stati punim stopalom. kad poskakuju to ne rade vec im je doticaj s podlogom- na prstima.

dijete ima svoj razvojni proces i tocno se zna kako on ide i zasto je bitno da ga usvoji po redu. dovoditi dijete u vertikalu prije nego li je ono uopce usvojilo prethodne faze i prije nego se ono samo u njega moze dovesti je preskakivanje stepenica u njegovom motorickom razvoju koji za posljedicu moze imati da sljedece stadije ne usvoji kako treba.
to je ko da u prvom razredu djeci damo digitrone, i onako ce ih koristiti vec u petom-sestom razredu, pa zasto ne bi odmah.

[marusha99]

Leonisa, dobra ti je ova sa digitronom!

[Beti3]

to je ko da u prvom razredu djeci damo digitrone, i onako ce ih koristiti vec u petom-sestom razredu, pa zasto ne bi odmah.

Što ti OVO znači? Kakvi digitroni u petom, pa apsolvirala je Ipod sa dvije, piše na komp od tri, sa 4 piše rukom i čita velika i mala slova. Kakvi digitroni u petom, to sam ja mogla imati digitron u petom, a ne djeca 21. stoljeća.

No, neću se više s vama prepucavati. Svatko neka odgaja djecu kako hoće. Naravno, "sa zrncem soli", po mogućnosti.

[littletunafish]

Zekana, nisam shvatila to cupkanje/poskakivanje, kako to izgleda? :glupa:
moje dijete je totalno nepovjerljivo, kad ga uzmeš za ruke dok stoji, ono da ga makneš s mjesta a na b (a sad stoji većinu vremena, čak i prošeta malo); odmah se baci na guzu, haha, pametan, šta ćemo mi njega vodati. zato ne znam kako to cupkanje izgleda?
ali moji su svi normalni (nitko ne forsira neku motoriku kod djece).

nego žao mi što u rodbini imamo malenu koja "hoće hodati" i nju već skoro dva mjeseca drže za ruke i vodaju okolo. dijete neće ni puzati, skoro ni stajati samo, ništa, samo se drži za ruke i hoda. mogu samo pretpostaviti kakvih problema može biti, ali svaki naš komentar kako to nije dobro se samo glatko odbije

[leonisa]

Što ti OVO znači? Kakvi digitroni u petom, pa apsolvirala je Ipod sa dvije, piše na komp od tri, sa 4 piše rukom i čita velika i mala slova. Kakvi digitroni u petom, to sam ja mogla imati digitron u petom, a ne djeca 21. stoljeća.

No, neću se više s vama prepucavati. Svatko neka odgaja djecu kako hoće. Naravno, "sa zrncem soli", po mogućnosti.

poanta je da bi mogli koristiti digitron prvo moraju savladati tablicu mnozenja.

ja ne pisem nesto sto sam nasla na netu, cula od babe strine vec ono sto mi govore specijalisti, ljudi kojima je to struka i sto citam tekstove ispod kojih je dr.spec. imenom i prezimenom.

isto tako za zrno soli potrebno je i odrednjeno predznanje koje nije izborno vec obavezno za roditelja, a zove se motoricki razvoj djeteta. kad ga znas, onda ti je sasvim jasno i logicno zasto je to tako i zasto neke stvari nisu ok.

[zekana]

Zekana, nisam shvatila to cupkanje/poskakivanje, kako to izgleda? :glupa:
moje dijete je totalno nepovjerljivo, kad ga uzmeš za ruke dok stoji, ono da ga makneš s mjesta a na b (a sad stoji većinu vremena, čak i prošeta malo); odmah se baci na guzu, haha, pametan, šta ćemo mi njega vodati. zato ne znam kako to cupkanje izgleda?
ali moji su svi normalni (nitko ne forsira neku motoriku kod djece).

nego žao mi što u rodbini imamo malenu koja "hoće hodati" i nju već skoro dva mjeseca drže za ruke i vodaju okolo. dijete neće ni puzati, skoro ni stajati samo, ništa, samo se drži za ruke i hoda. mogu samo pretpostaviti kakvih problema može biti, ali svaki naš komentar kako to nije dobro se samo glatko odbije

Ona se tako silovito odguruje vršcima prstiju kad ju podižeš i iz ležećeg i iz sjedećeg položaja. Čim osjeti da joj ijedan prstić na nogama dotakne tlo, eto je, kreće u akciju odskakivanja. Naravno, ne podižem ju s ciljem da ju prošetam niti da mi hopsa dok ju dižem/uhvatim na podizanje ispod pazuha, ali nije pasivna, moram se svojski potruditi da ju spriječim u tome.

Drugi je pprimjer kad ju držim u rukama okrenutu prema sebi. Zabija opet prstiće na nogama kako bi se odgurivala i pokušava opet neku vrstu "hopsanja". Čak zna i koljena zabiti i odgurivati se ritmički.

Ali ono što ja ne dopuštam i o čemu vodim računa, drugi to ne rade. Tako da sam očajna. Toliko sam se žestoko posvađala sa svojom mamom, toliko puta, toliko uzaludno je DOSADNA s pričom "kako smo mi" i toliko me to sve VRIJEĐA!

