 |
|||
Zdenka na ovakve komentare uvijek ima, po meni, točan odgovor, otprilike ovako: "A što da mu drugo prenesem nego ono što sama znam i u što sama vjerujem?"ruby prvotno napisa
Za ostatak tvog posta, ruby, složit ću se s ronin i pitati te: Zašto vodiš tuđu brigu?
Pa evo vjerujem u neku višu silu, energiju, sudbinu...možda je to božanstvo, možda ne. Reikistica sam i to mi dosta olakšava da shvatim zašto odu mladi, nevini životi (jedan baš prekjučer). Kroz kršćanstvo to ne mogu shvatiti. Nisam nigdje napisala da ne prihvaćam Krista i Boga, samo da ne prihvaćam crkvu.
Kad se molim, molim se sama u tišini i miru, ne u masi. Ponekad mi se čini da reiki više cijeni Boga i Krista nego crkva!!
Na kraju života ne mislim da ću polagati račune, već će me svi računi stići, ne mislim da ću voditi nekakav razgovor s "nekim", mislim da su raj i pakao stanja duše, a ne mjesta!
Za svoju djecu želim da istražuju - ali bi vi svoje dijete odbacili da želi biti budist??!!
I još što se Stigmate tiče - apsolutno je nebitno što je redatelj nevjernik, pijanac, narkoman....
Poanta filma je da postoje evanđelja za koja ne znamo, a u kojima navodno piše Krist: "...raspori drvo i tamo ćeš me naći, podigni kamen i ja ću biti tu..." - mislim da je tako nešto.
Nadam se da razumijete poantu.
Ljubav živim svaki dan, punim plućima!!!
Ja isto kao i Ronin ne mogu zamisliti da ne bih primala Tijelo i Krv Kristovu. A to mogu samo u Euharistiji. I kad osjetim tu Milost pa normalno je da i svojoj djeci želim prenijeti, ukazati na nju.
Što se tiče grijeha mi kršćani imamo deset zapovijedi i Kristove zapovijedi ljubavi. Prilično jasno - ljubi Boga i bližnjeg i ne radi protiv njih.
A Ruby, ako si u reikiju onda te razumijem da ne možeš ići u crkvu. Ja sam bila u tome oko godinu dana. U isto vrijeme išla sam na Svete mise i imala sam strašne smetnje dok me sve zajedno nije dovelo do toga da su mi se ruke tresle kao da sam alkić, iako ne pušim i ne pijem. Razgovarala sam u to vrijeme s ljudima iz jedne katoličke molitvene zajednice koji o tome znaju više od mene. Nakon toga reiki sam ispovijedila, odrekla se toga i od tada se držim prve zapovijedi Božje: Ja sam gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova uz mene.
Ako si odabrala drugu duhovnost, teško da ćeš shvatiti kršćane i našu potrebu da sudjelujemo u Njegovoj žrtvi.
Tijelo i krv Kristovu je "blagoslovio" čovjek. Pola "pravila" crkve je izmislio čovjek. Grijehe mi oprašta čovjek. To je sve što ću reći u vezi mise.
Reiki nije religija, nego način života. Plemenit je i predivan. Što se tebi događalo i što su ti napričali ti ljudi, nemam pojma. Ali doći pred tisuće vjernika i izjavljivati da reiki dolazi od Sotone (nebitno koji je govornik to rekao) je sramota!!!
Reiki si ispovijedila???!!! Što ti to znači???? Ja sam reikijem pomogla svome djetetu da ozdravi!!! Imala sam znakove na rukama koje je vidjelo 10 ljudi!!!
Već sam rekla da je jedan Bog, ako nisi primjetila. Svojom zadnjom rečenicom si uvrijedila druge religije!
neću ulaziti u reiki jer se u nj ne razumijem
ali ne odbacujem ništa što pomaže ljudima
ruby s dvjema tvojim tvrdnjama se draga ipak ne slažem:
-tijelo i krv Kristovu ostavio nam je sam Krist,u slavljenju prve Euharistije na Posljednjoj večeri,a na svakoj sv.misi blagoslivlja ga svećenik,jer je to rtako zamislio Onaj tko je Euhraistiju i uspostavio
-grijehe ti ne oprašta čovjek,već Bog
Ispovijed je sakrament ,kao takav ima svoju proceduru.
