Jučer sam se jaaako posvađala s MM i ne znam kad ćemo opet pričati.Ali to je za neki drugi topic. Razlog svađi je bilo Janino uspavljivanje. Nikako nije mogla zaspati na cici, bila je premorena (a i možda joj je još nekaj, a ja ne kužim) pa je MM odlučio "naučiti" ju da sama zaspi. Jer kao ionako će za par mjeseci u jaslice pa bolje da nauči čim prije.
Legnuo ju je na krevet, i nas dvoje pored nje. Ona je sve jače plakala (po njemu, to nije bilo plakanje, samo cendranje), stenjala ma-ma-ma-ma, gledala me suznim i molećljivim očima, pružala rukice prema mojoj majci...Ali on se nije dao, niti je meni dao da ju stavim na cicu. Izdržala sam tako valjda 10-ak minuta, odjurila u dnevni boravak jer više nisam mogla, tamo se isplakala 5 minuta i vratila se u sobu i de facto ju istrgnula od njega. Trebalo joj je vremena da se smiri na cici, još je jecala, ali je brzo zaspala.
Ma ovo uopće nije ono što sam htjela pisati, ali ne zamjerite mi, trebala sam se nekome izjadati.![]()
A sad evo što me zanima. Kakva su vaša iskustva s bebačima na cici i uspavljivanjem u jaslicama. Jeste li pokušali "naučiti" ih ranije da sami zaspu, ili ste jednostavno prepustili stvar do samog trenutka u jaslicama? Ili nekaj drugo?
Hitno mi treba pomoć i ideje, jer se moram boriti s MM, a on je kilometrima udaljen od AP-a (ili nazovite no-cry odgoj kako hoćete).
Ja sam svjesna da će Jana tak i onak plakati u jaslicama (da su nam financije bolje, ostala bih doma na produženom porodiljnom, jaslice su mi nužno zlo). Pa bih htjela odgoditi to plakanje čim više. Jesam li u pravu kad smatram da ju još ne treba učiti spavati? Ili možda griješim?
I kako su vaši klinci uopće naučili spavati u jaslicama? Koliko im je trebalo? Da li su onda i doma tako, ili im je ipak trebala cica?
Ja se sve nekako nadam da će cijela atmosfera ostalih bebača, rutine i sl. pozitivno djelovati na Janu pa će sve proći glatko, ali mislim da se ipak zavaravam.![]()