Evo 'vako. Dakle, došlo je vrijeme da i ja zaključim ovu priču. Sjećam se da kad sam na početku pretraživala topice na ovom podforumu da sam često znala gledati o čemu se radi i onda brzo ćirnuti na sam kraj topica da vidim kako je završilo i da li se problem uspio riješiti ili ne. I, nekako me uvijek razveseljavalo kad bih na kraju vidjela ove :D smajlice. Uvijek sam se bojala ovih ili smajlića. Tako da jednostavno želim da ovaj moj topic ima ovaj :D završetak i to je sve.
Želim svih koji su se borili za naše dojenje obavijestiti da je ono uspjelo, da sam svima jako zahvalna na savjetima i podršci, zahvalna sam svojem mužu koji je prao i čistio stan i kuhao ručkove dok sam se ja k'o luđak izdajala i svojoj izdajalici koja je obavljala prljave poslove. He-he. (BTW, i još uvijek ih obavlja, samo manje nego prije, ali nemojte to nikome reći). Još uvijek malac doji, i sad već gotovo sa sigurnošću mogu reći da je krivac za naš neuspjeh bila njegova lijenost i uspavanost i nedostatak želje za hranom, kao i moja nesigurnost. On i dan danas ima tako velike skokove u sisanju (a sad i u jedenju krute hrane) da zna dovesti mlijeko skroz pred kraj proizvodnje koliko nema želje za sisanjem i onda odjednom dobije ogromnu želju za sisanjem. Šteta da moje cice nisu mogle pratiti taj tempo. Kad se to počelo dešavati, ja sam se skroz "znesigurnila" oko dojenja i onda smo se motali u tom glupom krugu.. Medjutim, sad to više nije bitno, sad smo u produženom.

A sad da stavim smajlića :D