I taj čovijek koji sluša ono što govoriš također se ispovijeda i podnosi račune-Bogu
ajme brzopletosti
čovijek=čovjek
Euhraistiju=Euharistiju
Moja reiki učiteljica kaže da sve što je dobro i pomaže čovjeku dolazi od Boga.
Jednostavno ne mogu prijeći preko toga da napraviš grijeh, ispovijediš se i oprošteno ti je.
Ako napravim nešto grešno, iskreno se pokajem i nadam da će mi biti oprošteno. Ne treba mi svećenik za to.
Ali niste mi odgovorile, da li biste dopustile svom djetetu da bude budist ili pravoslavac ili islamist?
Treba ti svećenik,isto kao što ti treba svećenik za obred vjenčanja ili pričesti.
A ovo drugo nije ni izbliza tako jednostavno kako si napisala.
Kao prvo,osoba,da joj bude oprošteno,treba osjetiti pokajanje u srcu i odlučiti promijeniti svoj život,inače pokajanje kao da se nije ni desilo.Kazališna predstava.
A zatim,tu su i težine grijeha.neke grijehe nosiš sa sobom i poslije smrti,zato i jest čistilište,da ih okaješ i čist stupiš pred Boga,
Nedavno sam pročitala fascinantnu knjigu o jednoj Francuskinji,Tereza se zove,ne znam jel više i živa,kojoj su se još kao maloj djevojčici javljale duše iz čistilišta,i ona je svoj život posvetila molitvi i patnji(doslovce je sama trpjela bolove)da bi njima olakšala i utrla im put u Raj.I da,bilo je među njima svećenika,između ostalog.
A da odgovorim na tvoje pitanje.meni je važno da moje dijete bude dobar čovjek,da ima u sebi onaj osjećaj za dobro i zlo.
S druge strane,ja ću svojoj djeci prenijeti ono što ja vjerujem,ljestvicu mojih osobnih moralnih vrijednosti,imati će sakramente,no svoj put u duhovnosti morati će prokrčiti sami.
Od mene će dobiti zdrave temelje.
Da i odaberu drugu religiju,shvatit ću i razumjeti,najbitnije mi je da izrastu u dobre ljude,no uvijek ću ih iznova upozoravati na onu poruku Međugorske Gospe:Nije u svakoj vjeri jednak Duh Sveti.
Uh, dobro je. Ovime si se vratila na temu.
Moja djeca su ljudi za sebe i kad odrastu radit će i bit će ono što budu željeli. Ako bi to bilo nešto što je suprotno mom svjetonazoru, sve što bih učinila je molitva. Jako bih se i žarko molila za njih na nakanu da - gdje god jesu i što god rade i u što god vjeruju da ostanu u Božjoj prisutnosti. A duboko i čvrsto vjerujem da Bog, ukoliko mu se molimo, sve okreće na dobro.
Navečer kad MM ili ja započnemo krunicu, svi drugi se polagano priključuju. Nitko ih ne tjera, osobito ne djecu. Krunica je u našoj obitelji čak jača i od nogometa na televiziji. Naime, jednom sam je započela za vrijeme "važne" utakmice. Očekivala sam da će mi se priključiti samo kćer, ali došli su i dečkiTo može samo Duh Sveti!
Meni je ova prva rečenica koju navodiš nešto upravo prekrasno u kršćanstvu, činjenica da smo od Boga prihvaćeni iako smo griješni i nikada ne gubimo šansu. Ispovijediti se ne znači samo reći nekome nešto nego pokajati se, zažaliti zbog svojih čina. Ne želim patronizirati, ali ipak moram primijetiti da malo znaš o ispovijedi, a paušalno sudiš o tome. Razumijem tvoj izbor drugačije duhovnosti, dopuštam i kritiku kršćanske duhovnosti, iako ne shvaćam čime je motivirana, ali mislim da ipak moraš biti upućena u stvari koje kritiziraš.
Na tvoje pitanje mogu odgovoriti pitanjem: što ja svom sinu u pogledu vjere imam dozvoljavati ili ne dozvoljavati? Njegov duhovni razvoj je njegov put. A moje je da ga odgajam u svojim vrijednostima i svojoj duhovnosti, u onome što ja imam i mogu ponuditi, kako je već rekla AdioMare. Nadam se da će on duhovno rasti na tom istom putu, ali po vlastitom izboru.
moje djete je u prvom redu vjernik!
