Citiraj Trina prvotno napisa
Neke majke koje su uspješno dojile sebe smatraju više vrijednima od onih koje nisu i to je jako očito.


Vidim da majke koje nisu dojile uporno obrazlažu svoje razloge i prepričavaju stresna razdoblja od prije godinu,dvije,tri..,očekujući nekakvu podršku.Umjesto toga dobivaju besmislena protupitanja o npr.broju stolica i popišanih pelena koje je beba imala,kilaži i tome slično,uvjeravajući je da je moglo i drugačije.Pa što i ako je?
1. je si li sigurna da ta majka nije prošla kroz pakao da bi uspostavila dojenje? i da ima biti s pravom ponosna na svoj uspijeh?

2. da se greška ako je postojala ne ponovi, čovjek uči dok je živ.
a možda svojom pričom traže uzrok, objašnjenje zašto se desilo jer je jako mala vjerojatnost da su bile nesposobne (da nemaju dovoljno mlijeka, da proizvode loše mlijeko, da ne valjaju - to su osječaji koji se pojavljuju kod problema s dojenjem, i na to mislim)

npr. moja mama je tek našla odgovor sada, nakon 29g , zašto sam ja odbila sisu (bila je u depresiji zbog toga, i u glasu joj se još čuje tuga kad o tome priča). sad zna, da nije bilo do nje.