 |
|||
ostavljanje djece bez nadzora
Evo, već neko vrijeme razmišljamo o tome kako npr. ljudi ostavljaju djecu samu doma kada više nema boravka u školi i koliko je to velika odluka.
A kad mi dođu s pametnim prijedlozima (istina, vrlo rijetko i vrlo daleke osobe) da mogu bar malo ostaviti cure od 4,5 i 2,5 g. :shock: same, pa skočiti u dućan, jednostavno se smrznem.
Na tu temu
http://www.jutarnji.hr/kultura_i_ziv...djece,76465.jl
nisam procitala cijeli link do kraja... vec sam o tome pisala na forumu... u moje vrijeme (u ch) je bio obicaj da djeca sama idu u vrtic. adaptacija je trajala nekih mjesec dana (roditelji su tad vodili djecu u vrtic), a poslije toga djeca iz kvarta su sama morala/trebala ici u vrtic (na krizanjima ih doceka teta policajac koja ih prevede na drugu stranu). i ja sam tako isla sama u vrtic (opasana onom narandzastom trakicom), dvije ulice i podvoznjak. mama mi je pricala da me s 6 godina znala samu ostavit (s malom bebom, mojom sestrom), a ona bi otisla do ducana. jel sad moja mama bila luda (a ne moze se reci da nije bila savjesna, i da nije bila brizna), il sam ja bila tako lijepo odgojeno i pouzdano dijete, pojma nemam.
ne znam ni sama bi li isto mogla uciniti s mojom danasnjom curicu... da ju pustim da recimo od slijedece godine sama ide u vrtic ? :? toliko mojih prijatelja je u bivsoj nam jugi recimo sa sedam godina dobilo kljuc oko vrata. jel to obicna paranoja i strah od otmica, pedofila i sl... kao da ih prije nije bilo... ja samo ponekad zalim za tim vremenima kad su se djeca mogla bezbrizno igrati na ulici...
mislim da su uzeli preradikalne primjere...
najbolje da si zavežem klince za kiklju i ne odvajamo se do 35te, za svaki slučaj-da ne bi bilo...
Re: ostavljanje djece bez nadzora
Moram priznati da dosta često razmišljam sa strahom o tom probemu i nadom da će se ipak nešto promijeniti dok Nina navrši 7 godina. Ostaviti ju samu da ide u školu i iz škole kao i da je sama dok nas nema mi je naprosto nezamislivo i strašno. To je jedan od razloga zašto sam sretna što imam blizu svekra i svekrvu pa će ipak biti sve lakše...a možda se nešto i promjeni.
Ja spadam u onu generaciju koja je imala ključić oko vrata sa 6,5 godina, kojoj je mama pripremila namazani kruh da pojedem kad dođem iz škole, koja sam taj ključić sigurno izgubila jedno sto puta...i najtužnije od svega se sjećam sebe kako sam odmah izletila iz kuće (6 ujutro) kad bi mi starci otišli na posao i čekala drugu djecu da dođu da se igramo
U Austriji moj mali bratić ide u školu i tamo boravi dok starci ne dođu po njega, a ono što mi se posebno sviđa je to što i po ljeti ide u nekakvu igraonicu na čuvanje dok starci rade, a i njihov zakon ne dopušta da budu sami doma-ne znam do koliko godina?! A gdje su naša djeca tih 2,5 mjeseca? Na cesti!
Pa to i ja mislim, ne bih htjela napraviti nekakve emotivne invalide od djece i držati ih pod staklenim zvonom, a opet ne znam ni sama, moje cure će npr. u osnovnu školu morati preći 4* cestu bez semafora, uključujući i ono s....nje oko đamijeanki prvotno napisa
mislim da su uzeli preradikalne primjere...
najbolje da si zavežem klince za kiklju i ne odvajamo se do 35te, za svaki slučaj-da ne bi bilo...već mi je sad muka od toga.
Ja sam isto imala ključić oko vrata. I stariju sestru. Al kad je to bilo.... Tada su mislim i ljudi bili manje iskvareni.
Ko što i ovi psiholozi ako se ne varam u članku kaže sve ovisi od djeteta do djetta i o njegovoj zrelosti u određenim godinama.