Svako od nas, ko se smatra vjernikom,zna da je ljubav Bozija opceprisutna i dodrije nas i ljubi nas i jaca nas i pomaze nas i osvjescuje nas , ali nas i olaksava.
Nikad mi nije palo na pamet da djetetu govorim nesto lose o nekoj drugoj vjeri i kad bude malo veci, vjerovatno cemo i o tome razgovarati.
Jer kako djetetu koje se zove Isa ne objasnit kakv je covjek bio Isa(Isus)a.s
Kako sto rekoh, u prvom redu je vjernik, ali oni su nasa reflexija i normalno je da mu islam bude najblizi , jer zivi sa roditeljima koji su prakticari, a u islamu je to puno vise od 5 dnevnih molitvi i obrednih pranja i kupanja, dzumme i td.
to je way of life
Sto se oprosta tice,
kod nas je to tevba
i obavlja se nasamo, bez posrednika(svecenik)
i to je jedna od najljepsih stavri u islamu
pokajanje ima za cilj da se preispitas, iskreno pokajes i vise nikad ne vratis tom grijehu
I na svako djelo pocinje sa bismillahirahmanirRahimi
u ime Boga milostivog samilosnog
i u Qur anu se cesto navodi da je jedna od njaljepsih osobina sposobnost prastanja, a Allah dz.s. nam je najboji primjer.
Ciscenje od grijeha vodi ka ciscenju srac a cisto srce je ogledalo ciste duse
Ruby, prilikom krštenja roditelji i kumovi obećavaju da će dijete odgajati u katoličkoj vjeri. S druge strane, predstavnici velikih europskih vjera postigli su sporazum da se ne će misionariti između pripadnika tih vjera. Mislim da je sporazum postignut između katolika, muslimana i pravoslavaca, možda i protestanata.
Svako nagovaranje maloljetnika da pređe na drugu vjeru vrijedno je javne osude i nije mi jasno u kojim bi uvjetima to bilo normalno ili moralno.
Osim toga, u Hrvatskoj ima uistinu jako malo vjerskih fanatika koji bi prisiljavali dijete da ide u crkvu ako bi se dijete svim silama opiralo i ne vjerujem da bi itko na ovom topiću to odobravao.
Najviše me veseli kad na ovom topiću pročitam iskustva i drugih vjera osim katoličke. To mi je kao da mi netko odškrine vrata u nešto što se teško i rijetko može vidjeti. White musk,
Potpisujem...baš sam ovako nešto htjela i ja napisati, i dodati da me posebno veseli kako možemo svi zajedno voljeti Boga... i voljeti i poštovati se međusobnoNajviše me veseli kad na ovom topiću pročitam iskustva i drugih vjera osim katoličke. To mi je kao da mi netko odškrine vrata u nešto što se teško i rijetko može vidjeti. White musk,
ivana2
WM
Zdenka2,
ti znas...
white musk
Ako napravim nešto grešno, iskreno se pokajem i nadam se da će mi Bog oprostiti, ispovijedi pred svećenikom oprost tražim od svoje braće i sestara kojima sam time nanijela štetu, odnosno prihvaćanjem pokore pokazujem vidljivi vanjski znak svojeg kajanja i nastojanja da grijeh popravim - eto, to je smisao zašto ispovijed pred svećenikom
potpisujem i zdenku i wm - vjera se ne može dopustiti ili ne dopustiti - djetetu možeš prenijeti ono što sam imaš, ali svoj duhovni put dijete mora proći samo (pa makar se njegov izbor možda nama i ne sviđao)Ali niste mi odgovorile, da li biste dopustile svom djetetu da bude budist ili pravoslavac ili islamist?
