Ja sam odustala nakon 15 mjeseci Kamarisa.

Klinkica je rođena u kasno proljeće. Počeli smo koristiti platnene nakon tri tjedna, ako se dobro sjećam, kad sam bila sigurna da ih znam ispravno namjestiti, kad su prošle zafrkacnije s pupkom, nabavili papiriće... ma, kad sam skupila hrabrost.
Odonda nadalje koristili sam ih redovito. Bilo je četiri-pet kriznih trenutaka kad bi mi se skupila gužva u svakodnevici, pa me i posao oko pelena još dodatno nervirao. Ali prošlo bi me za dan-dva. Pregurali smo vlažnu jesen, zimu sa sušenjem pelene na stalku kraj peći na drva u dnevnom boravku. Vječno rastegnuta bar dva sušila, što pelena, što dječje robe i robe za odrasle (ja, inače, dijelim robu na mašine po bojama i naravno temperaturi).
Došlo proljeće, pa ljeto, i ja odoh opet raditi. Malena je ostajala doma s mojom mamom, koja je pomalo nevoljko pristala na platnene. Pelena i druge robe za pranje bilo je jednako kao i prije, ako ne i više, a ja sam najveći dio dana bila na poslu. Trebalo je pažljivo planirati u koje doba se pali mašina, da se stigne oprati sve, jutro prije posla, popodne prije kuhanja ručka, ne zaboravi kad se vratiš iz popodnevnog šopinga s klinkama u gradu, navečer zadnja stvar prije odlaska u krevet - upali mašinu, jer ako i budem imala za sutra, neću za prekosutra.
No, bilo je ljeto i sve se brzo sušilo - pregurali smo.
Došla jesen, krenula i starija klinka u vrtić - još jednan potrošač čiste i koliko-toliko dobroizgledajuće odjeće. Znači, nema šlepanja s kombinacijom od jučer eventualno ukrašenim jednom sitnom mrljicom, ili nečim malo pohabanim, ali prihvatljivim za doma. Opet jesen, opet vlaga, kad ćemo već jednom kupiti tu sušilicu. Kamarisovi čičci, ionako mali i uski, počeli su se uvijati i još slabije držati. Mala prohodala, pelena se drži labavije nego ikad. Ulagati u nove pelene, čvršće i prilagođenije, čini mi se besmisleno jer kraj pelenaškog doba i nije tako daleko.

I tako, kad sam sve zbrojila, odustadoh. Prešla sam na kakti eko pelene iz dm-a.

Moji razlozi svaki za sebe izgledaju banalni, ne'š ti, malo organizacije i sve klapa. Ne odvajaj robu po bojama (ne dolazi u obzir, nema mi goreg od bijelog rublja sa sivim "odsjajem" ili narančaste majice ubijene crnilom), pereš pelene striktno svaki treći dan navečer (ne prije jer je skupa struja, ne zaspat' s djecom kod uspavljivanja jer pelene čekaju, a ni druga roba u to vrijeme ne može u mašinu), kupiš starijoj više pristojne robe (dodatni trošak, dodatno vrijeme, treba toga i naći u našem malom gradu), za vlagu i slabo sušenje kupiš sušilicu (dodatni trošak, uništava pelene), mama stalno nešto filozofira oko tih pelena. umjesto da ih lijepo ostavi u kanti u našoj kupaonici, ona si ne da reći nego ih ispire i namače kod sebe (da mi bude lakše ) pa ja moram skupljati po kućama kad ih idem prati...

Sve u svemu, tako je bilo kod mene :/