Osobno ne vidim neku svrhu paranoja (ona epizoda kad tip ostavi djete u igraonici, dakle POD NADZOROM pa onda luduje da u 10 min obavi šoping - to mi nema smisla). Najbolje slušat vlastiti nagon i instinkt, uz to da ''istestiraš'' djete kad misliš da je spremno.
Ovi svi silini šoping centri su po meni super ''test poligon'' za snalaženje djeteta. Kad misliš da je zrelo i da bi moglo postat samostalno (u manjoj mjeri, prvi koraci samostalnosti) odvedeš ga u šoping centar, daš mu u zadatak da ti ode po nešto sa neke udaljenije police što može dosegnut, lokacija da te ono ne vidi da gledaš a da ti opet bacaš oko, kontrolirano je i sigurno okruženje, a opet ima izazova - ''promet'' ekipa sa kolicima, ljudi koji gledaju nebu pod oblake.... pa vidiš kak će se snać, i onda lagano korak po korak, osamostaljivanje...
Ja sam išo o 1 osnovne sam u školu (uz period prepraćivanja9 i to mi je bilo super, osjećo sam se ponosno, odgovorno... i skužio sam da sam posato samostalniji (kasnije) brže i u većoj mjeri od frendova koje su starci stalno držali na lajni...
Misli, Hr je relativno sigurna zemlja (bar za sada) u kontekstu otmica, pedofilija i sličnih pojava... a od pretjeranih staklenih zvona mislim da se najčešće može stvorit kontra efekt...
Kolega s posla je ostavio bebu od 5 mjeseci samu doma. Skoknuo je do dućana na 15-tak minuta. "Ionako je spavala, bila je u krevetiću, pa šta joj se moglo dogoditi." :shock: Prvo sam mislila da se šali (glupa šala), ali nažalost bio je ozbiljan. Još je mene gledao kao da sam pala s Marsa kad sam mu rekla da nije normalan. I sad se smrznem kad se sjetim.
pa i ja sam znala moju malu ostavit samu doma, mi smo na prvom katu zivjeli (bacim smece, odem do ducana ispod nas i sl) kad je bila jako mala, i kad je spavala u sobi u svom krevecu iz kojeg nije bilo mogucnosti izaci. jer nije se tad znala ni preokrenuti. to s godinu dana vise nisam mogla... a kamo li kasnije.
nisam mogla cijelodnevno lebditi iznad nje. odem u kuhinju skuhati rucak (koji traje duze od 5 min) dok ona spava u svom krevecu. naravno da sam ju provjeravala, al ne svake minute.
Tara sljedeće godine kreće u školu, najvjerojatnije u boravak, baš zbog toga jel mislim da sa 7 godina nije još spremna biti doma od kada dođe iz škole do 16 sati kada ja dolazim s posla. Mislim da boravak u našoj školi traje do 3 razreda, znači Tara će tada imati 9 godina, pa već tada mi je bliža solucija da ostaje doma par sati.
Inače Tara je dosta samostalno dijete, bila je već par puta sama u dućanu koji je odmah do naše zgrade, to joj je bila želja, mada ja nisam bila oduševljena ali sam je pustila, uzela si je vrećicu nešto novaca i kupila je što smo se dogovorile. Ej, bila je tako ponosna sama na sebe kada se vratila doma :D .
Neznam, i ja sam od one djece sa ključićem oko vrata, nije nikada mama imala problema samnom, i nismo imali u to vrijeme telefon doma, pa sam je zvala iz govornice nakon škole, da joj se javim i da zna da idem doma.
I ja kao mc, doslovno na 5 min, dućan je odmah ispod zgrade. Nekad jednostavno nije bilo drugog rješenja (on bolestan, mm na službenom putu, a jesti moramo).
MC, potpis ti je super!
Ostavljanje beba, pod time ne mislim otici u drugu sobu, nego iz stana. . . necu komentrirati.
Samo mogu reći: blago, blago onima koji to nikad nisu morali, makar govorili samo o 5 minuta.
pina, hvala.
ja sam ostavljala, bez straha i bez griznje savjesti, a vi komentirajte slobodno i cinite kako vi mislite da je bolje. nema nikakve frke.
Meni je ovo prestrasno.
Nesrece se dogadjaju kad im se najmanje nadas.
Svog dvogodisnjaka nikad nisam ostavila, cak ni na minut da odem po postu u prizemlje, uvijek sam ga nosila sa sobom dok je bio manji, a sad ga uzmem za rukicu pa zajedno odemo.