ovo baš nije točno - sporazum se odnosi na međusobno priznavanje sakramenta krštenja i postoji između katoličke, pravoslavnih i nekih protestantskih crkava (npr. anglikanske i evangeličke). To ne znači da se te crkve obvezuju ne privlačiti druge u svoje redove (misionariti) nego da one koji prelaze neće ponovo krstiti. Muslimani i druge religije su u potpunosti izvan toga jer niti nema istih sakramenata kao kod kršćana
ovo zato apsolutno potpisujem - kad čujem iskustva pripadnika drugih religija uvijek imam dojam da upoznajem neki novi djelić Božje veličine i ljepote koji dotad nisam znalaNajviše me veseli kad na ovom topiću pročitam iskustva i drugih vjera osim katoličke. To mi je kao da mi netko odškrine vrata u nešto što se teško i rijetko može vidjeti. White musk,
kad čujem iskustva pripadnika drugih religija uvijek imam dojam da upoznajem neki novi djelić Božje veličine i ljepote koji dotad nisam znala
[/url]Nedavno sam pročitala fascinantnu knjigu o jednoj Francuskinji,Tereza se zove,ne znam jel više i živa,kojoj su se još kao maloj djevojčici javljale duše iz čistilišta,i ona je svoj život posvetila molitvi i patnji(doslovce je sama trpjela bolove)da bi njima olakšala i utrla im put u Raj.I da,bilo je među njima svećenika,između ostalog
Ronin, moze molim te ime knjige? Gdje ju mogu naci u ZG? Zanimam me! Hvala.
Cure, ljepo pisete, i makar ovdje ne sudjelujem bas, citam i ucim
Vezi ovog:
I ja potpisujem! Ja sam katolik, odrasla u tradicionalnoj katolickoj obitelji, ali sam ja jedna od onih koji ispituje granice....pa sam tako isla godinu dana na vjeronauk s mormonima, isla sam i u Buddhisticki hram u srednjoj skoli..... Trazila sam i trazila, lutala i putovala, i na kraju, koji sam zakljucak donjela? Nisam ni Mormon ni Buddhist, nego sam i dalje katolik. Puno sam od njih naucila. Vazno je duhovnost, vazna je vjera, koja god to vjera bila. Ako je istinita, bit ces dobar covjek i osjetit ces u sebi mir, i osjetit ces da je to TO bas za TEBE.Citat:
Ali niste mi odgovorile, da li biste dopustile svom djetetu da bude budist ili pravoslavac ili islamist?
potpisujem i zdenku i wm - vjera se ne može dopustiti ili ne dopustiti - djetetu možeš prenijeti ono što sam imaš, ali svoj duhovni put dijete mora proći samo (pa makar se njegov izbor možda nama i ne sviđao)
I zato osjetimo sto je pujica rekla i ljiljana potpisala. Ako otvoreno slusas i prihvacas pripadnike drugih vjera, samo ces vidjeti jos jedan djelic Bozje ljubavi koju nisi do tada vidjela. Pogledajte samo Majku Terezu, ona je moj idol. Da su bar vise ljudi kao ona.
Pa zato bih ja dopustila da mi dijete postane Buddhist, da iz katolicizma prelazi u Islam...i ne bih osjetila nelagodu. Ozbiljno. Bas zbog toga sto svaka osoba mora sama proci svoj duhovni put. Jedna odlicna knjiga na tu temu, koja raspravlja (medjuostalom) i temu religije svijeta je Zen i umjetnost odrzavanja motocikla - Robert Pirsig (prevedena je na hrv.). Ovu knjigu moze samo jacati tvoju duhovnost, bez obzira koje si vjere.
Vjerujem da se radi o Tereziji Martin iz Lisieuxa, odnosno svetoj Tereziji od Djeteta Isusa (1873-1897), karmelićanki koja je proglašena svetom 1925. godine, a papa Ivan Pavao II. ju je proglasio naučiteljicom Crkve, kao treću ženu u povijesti. Ona je napisala knjigu "Povijest jedne duše", jako popularno djelo koje je i na hrvatskom doživjelo mnogo izdanja. Mislim da je izdavač Glas koncila.
Ne,nije to to.
Ovo što je Zdenka spomenula je isto meni jako draga svetica ,Sveta Mala Terezija
Sjetila sam se o kojoj se knjizi radi,trebalo bi je neko vrijeme jer sam je na moru progutala doslovce u jedno popodne i odmah je vratila gospođi koja mi ju je posudila.
Kako sam istovremeno čitala biografiju Terezije Akvilske pobrkala sam imena.
Dakle,radi se o Mariji Simmi(Maria Simma)
Poruke i pouke duša iz čistilišta
ova mi je njena rečenica dala misliti:
Kad biste znali koja je vrijednost jedne jedine Svete mise,onda bi i radnim danom crkve bile dupkom pune.
A i ovdje su je spominjali:
http://forummladi.hbk.hr/viewtopic.p...c5a1151848b467
ispričavam se na krivom imenu no vrlo sam je kratko imala u rukama
To nisam čitala, ali sam si me sad zaintrigirala da potražim te knjižice.