To je UPORNO maltretiranje i vrijeđanje mene kao odrasle žene i majke koja donosi odluke o svom djetetu. Ona, koja bi mi trebala biti barem moralna podrška mi je u odgoju najveći neprijatelj. To tako boli i vrijeđa! A svekrva, s kojom trenutno živimo, svakodnevno nabraja po redu šta će se sve davati, raditi, pita iste stvari po milion puta iako je odgovore dobila, dolaze babe i komšinice i svi me MALTRETIRAJU. SVI DO JEDNOGA!

Najnovije je da su MOJI mama i tata (koji su doputovali da vide unuku) donijeli ljuljačku za bebu i sad, kad joj je 7 punih mjeseci, posjeli ju u nju (u kući) i spustili na razinu da, citiram "SAMO PRSTIMA" može dotaknuti tlo i da u njoj hopsa. "pa ne hoda, ne dodiruje cijelim stopalom!" Ima ogroman feder pa odskakuje kao luda i veseli se i zabavlja se. Naizgled svima njima....

Ja sam jedna jedina koja ima sve protiv, a svi (uključujući mm-a) su me nadglasali. I što se više borim, sve više toga rade što se ne smije. A ja iskreno više ne znam što bih rekla kad nema učinka. Nitko mi ne daje podršku i sve bih ih stjerala u tri lijepe...

Jedva čekam da prođu još ta 4 mjeseca i da se vratimo svom samostalnom životu, vrištat ću. Mogla bih komotno, oprostite mi na ovolikom IZLJEVU TEKSTA, otvoriti temu za plakanje i kukanje...

Joj bože, plakala bih sada koliko me nasekira sve to svaki dan iznova i bez uspjeha i pričaj isto (a u prazno) SVAKI BOŽJI DAN O SVEMU I TO OD ROĐENJA, ČAK I PRIJE ROĐENJA, PA DO SADA...

Vi ste mi jedine istomišljenice, ali kad čitam vaše uspjehe s djecom i kako ih lijepo "po svome" odgajate, osjećam se još jadnije i neuspješnije jer ne uspjevam u istome!

[jarčica]

Joooj nemoj se molim te tako osjećati, razumijem te u potpunosti - ali vjeruj mi, sve smo mi morale izborit te bitke, zapravo još uvijek se borimo s vjetrenjačama.

Ajmo ovako, zamisli si sad da si u poziciji svoje svekrve ili mame. Znači žena 50+ godina 1,2,3,x djece i sad joj nakon 20,30,40 god netko govori da su neke stvari koje su one sa svojom djecom radile opasne i loše za djecu. To si u ovom slučaju ti.
Njihova reakcija će najčešće bit uvjeravanje da to nije istina, jer se ne mogu i ne žele pomiriti s činjenicom da neke stvari nisu radile kako treba. Neke će se i povući, ali to ti je rijetkost.
Evo, moja mama za koju sam mislila da sam je obradila me pita, a jesi joj dala pečenog???
Ako je nisam izubijala preko tel, onda nitko nije...

Mislim da bi ti najbolje za malenu bilo da jedno izvjesno vrijeme izbjegavaš situacije u kojima bi mogla prstićima nogu doticati podlogu - jer je to njoj sad postao refleks. A okolinu, mislim da ćeš nju riješit najbolje na način da napraviš veeeliku scenu.

[zekana]

Joooj nemoj se molim te tako osjećati, razumijem te u potpunosti - ali vjeruj mi, sve smo mi morale izborit te bitke, zapravo još uvijek se borimo s vjetrenjačama.

Ajmo ovako, zamisli si sad da si u poziciji svoje svekrve ili mame. Znači žena 50+ godina 1,2,3,x djece i sad joj nakon 20,30,40 god netko govori da su neke stvari koje su one sa svojom djecom radile opasne i loše za djecu. To si u ovom slučaju ti.
Njihova reakcija će najčešće bit uvjeravanje da to nije istina, jer se ne mogu i ne žele pomiriti s činjenicom da neke stvari nisu radile kako treba. Neke će se i povući, ali to ti je rijetkost.
Evo, moja mama za koju sam mislila da sam je obradila me pita, a jesi joj dala pečenog???
Ako je nisam izubijala preko tel, onda nitko nije...

Mislim da bi ti najbolje za malenu bilo da jedno izvjesno vrijeme izbjegavaš situacije u kojima bi mogla prstićima nogu doticati podlogu - jer je to njoj sad postao refleks. A okolinu, mislim da ćeš nju riješit najbolje na način da napraviš veeeliku scenu.

žalosno je to što ni na onaj najopširniji i obrazložen govor (što kažu znanstvenici prema istraživanjima,što pedijatri kažu) ne mogu dobiti riječ odobravanja. Toliko samc se razljutila neki dan da sam mami pukla i rekla joj da me je sramota što je toliko ofgraničena i da je seljanka. Eto do čega je došlo, pukla sam od bijesa jer me pred svima samo sprda i kitizira, taj grozan ton i to konstantno napadanje... ma uh! A svekrva me ušutkavala u isto vrijeme pa sam i njoj kao zmija siknula da me ne ušutkava, da me to nervira.