Pratim ovu pricu sa ovom nestalom djevojcicom i ne mogu se nacuditi da su roditelji mogli ostaviti troje djece, dvoje od godinu dana i jedno od tri same u hotelskoj sobi koja im nije bila na vidiku, i to u nepoznatoj drzavi. Nesrece se desavaju u sekundi, ni oni sigurno nisu racunali da se nesto moze dogoditi, sve do jednom, i jadno sad djetesce, daj boze da je ikad pronadju, cisto sumnjam.
Nedavno smo bili u shopingu u drugom gradu i postoji igraona za djecu, da roditelji mogu mirno obaviti kupovinu. Na pamet mi nije palo da ga ostavim ni na pola sata.
Najsigurnija sam kad je uz mene jer smatram da je jos mali i da mu je mjesto uz mamu i tatu.
Ja sam jednom ostavila svoju M. kad je bila beba 2 mjeseca, ona je zaspala (konačno!), a ja sam bila gladna, u kući ni mrve kruha a nisam ništa jela cijelo prijepodne. Otrčala sam u pekaru u mojoj ulici i vratila se, znači nije me bilo možda 5-7 minuta, ali su mi trajale kao vječnost a puls mi je valjda bio 200.
U svim ostalim slučajevima kud ja tud i djeca. Ako to nije nikako izvedivo, uvijek su pod nadzorom odraslih od povjerenja.
Jednom sam se s klincima autom vozila ne sjećam se više otkud, a oni mi oboje zaspali u sjedalicama. Bila mi je alternativa probuditi ih (a oboje su kao zombiji kad se probude i cendravi ostatak dana) ili naći nekog tko će mi pomoći nositi jedno dijete dok ja nosim drugo. I zvonila sam na portafon svim susjedima koje poznajem u svojoj zgradi dok nisam našla jednog da je doma i čovjek se spustio dolje i ponio mi dijete.
Opcija da ja odnesem jedno dijete u stan, a drugo da za to vrijeme bude samo u autu nije dolazila u obzir. Da nitko od susjeda nije bio doma, ja bi čekala dok se netko ne bi pojavio.
A najmanje im se nadaš kad je beba u maminom naručju.
NaravnoA najmanje im se nadaš kad je beba u maminom naručju.
Zaboravila si "u autu".A najmanje im se nadaš kad je beba u maminom naručju.
Ovo pitam bez i najmanje primjese osuđivanja, iz znatiželje - zašto je problem otići s bebom u dućan ili do pošte?
Ako spava, može biti u kolicima, u marami...
OT, nisam ga nikad ostavila samog u stanu, ni na sekundu. U sobi zna ostati sam koju minutu (dok kuham, vješam veš - iako ga najrađe imam uz sebe, no ne da mu se uvijek biti tamo gdje sam si ja zamislila
Teoretski, mislim da ću ga puštati van na igru samog (ali da ga vidim s prozora) s nekih 5 godina i da ću ga u školu voditi samo prvih par tjedana. Vidjet ćemo, još ima vremena do tad. Nisam za preveliku stegu, ali jako se bojim prometa, posebno vozača koji ne poštuju propise (uvijek se sjetim koliko je djece stradalo i na zebri :/ ).
mi imamo veš mašinu i sušilicu u podrumu, a u potkrovlju smo, kad je bila beba mala, i spavala znala sam ju ostaviti na minutu dvije dok sam skočila tam.
i sad bi ju da mogu, ali ne voli zatvorena vrata, a da mene nema kraj nje. pa ju lijepo nosim u jednoj ruci, a veš smotan u drugoj
Luna, kad beba zaspe a ti moraš nakratko van (ovdje govorim o maloj bebi koja se ne može iskobeljati iz kreveta i o izlasku od max 5 minuta), hoćeš li buditi bebu? Kod mene je bio slučaj da sam išla po Luciju u vrtić koji je u susjednoj zgradi. Nisam ga budila. Kad je porastao, počela sam ga buditi ili moliti nekog (npr nećakinju) da ga pričuva.
Ne želim pametovati, ali moje organiziranje vremena i obaveza se drastično promijenilo otkad imam dvoje djece. I u nekim stvarima sam ležernija. Slažem se sa MC u vezi njenog zadnjeg posta na ovu temu.
