Posebne čari "produženog" dojenja

[Luna Rocco]

Kalebu je cika prvih par mjeseci striktno bila izvor klope. Nikakvo maženje ni tješenje, nacicao bi se i bok. Od početka je vrlo efikasno cikio, pa bi se u 10-15 minuta fino naklopao i uredno imao pauze i od 4-5 sati (ovo nikad nije vrijedilo za noć, tu su oduvijek prisutna nacicavanja).

Kad smo krenuli s dohranom, pobojala sam se da prestaje s dojenjem. Dojio je možda 1-2 x preko dana, praktički je sveo dojenje na noćno. Nije mi bilo drago, ali pustila sam ga da ciki svojim tempom. Nakon par mjeseci spontano je povećao broj podoja.

Nikad ga nisam nudila ako nije tražio.

Uglavnom, tijekom prvih godinu dana dojenje mi je bilo lijepo, ali ne mogu reći da sam uživala - naravno, bilo mi je drago da tako lijepo napreduje na mom mlijeku (u 6,5 mjeseci isključivog dojenja s porođajne 3,5 kg došao je na 10), što je zdrav i veseo, fasciniralo me što je moje tijelo sposobno pružiti mu apsolutno sve što treba i što se niti u drugoj polovini prve godine nisam morala brinuti ako bi se zatekli negdje bez klope... Ali za samo me dojenje nisu vezale nikakve posebne emocije. Nadala sam se da će iza godine dana spontano početi smanjivati i da ćemo u tom periodu nekako i staviti točku na taj period.

A onda smo prošli godinu dana. Kaleb već dugo ima svoja 3 obroka (doručak, ručak i večera) i pokoji međuobrok mimo cice tako da smo došli u razdoblje kad ciku traži iz čistog gušta - obavezno pred jutro, nakon dnevnog buđenja i tu i tamo nepredvidljivo, kad mu dođe ćef.

I što se dogodilo? Sad kad mu dojenje više nije nužno, a meni više nije obavezan već fakultativni predmet počela sam uživati kao nikad prije! Obožavam kad se privije uz mene, dodiruje mi lice, smije se tati s cikom u ustima...

Jesam li usamljena jedinka ili ima još "produljenih" koje su počele uživati tek nakon godinu dana ili čak kasnije (a da nije bilo objektivnih razloga za neuživanje, tipa bolovi zbog soora, mastitis ili nešto slično...)?

[Teta Eta]

Nama je dojenje postalo prava uzivancija.

Dojenje mi je bilo koma prvih 6 mjeseci. Pocetak (prva dva tjedna) katastrofa (dok nije naucila kako) a nakon toga totalna nepredvidivost, te bi jedan dan cicala stalno, pa drugi dan nikako. Od toga su mi cice ili bile prepune ili prazne, cesto kvrgave. Posto je Anna bila mrsavica, to je bio dodatan pritisak na mene, brinula sam imam li dovoljno mlijeka, da li je dovoljno jako.... Ustabilili smo se negdje oko sedmog - osmog mjeseca, i od tada je dojenje prava uzivancija (izuzmemo li zadnje dane kada me veselo/bolno ugrizne na kraju!!). Dodje i dize mi majcu, na poseban nacin uzdise i ima osmijeh kada hoce dojiti, ponekad pogleda u cicu i veli "njam, njam...". Prije neki dan ju je i poljubila (trenutno je u fazi ljubljenja i draganja)!!!

Dojenje sada uveseljava cijelu nasu malu obitelj, jer je i tati gust gledati ju kada se "zaleti" na cicu. :D

Bez obzira sto nismo imali nikakav plan na pocetku, osim da dojimo barem 6-9 mjeseci, nakon ovog predivnog iskustva ne razumijemo bas one koji nam pricaju o "odbijanju" djeteta od cice i daju "savjete" u tom smjeru.

[drndalica]

Ima nas još.
1. godina bila je godina iskušenja, bolesti (jake alergije ne kravlje mlijeko), pritisaka sa svih strana da prestanem (liječnici, dobronamjerni 'savjetodavci'), zastoja mlijeka, skokova u razvoju, blistera, slabog napredovanja na težini, mojeg grizodušja (jooj 'trujem ga cicom', jooj 'trujem ga smrdljivim adaptiranim', joooj 'nemam dovoljno mlijeka', jooj 'svima uspijeva samo meni ne',joooj 'sigurno je gladan', jooj 'pojela sam kockicu čokolade - ubiću se!'). Ono zbog čega nisam odustala je - njegov osmjeh, neopisivi užitak koji mu pruža od samog početka (nije bio kao Kaleb) - da nije bilo toga možda bi odustala. I u potpunosti razumijem zašto se kaže 'odbijanje od sise' - to je nasilan i neprirodan čin, ne pada mi napamet. Neka nas čudno gledaju - ne dira me. Imala sam mastitis prošli tjedan i preživjeli smo bez problema. Uživamo i dalje, oboje. Do kad gazda sam ne odluči prestati. 8)

[limunada]

Pa tek odnedavno je počela stvarno pokazivati koliki joj je to gušt, a da ne spominjem izraz lica kad me povuče za majicu i kaže njam-njam. Ili kad mi onako pokroviteljski stavi ruku na cicu i smješka se.
Nek samo uživa, a i ja s njom.