Meni je sv. Mala Terezija jako, jako draga, čitala sam njezinu knjigu još kao djevojčica i provela sam nezaboravne dane djetinjstva u njezinoj župi u Zagrebu.
u našoj župnoj crkvi mi svaki put kad misa završi izmolimo ovu molitvu
Sveta Mala Terezijo,izmoli iz naše župe svećenička i redovnička zvanja,amen
"Moj doživljaj duša iz čistilišta", sad sam zvala knjižnicu, imaju samo na Cvjetnom i to na njemačkom, na žalost.
"Povijest jedne duše" imaju na Trešnjevci, pokušat ću otići u skoro vrijeme.
Ako imate još neku preporuku, jako sam zainteresirana.
Provjerila sam, NSK ima te knjižice, na hrvatskom, neki mali izdavač sa Hvara.
Čitajući te wm baš ovo počne strujati po zraku. Hvala tiovo zato apsolutno potpisujem - kad čujem iskustva pripadnika drugih religija uvijek imam dojam da upoznajem neki novi djelić Božje veličine i ljepote koji dotad nisam znala
makita
cure, vidim da spominjete Majku Terezu, pa me zanima da li ste culi za ovo:
http://www.telegraph.co.uk/news/main...9/wteres29.xml
bas se nedavno oko toga tu u Americi podigla prasina.... mene je osobno dosta potreslo jer nikad ne bi niti pomislila da se ona toliko mucila sumnjama
Osobe poput nje, koje se bezgranično daju ljudima ne očekukuči ništa za uzvrat posjeduju božansku osobinu koja je tijelu čovjeka nekad teška. Pri tome mislim da mi nije čudna njena kušnja. Ljudi su očajni i često rade stvari koje nas šokiraju, a ona koja pomaže ostane vjerovatno kao i mi u šoku koliko ipak zla ima...bas se nedavno oko toga tu u Americi podigla prasina.... mene je osobno dosta potreslo jer nikad ne bi niti pomislila da se ona toliko mucila sumnjama
Zamisli koji je teret ona ponjela na svojim leđima. I Isus je bio izložen sumnji.
Ja bih rekla da pitanja i nedoumica u pogledu prisutnosti Boga u ljudskom životu nema samo onaj tko i nije pravi vjernik, tko ne razmišlja i ne preispituje vjeru nego samo prihvaća tradicionalne pakete. Njezine sumnje i upitnici znak su traženja Boga, a unutarnja praznina o kojoj govori posljedica je potpunog razdavanja sebe drugima.
Točka na i.
Potpisujem.
Sad joj se jos vise divim !
Samno jedan primjer o prisustvu Duha svetoga u mojoj obitelji.
Neki dan hranim Emanuela i on mi svojim rucicama prinosi kruh ustima i izgovara: Bogi hvala (nitko ga tome nije ucio !) .
Ja sam bila sva iznenađena. "krasno sine moj" sam mu rekla i nastavila davati papalicu.
I moja mama je bila prisutna i rekla: "Emanuel, pa kako si to lijepo rekao!",
na sto je moje dijete reklo ALELUJA!
Kada netko ovako samo iscitava moze pomisliti kako mi dijete "filujemo" religijskom tematikom, ali zaista nije tako.
Odemo na misu, no nasem bebacu je tek 21 mjesec i on je kao i sva druga djeca zaigran i tako se ponasa i u crkvi.
Pred spavanje ga prekrizim i prepurucim Bogu i on to iznimno jako voli, nakon blagoslova zaspe u sekundi.
U svima nama je Duh sveti jer smo ga dobili na krstenju. Lijepo je to znati i biti svjestan Njegovog prisustva. Prepoznati ga.
Jednom sam slušala predavanje Tomislava Ivančića. Pričao je o tome kako male bebe prestaju plakati kad se u kući moli. Nisam još imala Ivana pa nisam mogla zamisliti takvo što. Sada mogu potvrditi da je tako. Čim navečer počne molitva, ma koliko nemiran i plačljiv do tada bio, on se umiri, širom otvara oči i osluškuje.
Apsolutna istina. Zato što vjera nije stanje, vjera je put.
Nezgoda je samo što na tom putu ima puno stranputica u koje upadneš a da se niti ne snađeš. Znam iz iskustva. Zato molim svaki dan pred raspelom, svojim riječima, da Gospodin pazi na mene da ga nikada više ne uvrijedim iz neznanja. A suze mi krenu na oči u svim situacijama kad vidim da me uslišava. Tada se osjećam toliko sigurno i zaštićeno.