A ako je i problem imaš konzum.online pa udri naručivati dok beba spava 8)
Kaj ja znam, kad je bio beba uglavnom je spavao u marami, pa bih samo izašla s njim. Ne bih ga budila, ali bih ga to spavanje (kad bih znala da moram ići nekud -npr. po starije dijete u vrtić u određeno vrijeme) stavila da zaspe u marami (ili u kolica, ako ne bih koristila maramu). Ne znam kako drugi klinci, ali moj nikad, ali nikad, nijednom u životu, nije zaspao sam od sebe (ono - staviš u kinderbet i dijete zaspi), već ga je trebalo uspavljivati. E, onda sam (i bih) ta uspavljivanja usklađivala s drugim obvezama.
Ja imam dva sina od 5 i od godinu i po
naravno da nikad nisu sami doma ali redovno viđam djecu u dobi mog starijeg sina koji itekako puno vremena provode sami vani jureći na biciklama i sl
baš me zanima da im se nešto desi vani da li bi roditelji isto odgovarali kao da im se desilo da su bili sami kod kuće
Potpis. :/
pa nije isto ostaviti dijete na par minuta ili ostaviti dijete i ležerno se odšetati na večeru
ja sam je samo jednom ostavila na tri minute u stanu, bila je mala bebica, spavala je u kinderbetu, a ja otrčala po kruh iz stana na prvom katu u dućan u prizemlju, odmah ispod..nije mi baš bilo lagodno, doslovce sam se vratila prije nego otišla, a bilo mi glupo buditi je ili čekati par sati da se probudi
inače je ne ispuštam iz vida, a kamoli ostavljam samu jer me totalna paranoja od dvije stvari, prva da ne nestane u smislu da je netko odvede, a druga da se ne ispeče s nečim vrućim (peglom, vodom etc.)
Nikada nisam M. ostavljala samog - na ruke ili u kolica i svuda s njim. Ja bih premirala od straha, a i on bi se bojao i možda bi tek onda počeo nešto izvoditi. Počela sam ga ostavljati na deset minuta - pekara, kiosk, tek sa 6 godina. Sam još ne ide nikamo iz kuće. Ne bih ga poslala u dućan, jer živimo u prometnoj ulici. Inače, koliko god mogu ne dahćem mu za vrat i dajem mu onoliko samostalnosti koliko može odgovorno ponijeti.
Kad mi idemo nekamo s djetetom, onda ne landramo po restoranima i kafićima dok ono spava, nego svoj boravak prilagodimo činjenici da je dijete s nama. Mislim da su ovi roditelji itekako odgovorni za to što se dogodilo djetetu.
Ovi zagrebački primjeri čine mi se pretjeranima - devetogodišnja djevojčica koja ne smije sama u školu, 5,5 godišnja djeca koja nisu nikada smjela prespavati kod bake i dede ili otići s njima na putovanje - za mene su to primjeri sputavanja djece. Moj M. često prespava kod mojih roditelja, a bio je s njima 4-5 dana u njihovoj vikendici. Bilo me je strah, ali smatrala sam da moj strah ne mora upravljati baš svime što se s njim događa.
o... tempi passati... kad je moja mala zaspivala i spavala sama u svom krevecu. maramu nikad nisam koristila (i da jesam, ne bih ju koristila u kuci). zbog ledja sam ju morala sto manje nositi. znaci, u ona lijepa vremena kad je spavala jos u svom krevecu, spavala je tamo barem po sat i pol. u to vrijeme se nije znala ni na stranu pomjerit, a kamo li da bi mogla se docepati utikacha.ali moj nikad, ali nikad, nijednom u životu, nije zaspao sam od sebe (ono - staviš u kinderbet i dijete zaspi
za to vrijeme sam mogla spremiti kucu i napraviti rucak. i sad mi se dogodi nedostaje mi neka namirnica. naravno, postoji mogucnost probudit dijete, spremiti ga, spremiti dijete u kolica, kolica i dijete vuci stepenicama dolje (opet moja kicma), vani pljusti kisa (i to se desavalo) i onda odem u ducan koji je doslovno u zgradi do moje da bih kupila 2-3 namjernice. il bi trebala ju uzeti u narucje, razbuditi je, obuci je, sebe, uzeti kisobran (ili ne), otici po namirnice, placati jednom rukom, nju na ramenu, s namirnicama doma... za mene je to bilo mucenje, i nje i mene.
