sbuczkow, ne znam da li si vozacica, ali dojenje ti je ko voznja auta- u pocetku razmisljas: ok, sada cu skrenuti, pa moram dati zmigavac, pogledati u retrovizor, provjeriti mrtvi kut, ubaciti u nizu brzinu, zakociti, zaokrenuti volan...evo ga, sada vozim malo ravno.....ali, ocu li ostat bez benzina?? neces, upalit ce se rezerva i onda ces imati 50km fore.
tako u pocetku razmisljas- beba je gladna, oce jesti, koju sam joj dojku zadnji put dala, koliko je vremena proslo od zadnjeg podoja, trebam li mijenjati strane, u kojoj pozi cu dojiti, da li pravilno hvata, kakve su usne, da li su izvrnute, da li brada dotice dojku, a nos, ide li LD, koliko puta, guta li.....jel gotova? pa imam li dovoljno mlijeka, ima li soor, ima li grceve....

i onda se ulovis da vozis, pricas, razmisljas, pjevusis i pitas se: kad smo prije skrenuli ovamo?

htjedoh reci, da s vremenom neke stvari pocnes raditi automatski, instinktivno, refleksno, bez razmisljanja i tek tada ces osjetiti kako je sa tebe pao ogroman teret i tek kada prestanes razmisljati "sta i kako sada" i prepustis svome tijelu da to radi "za tebe" moci ces u potpunosti uzivati.

zato, spusti prozore, odvrni najdrazu si pjesmu i uzivaj dok ti vjetar mrsi kosu

(ne znam da li je i koliko postova u medjuvremenu postano, morala sam uspavati Leu)

i da, ucini nesto za sebe- soping hlaca je dobar potez. moras zadovoljiti svoje potrebe, usmijeriti paznju na sebe, bar na tren. moras ti biti zadovoljna, to je temelj svega. odi na npr. tretman i masazu lica. something.