[Tiwi]

Luna tu smo

Ja sam uzivala u cinjenici da dojim, da je zdrav, da nema frke s dobivanjem tezina (da frke, bili smo sumo) i tak. Srecom isto je vrlo efikasno cicao, pa je bio i brzinski gotov, ali me znalo ubit u pojam kad se nacicavao po noci pa drzi cicu u ustima, pa zvace ma uh. A onda je konacno dobio zube pa su i tu bili problemcici dok se nisam "navikla" na drzanje cice zubima..

Ugl. ja sam osoba od komunikacije i jedva sam cekala da malac i ja prokomuniciramo, prvo osmjesima, a sad sam u sedmom nebu jer je to neopisivo! Kad je jucer skuzio da idemo cicat hitil se na krevet,. smije se, gleda me i vice Aaaaaaamm Smijuljenje prek cice, mazenje, ljubljenje i draganje - ko sto kaze reklama neprocjenjivo

[Nina]

Ja nisam bas uzivala prvih mjesec-dva u dojenju. Ali poslije je bilo super i meni i njoj! No slazem se da tek oko godine ili kasnije dojenje postaje bas neki praaavi uzitak
Neki put joj sama nudim kad ona i nece;iz sebicnih razloga,jer bi se JA malo mazila i uzivala u njuskanju te male mace koja prede dok ciki

[leonisa]

Lea je uvijek koristila sve "funkcije" sise i ja sam stvarno uzivala u tome.
ali sada, kada joj prica, pa je ljubi, pa je draga, mazi, pa drzi u zagrljaju onu koja nije u ustima, pa mi se smije sa njom u ustima, kada tocno vidim razliku kada sise jer je gladna i jer samo eto zeli. i kada vidim osmijeh i cujem glasan smijeh i skicanje i vrisak i mlataranje rukama i nogama....i to sve za ciku. ma koja sreca. i njena i moja. nema nam kraja!

i sada kada je oce, dodje i uzme je. sto cesto pukusava na ulici dok je nosim. morat cu poceti nositi dolcevite jer mi svaki dekolte razvuce do pupka. gdje god bili.

[Maruška]

Jedan off topic potaknut ovim:

sto cesto pukusava na ulici dok je nosim.

Šetamo gradom, Lovre u marami na boku. Pita siku, odgodimo do dolaska kući. Nastavljamo šetati kad vidim da nešto 'radi'. A što?

Zgrči ruku (kao mi kad ju stavljamo pod špinu) i stavi ju pod siku. Kaže 'šššš' (kao da curi mlijeko) i 'popije' ga iz dlana!

[martinaP]

Ja se nadam da ću i to dočekati, za početak barem da traži cicu...

[cucule]

Kad dođem s posla doma moram se razgolitit i sjediti na kutnoj tako da se mladi gospodin dođe pomaziti i malo cikiti kad mu padne na pamet. U međuvremenu se igra s igračkama pa se onda baci na cicu i tako... Nekad se samo legne na trbuh i zagrli me s obje ručice i tako smo predstava za cijelu obitelj! :D
Zbog toga i laše podnosim ta noćna nacicavanja zbog kojih godinu dana ne spavam.

[cucule]

Kad dođem s posla doma moram se razgolitit i sjediti na kutnoj tako da se mladi gospodin dođe pomaziti i malo cikiti kad mu padne na pamet. U međuvremenu se igra s igračkama pa se onda baci na cicu i tako... Nekad se samo legne na trbuh i zagrli me s obje ručice i tako smo predstava za cijelu obitelj! :D
Zbog toga i laše podnosim ta noćna nacicavanja zbog kojih godinu dana ne spavam.

[cucule]

Kad dođem s posla doma moram se razgolitit i sjediti na kutnoj tako da se mladi gospodin dođe pomaziti i malo cikiti kad mu padne na pamet. U međuvremenu se igra s igračkama pa se onda baci na cicu i tako... Nekad se samo legne na trbuh i zagrli me s obje ručice i tako smo predstava za cijelu obitelj! :D
Zbog toga i laše podnosim ta noćna nacicavanja zbog kojih godinu dana ne spavam.

[ljiljan@]

Kad smo krenuli s dohranom, pobojala sam se da prestaje s dojenjem. Dojio je možda 1-2 x preko dana, praktički je sveo dojenje na noćno.

Mene muče mnoga pitanja u vezi početka dohrane jer smo joj se vremenski jako približili. Ne bi mi bilo drago da se dojenje tako naglo smanji na 1-2 podoja. Zar mu je bilo u početku nadohrane dovoljno 1 obrok kašice i 2 podoja? Vjerojatno je tvoj mudri pristup uzrokovao da je ponovno počeo dojiti više nakon nekog vremena. Bojim se da bi mene takva situacija ražalostila...A nadam se da ću upravo s početkom dohrane imati ležerniji pristup dojenju.

[leonisa]

Ja se nadam da ću i to dočekati, za početak barem da traži cicu...

zast ne bi?
evo, cekam tvoj post, uskoro