postoji puno toga što bi roditelji MOGLI činiti a NE ČINE. i onog što NEKI DRUGI ČINE a MI NE ČINIMO. dojenje je samo jedna od takvih dobrobiti kojih se neki odreknu, neki ne. nije zakonom propisano, pa svaka majka čini kako MISLI da je najbolje. trebali bismo se više koncentrirati na ono što svojem djetetu pružamo ili uskraćujemo MI, a ne što DRUGI čine svojoj djeci. mene su jednom u gradu dvije očigledne žestoke zagovornice dojenja prezrivo pogledale kada sam izvadila flašicu. u njoj je bilo moje mlijeko ali kako bi one to mogle znati...? taj pogled nikad neću zaboraviti, a ni posprdan smiješak koji sam im potom uputila. možda su to baš bile neke od vas cura s foruma, koje kasnije mene navode kao primjer "majke koja odustaje". jesam li odustala ili budem, kako, kada i zašto, to se tiče mene i moje bebe. ljudima koji osuđuju, bilo koga i zbog bilo čega, rado bih lijepo zamolila da se posvete sebi i svojim životima. čak i da žena prestane dojiti zbog totalne banalnosti, kao što je recimo ponovni početak pušenja, to je njen izbor i svi drugi mišljenje trebaju zadržati za sebe.
s druge strane, ako nekome treba podrška, naravno da ju treba pružiti. ja uvijek navijam za pozitivno.