Emanuel, Brođanko moja
Mi smo bili na Visovcu na blagdan Velike Gospe, moja četverogodišnja djevojčica me slijedila u stopu dok sam upisivala sv. mise, palila svijeće, ispovijedila se u vrtu pored crkve, a kada smo prolazile kroz unutrašnjost crkve sama mi je (zaista nikoga nije bilo u tom trenu da kleči ispred Gospinog oltara) šapnula "Mama, ja se idem pokloniti Gospi!" i pognute glavice je neko vrijeme klečala ispred kipa.
Ja sam ostala iskreno dirnuta, čak su mi suze potekle, a kada se vratila do mene rekla mi je: "Ja sam Gospu molila za susjeda Zdravka".
Inače, to je susjed koji je umro prije 6 mjeseci, mi nikada nismo bili s njim bliži od ljubaznog pozdrava u prolazu, čak je to bio čovjek malo prgave naravi što je najviše sputavalo njegovu ženu, gospođu koju moja cura jako voli.
Kada smo se vratili u Zagreb susjeda mi je nakon dva, tri dana (potpuno ganuta i u suzama) došla reći kako joj je Korina rekla "Molila sa Gospu za tvoga muža!"
Eto, ni za mog pok. oca, ni baku Danicu koju s obožavanjem spominje ... već susjed zbog kojeg je čak izjegavala ići susjedi dok je bio živ.
Čudesna su ta naša dječica, koja već kao malena imaju čast upoznavati i družiti se s Bogom.
Dugo je sve to skupa trajalo, a svejedno je strpljivo prestajala cijelu sv. misu na otvorenom i sva sretna sudjelovala u njoj kada bi došli do dijela koji i ona zna govoriti.
kako su djeca ustvari bliska Bogu...tvoja je djevojčica osjetila svojim nepogrešivim dječjim instinktom i srcem da pokojni susjed treba njenu molitvu
a nema vrednije molitve od iskrene dječje
ma znam, ali ovdje se to pretvorilo u medijsku pompu i kamen spoticanja u debatama vjernika i nevjernika. slazem se da nije nikakav dokaz da Boga nema, ali ovo "cetrdeset GODINA sumnje naspram par dana vjere" , to me dotuklo
Ja sam vođena svojim unutarnjim glasom i samo je pitanje moje trenutne (ne)mudrosti hoću li si posvetiti dovoljno trenutaka mira da "čujem" gdje me vodi i što govori ili ću juriti bez niti vodilja. Oba su puta moguća i oba puta (nažalost još uvijek) odabirem, no za mene je to vodstvo vrlo bitan dio života, on me doveo do MM.... do odluke za mojom djecom... do svake note koju sam ikad napisala.
Možda bi bilo lijepo pripaditi nekoj većoj skupini, no najveća skupina kojoj mogu pripasti jest obitelj. Od malih nogu imam žestoki otpor prema Crkvi, ali zahvaljujući Onom iznutra, mislim da ne moram žaliti za time... ne moram slušati svećenika... kad imam onog iznutra koji mi priča svaki put kad želim slušati. A ako ne želim slušati.... onda rastem na teži način... pa se vratim... pa izgubim, pa nađem...
_________________
Jako mi je drago da je ovaj topic uspješno miroljubiv!!
Međutim... nisu mi se svidjele iste rečenice koje mi se ne sviđaju niti u Crkvi... uvjetovanje Božje ljubavi krštenjem npr... to je po mojem mišljenju umanjivanje Boga da me sve zaboli u prsima (kad se to događa, znam da je krivo)... kao da je Njegova ljubav poput ljudske - ograničena i uvjetovana. Uostalom, upravo ta "karakteristika" Boga koju katolička vjera nameće je meni osnova neprihvaćanja iste.
________________
A kad smo već kod svetica, u vrijeme mog nešto dubljeg duhovnog posvećenja, imala sam fazu proučavanja istih i posebno me se dojmila Teresa Neumann, ako govorimo (samo) o svecima u kršćanstvu.
To nigdje na ovom topiku ne piše.uvjetovanje Božje ljubavi krštenjem npr...
Piše....
Naravno, biti uz nekoga (suprotno od napustiti) i voljeti ga je za mene jedna te ista stvar....
