-
upomoć! neprestano dojim.
Dakle, dojila sam čitavu trudnoću i sad sam u gabuli. Lukas uistinu surađuje i prihvatio je Nikolu bolje nego što smo očekivali. Uspjeli smo se dogovoriti i da je jedna cica njegova, a druga bratova, ali on bi sad po čitave dane cickao. Umalo da me ganja po stanu vičući "kika, kika". Naravno, i nervozniji je, manje jede, a meni se čini da otkako sam došla kući ništa drugo ne radim nego poslužujem jednog pa drugog. Imate li kakak prijedlog? Kako ste tomu doskočili? Hvala!!!!
-
-
nevjerojatno. :shock: Nikola se rodio skoro mjesec dana ranije. Uglavnom, mužu mi je u rujnu ročkas. A koje je tvoje opravdanje?
-
-
Da, i to s plakanjem je fenomenalno. Svako predvečerje puštam prave potoke suza, a s Lukasom ni kapi... Kažu neke žene da smo nakon carskog osjetljivije, ali nisam baš sigurna jel to pravi razlog...
-
Sad ste me uplašile: nisam ni htjela spominjati da je Gab cijeli vikend isključivo sisao, i da su mi bradavice koma, i da mi je jutros bilo muka dok sam ga dojila. Mislila sam kako imam još pola godine do rođenja bebice, a da će on biti već veliki dečko (
), a sad vas dvije ovako :shock:
-
To s "velikim dečkima" smo valjda nekako prerasli. No, iz ove pozicije ja bih ga lagano odvikavala. Tek toliko da ne nastane kaos. Nikola i ja smo proveli 8 dana u bolnici i uistinu su se svi napatili jer Lukas cicka prije i poslije spavanja, a bez takvog rituala je nervozan i razdražljiv. Uglavnom, da sam sve to znala pobrinuli bi se prije da cicu pošaljemo "pa-pa".
No, jedno je super. U cicama nema nikakvih napetosti, čvorića i ostalih gluposti. Ne trebam ih ni mazati onom masti za bradavice, a prsne blaznice nosila sam svega 5 dana (u bolnici).
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma