Javljam se nakon mnogo vremena, više od četiri godine.
Moja priča je slijedeća. Sa nekih 17 godina mi je dijagnosticiran PCOS. Udala sam se sa 22 godine. Šest godina smo se trudili (klomifen, laparoskopski drilling jajnika, injekcije za poticanje rasta jajašaca-Metrodin) i ništa nije davalo rezultate.
Inače sam imala inverziju FSH/LH hormona i povišene testosteron i još neke (muške) hormone, pojačanu dlakavost i imala dosta kila viška. Liječila sam se u Petrovoj , kod dr. Streleca. I onda mi je na jednom pregledu rekao da bi htio da pokušamo sa lijekom Gluforminom (koji inače piju ljudi koji imaju dijabetes tipa II) i to 3 puta dnevno po pola tablete. I tako sam ja počela pod kraj lipnja 2003 piti Gluformin. Za tri tjedna sam dobila menstruaciju (koja je znala kasniti mjesecima) i ciklus mi se normalizirao. Pod kraj rujna mi je opet kasnila menstruacija, ja sam još nekih desetak dana pričekala, i onda napravila test.
Sama, u kupaoni, sjedeći na rubu kade, moleći Boga, čekala sam da se konačno desi.
Sa strahom sam prišla testu i vidjela VELIKI +.
Ne znam koliko sam vremena ostala samo nijemo gledeći i ne vjerujući da je to to.
Izašla sam iz kupaone i otišla u dnevnu sobu, samo zagrlila MM i počela jako plakati. Nisam mogla izustiti što mi je. Kad sam mu konačno rekla onda smo plakali zajedno- no ovaj put od sreće.
Trudnoća je protekla u redu. Nisam imala nikakvih većih komplikacija (izuzev malo povišenog šećera kojeg sam redovno kontrolirala na Vuk Vrhovcu kod predivnog dr. Đelmiša). Rodila sam točno na termin, 17.06.2004. prekrasnog sina, teškog 3550 g i dugačkog 51 cm.
Danas moje zlato ima skoro 3 godine, i ja sam najsretnija osoba na svijetu.
Pišem ovaj mail sa željom i nadom da svi vi koji se trudite, ne posustanete nego da samo gledate unaprijed. To je jedno teško i stresno razdoblje, no kad konačno dobijete svoje dijete, sve ostalo se zaboravi.
I ja se sjećam pitanja roditelja, okoline, prijatelja koja su me znala dirnuti da bih poslije sve to isplakala, no sve je to iza mene. Sjećam se kad mi je šogorica koja je bila s mojim bratom niti dva mjeseca objavila radosnu vijest da je trudna, odglumila sam kako mi je drago a poslije sam cijelu noć plakala. BTW oni su se rastali lani.
Znam, ma koliko nam je bilo teško, MM i ja smo to sve prošli zajedno i to nas je sve toliko zbližilo i povezalo. Nadam se zauvijek.
Sjećam se kad je MM prvi put primio našeg anđela u ruke, krenule su mu suze. Radost i sreća i cijeli film od 6 godina.
Sad nemam više vremana.
Pisat ću neki drugi put.
Držte se.