To je grozno, to su već prestrašne scene, ali ništa ne pomaže. Oni za pola sata kao da ništa nije bilo, i dalje po svome, a ja ostajem s neuspjehom i gorčinom.

No, mama je otišla, a svekrvi ću danas nositi čitati o motoričkom razvoju i prehrani... opet. U svakom slučaju ona unatoč stalnom navaljivanju zna da u prehrani ne posustajem (iako pita i priča o supicama,smojiku,keksima na mlijeku skoro svakodnevno).

Brine me stalna priča o tome kako je moj muž prohodao (na vrhovima prstiju) s 8 meseci i time se i on zarazio pa smatra da je sve to u redu (što i nije u redu). a starijeg brata su silom postavili na noge uz zid i ostavili ga i onda se doteturao nekako do svekra- a razlog tome je bilo što je bio trom, velik i težak, a i komšijina mala je već hodala, mo`š si misliti da komšijina mala hoda, a on ne...

jao ljudi, bolje da ne nastavljam... samo produbljujem priču...
i u isto vrijeme mi je i lakše i teže. teže jer imam osjećaj da svoj "prljavi veš" trebam držati za sebe, a ne iznositi ga van. No, da nešto ne kažem više bih pošandrcala.

Jedna jedina ženskica za koju sam mislila da me razumije je neki dan prosula komentar- ma joj taj INTERNET ne valja... što dalje reći...

[littletunafish]

zekana, evo jedan veliki
jarčica dobro kaže, nismo mi ovdje pričali o svojim bitkama, haha. ja imam sreću u nesreći da nama babe i dide nisu u istom gradu, tako da se ne mogu puno uplitati uostalom to ne traje dugo. ali vjeruj, sreća je imati roditelje blizu koliko god živciraju - gledam to iz vlastite perspektive, da bi nekad barem 15min sama za sebe.
s obje (mojom i mamom MD) sam vodila bitke oko dojenja. šta pilam djete, daj mu ad, ne treba mu živčana majka, vi niste dojeni itd. md nije bio kategorički protiv, ali nije bio baš toliko zagrijan za dojenje. tako da je teško kad nemaš podršku u nečemu šta je bitno.

enivej,nešto valjda čine dobro? skuhaju ručak? izvedu u šetnju?
s druge strane, činjenica je da su prije svi imali hodalice, i nije baš da smo svi rahitični. ne kažem da trebaš odobravati njihove postupke, nego ipak ne gledati sve crno (koje posljedice će malena imati), i možda onako kao cool promijeniti taktiku. ako te to sad živcira u tolikoj mjeri, vjerojatno imaš već očajne ispade, pa oni možda baš zbog toga to rade - iz inata. kako si i sama rekla, nitko ne voli da ga se ne uvažava - a ti ovako vjerojatno ne uvažavaš njih.

a kao argument kod onoga "mi smo prije" možeš uvijek navesti - vi ste prije živjeli bez struje, prali robu na ruke, kuhali bez ekspres lonca, vozili fiću, kopali polje ručno, nosili vodu sa bunara, itd (znaš šta tvoju obitelj "boli" pa uzmi te primjere). poanta je ista - to od prije 30 godina nije pogrešno (ok, možeš malo lagati), ali zašto su onda prihvatili bolje?

u kranju ruku, bježi sa djetetom vanka pa ga neće moći hopsati

[marusha99]

Jooooooj kad procitam ovo I ja se iznerviram...
Zanimljivo je to da se napredak u tehnologijama I istrazivanju upotrebljava u svakodnevnom zivotu (express lonci,touch mobiteli,ipads,nove tehnike friziranja, manikura,skidanje celulita+mrsavljenje ZNACI sve ostalo) ali kad se dotakne djece, odgoja I dohrane NITKO od starije generacije ne prihvaca nista NOVO, jednostavno su zadrti 90% njih.
Ja sam imala "srecu u nesreci" pa sam se mogla izvlacit da je moje dijete neurorizicno I da se nesmije posjedat ni potezat za ruke ni ucit hodat ni ostale te stvari, iako bi ja bila istog stava I da moja mala nije tako ali bi vjerojatno vodila bitku sa okolinom kao i Zekana.
Budi puna strpljenja I pokusaj se izboriti za svoj odgoj, znam da nije lako, pogotovo u vel zajednici gdje se zivi zajedno sa starijom generacijom

[j-la]

zekana samo strpljenja ...reagirala bih isto kao ti, jer te donekle mogu razumjeti...svi se mi borimo sa starijima kojima je jako teško priznati da su negdje griješili i to onom na kome su griješili...naoružaj se živcima i polako, dan po dan...
i čim vidiš da je dijete u ljuljački, ili da je postavljaju na nogice, ti fino uzmeš dijete i gotovo...možda na kraju i odustanu...