il dodjem autom iz ducana. uvedem nju u kucu, pa odem po ostale stvari. ona lezi u krevecu. nisam imala snage jos vuci i maxi cosi u kucu. a kamo li pune vrece i nju svaki put u jednoj ruci.
ne velim da se to svakodnevno desavalo, ne velim da se nisam brinula tih 10-tak minuta. al u doba kad sam to radila, sam znala da ne postoji sansa da ona sama odsteta iz kreveta. znaci, cim je pocela sjedati i ustajati, prestala sam s tim eskapadama, i cekala mm-a.
ah, lijene mene. MC je to sve lijepo napisala umjesto mene.
Luna , Nea, potpisujem vas!
Ne mogu zamisliti sto bi to se to moglo desiti da ja MORAM izaci iz stana i bebu ostavim samo u stanu. Nema tog kruha . . . .
MC, ti možda nisi tip koji će "slikati đavla na zid", ali ja svoje dijete ne bih ostavila ni na 11 sekundi samo u stanu!
Pa šta da ostanem u liftu, da se zalupe vrata, da se mahniti susjed baš tad odluči napraviti barikade pred ulazom, da u pekari baš bude pljačka, da uganem nogu trčeći natrag djetetu... ma bilo što?
Istina, ne treba zamišljati takve stvari, ali to mi je rangu onoga sa autosjedalicom: samo ćemo do dućana, samo ćemo do kraja ulice...
Pa, kada bismo mogli pretpostaviti da će se nešto dogoditi, poduzeli bismo nešto i nesreće se ne bi ni događale.
Nesreće su upravo ono što ne možemo predvidjeti.
pa draga Luna, meni je sve bio problem s malom bebom, zato što se nije skidala s mene, nisam se s njom mogla ni po vani prošetati ako nije spavala, niti bilo što drugo, ja bi jela a ona bi bila na cici, izdržala sam tako do 6 mj. i ne bi više nikadOvo pitam bez i najmanje primjese osuđivanja, iz znatiželje - zašto je problem otići s bebom u dućan ili do pošte?
Ako spava, može biti u kolicima, u marami...
OT, nisam ga nikad ostavila samog u stanu, ni na sekundu. U sobi zna ostati sam koju minutu (dok kuham, vješam veš - iako ga najrađe imam uz sebe, no ne da mu se uvijek biti tamo gdje sam si ja zamislila
Teoretski, mislim da ću ga puštati van na igru samog (ali da ga vidim s prozora) s nekih 5 godina i da ću ga u školu voditi samo prvih par tjedana. Vidjet ćemo, još ima vremena do tad. Nisam za preveliku stegu, ali jako se bojim prometa, posebno vozača koji ne poštuju propise (uvijek se sjetim koliko je djece stradalo i na zebri :/ ).
Također sam ju ostavila na 5 minuta kad bi zaspala da odem po kruh, jer ne znam što bi bilo da moram gladovati do 17 sati, tek bi se tada svašta moglo dogoditi :/ Naravno da ne podržavam ostavljati samu djecu, ali beba od 6 mjeseci ne može učiniti apsolutno ništa u krevetiću bez nadzora 5 minuta
Ja isto petru nikad nisam ostavila samu, bilo bi me previše strah.
Ali zanima me usudite li se ostaviti dijete u onim igraonicama u shopping centrima - tipa IKEA itd...
ja ne, ali vidim da roditelji masovno ostavljaju i da djeca vjerojatno više uživaju nego u kupnji s roditeljima. Pa se vjerojatno radi o mojoj bolesnoj glavi :/ . Osim u vrtiću koji sam pozorno i pažljivo birala i u čije tete imam 100% povjerenja mislim da Petru nigdje ne bih ostavila mirna srca - naravno u to ne ubrajam baku i djeda (moje mamu i tatu) i sestru s klincima.
Svim petrinim aktivnostima (tipa ples, šport itd..) ja sudjelujem sa strane - sjedim i gledam.Vi?
osim što može plakati, biti tužna ili prestrašena?ali beba od 6 mjeseci ne može učiniti apsolutno ništa u krevetiću bez nadzora 5 minuta
Moje dijete je jednom ostalo u Njemackoj u Ikea igraonici. Trebam li spomenuti da on ne zna njemacki? Ne znam da li je u pitnaju to sto ne voli shopping, ili je jednostavno uzivao bez obzira na nepoznavanje jezika. Nikakvih primjedbi nije imao. Kaze da mu je bilo super.
