Citiraj sbuczkow prvotno napisa
Ili jos gore mama u panici, strahu i nervozi. :/
Ja sam nazalost s Tonćem bila u panici, strahu i jakoj nervozi, mogu reci da sam bila u šoku nakon poroda, jer se rodilista sjecam na blicove, nakon poroda.
Doktori su mi rekli, sestre i svi moguci u bolnici, da necu dobit mliko da pripremim bočicu i da ce ga hranit adaptiranim, i da ga ne moram stavljat na ciku
Prvi, drugi dan nista od mlika, al uredno sam ga stavljala da vuce, mazila ga i plakala...
Treči dan je nadoslo mliko al u tako maloj kolicini al nisam ga dala od sebe, jeo je non stop, po noći je bio uz mene jer nisam vise htjela da mu daju adaptirano... na to su mi rekli sto pametujem da su oni zavrsili skole i da znaju vise od mene i da je njemu potrebno adaptirano .. nisam popustila a oni su me mrzili
Cikio je ko veliki, dosli kuci, ranice se stvorile, bolilo me da sam tukla nogama od krevet dok on nebi uhvatio siku, al sve je proslo i poceo je savrseno cikati... prvi mjesec 1600grama, drugi 1200 grama, treći 1400 grama, dalje je napredovao po 700-800 grama..
Pobjegla sam s teme... htjela sam reci, koliko god sam bila ustrašena, nervozna i u šoku, kad je djete bilo na ciki... sve bi me proslo i osjecala sam se blazeno...