_____________
Znam da ljiljan nije mislila ništa loše, zato sam i željela izbjeći citiranje.
No, nikako ne bih željela upravo ja biti ta koja remeti vaš mir na ovom topicu, stoga vas radije napuštam i želim svako dobro!
Taj "odabir" se odnosi na naše obaveze koje primamo kao kršćani, a ne na ljubav koju Bog ima za sve. Ja vjerujem da znam što je Ljiljan@ time mislila, ali prepuštam njoj da to napiše.
Anitice AZ to što si citirala, to je moj osjećaj nastao na temelju vlastitog iskustva. Krštena sam, a da je to bila volja mojih roditelja, to je samo privid. Bog je odabrao u kojoj ću se obitelji roditi, Bog je odabrao koje će mi sve križeve i trpljenja dati, a ja sam sama odabirala koliko ću vjere u svemu tome imati. Vjere da me On ljubi, iako me ponekad i udara i daje mi suze.
Vjera je put.
Puno sam na tom putu imala sumnji i stranputica kojima sam Gospodina opasno vrijeđala, jedno vrijeme sam se tog puta gotovo i odrekla. Ipak, kad sam imala konkretne probleme u životu, iz dna srca, u tišini sam zavapila nekoliko puta: "Bože, pomozi mi!". I pomogao je. Čitam u Evanđelju o čudesima i tek od kada imam to iskustvo koliko je čuda Gospodin učinio u mom životu, mogu vjerovati da je to što piše istinito. Ja sam danas mogla biti rastavljena od ljubavi mog života, ne bih imala Ivana...
Za one koji ne znaju, mi kršćani vjerujemo da je Isus živ i da je s nama u sve dane do svršetka svijeta.
Pomogao mi je. Jer Krist je i Bog i čovjek. Ja sam samo čovjek i nisam sigurna da bih toliko pomogla nekome tko me je vrijeđao i omalovažavao u tolikoj mjeri u kojoj sam ja Njega vrijeđala.
A molim Mu se svaki dan.
Molila sam se da Ga uzmognem ljubiti...
Molim se da ga ne vrijeđam više iz neznanja ili slabosti...
Molim za svoju djecu, muža.
Molim za svoje zdravlje, a trpljenje koje mi je na tom području dao prikazujem mu kao žrtvu. Mirna sam u srcu jer znam da On zna gdje me boli...
ljiljan@
Danas sam "neslužbeno" (njemu) upoznala jednom (katoličkog) svećenika! JA sam apsolutno oduševljena sa njim! Čovjek zrači, čovjek je definitivno stopljen s Bogom! Rekla sam mu: "Ne znam da li je lijepo ili ružno ono što ću reći, ali vi ste prvi svećenik koji mi se jako sviđa."Onda me zagrlio. U razgovoru sam skužila da se oko toliko toga nevjerojatno kužimo.... frekvencija valnih duljina nam je usklađena i ma.. ne znam.. nevjerojatno!
Bilo mi je divno kad je slušao moju glazbu i kad je skužio kako skladam da teče kroz mene..... i kako je prepoznao (u glazbi) da radim po noći.... i kako nije bilo trunke osuđivanja radi toga što nisam vjernik... jednostavno, on je u trenu otkrio u kakvom smo odnosu Bog i ja i ja sam u trenu otkrila u kakvom je odnosu on s Njim... i kako nismo uopće različiti u tome....
Nisam znala sa kime bi to podijelila, a morala sam, pa sam došla tu k vama. NAdam se da je to ok.
čovjek je definitivno stopljen s Bogom!Meni ove riječi zvuče kao riječi vjernika. Drago mi je da si imala taj susret, prava osoba na pravom mjestu jako puno znači. Ja sam imala sreću da sam takav susret doživjela kao vrlo mlada osoba, sa svećenikom koji nas je poučavao vjeronauk i njega do danas smatram svojim duhovnim ocem.u kakvom smo odnosu Bog i ja
Anita nadam se da se neces ljutiti na ovo kaj cu ti sad napisati.
Ali ako si ti prepoznala njegov odnos sa Bogom i on tvoj odnos sa Bogom...jedino sto vas veze je BOG, a to znaci da ga ipak osjecas negdje duboko u sebi i svjesna si da je on "tamo" negdje u tebi.
Grlim te...
Pravila pisanja postova