Ja ponekad ostavim stariju curku u igraonici, u shoping centru ili u knjižnici.
Kuhanje dok su one u drugoj sobi mi je ok (dok se čuje graja, čim je tišina - frka!), a što se tiče slanja u dućan, mislim da će to biti tek kad krenu u školu.
apri, da se razumijemo, ja sam to učinila svega dva puta, prvi put je prošlo a drugi put se probudila i vrištala iz petnih žila bez cice - kao i obično u tom razdobljuosim što može plakati, biti tužna ili prestrašena?ali beba od 6 mjeseci ne može učiniti apsolutno ništa u krevetiću bez nadzora 5 minuta
oprosti, pretjerujes. bas nista nista nisi imala u kuci za jelo?Također sam ju ostavila na 5 minuta kad bi zaspala da odem po kruh, jer ne znam što bi bilo da moram gladovati do 17 sati, tek bi se tada svašta moglo dogoditi
i ja sam se uvijek užasavala mogućnosti da se meni nešto dogodi dok trčim u dućan, a beba doma sama, nitko ne zna za nju... brrrr...
nisam ih nikad ostavljala.
Duju sam prvi put ostavila samog sa 4 godine da odem u dućan (cca 5 min)...ponovilo se odtad x puta.
Ja sam od 5 godina nadalje bila sama doma otkad mi je stariji brat otišao u školu pa dok se mama nije vratila s posla. To je bilo od 12.45 do 14.15 negdje.
Ja sad mislim da ja svoje dijete ne bi tak ostavila, ali ja sam bila dosta savjesna i znala sam što ne smijem i nije bilo problema.
Ja znam Teu kad spava ostaviti i otiči pustit psa na vrt ili pokopkat malo cvijeće ispred kuće, ali uvijek imam babyphone i neidem dalje nego lovi. Ako moram u dućan, kad spava odnesem babyphone preko puta kod svekrve. Tamo provjereno lovi.
Ali gledam obavit kupnju s njom dok je budna.
U svakom slučaju, bez problema hodam s babyphonom do kuda god lovi.
Znam i otrčati preko ceste kod svekrve ak nekaj zatrebam a da ostavim Teu u dnevnom boravku i kažem joj kamo idem i da ću odmah doći.
Isto tako znam ju ostaviti da se igra sama u dvorištu na pijesku i slično dok kuham i svako malo provjerim što radi s tim da zaključam ulična vrata. A ona i sama zna doći unutra i kad ju viknem kroz prozor uvijek se javi.
pa jesam, ali bez kruha bih vjerojatno i dalje bila gladna, gladna, gladna i nervozna
Znam skoknuti na donji kat ili u podrum obiteljske kuće dok M. spava ali to se radi o dve minu te,tri.Isto kao što se znam ići tušurati pa me ,eto nema i duže a da ga ne vidim i da ne mogu istog trena reagirati.Ali nekako otići van same kuće,kao objekta ,e to mi je već moja osobna blokada i nekako nesvjesna granica kada smatram da sam ga pustila samog(to govorim o slučajevima kada isključivo spava,kad je budan previše je neprevidiv i u childproofed okruženju a i tip je od penjanja,tako da se tu ne usuđujem ni maknuti).
Ja sam smatrala da je to zdravo razumski,ne odvajati se od djeteta dok ste negdje vani, sve dok mi nedavno nije MM povjerio dilemu koja ga je taj dan mučila dok se je vraćao autom iz grada s malim a trebao je samo skočit u dućan po neku sitnicu.On ga je htio pustit samog unutra(valjda bi bio zaključao auto!?),samo taj tren,jer muka mu je živa od tih pojaseva od autostolice(bar je usvojio da je to apsolutni must).Ja sam se sablaznila! Nadvladao je lijenost i ipak ga uzeo.Taj dan održala sam mu kratko predavanje
Jednom sam ga ostavila dok je spavao u kreveticu sa cca tri mjeseca dok sam se spustila u ducan jer sam pocela rucak a falio mi je bitan sastojak. Pojela sam se od muke zamisljajuci upravo ovo sto je Apri nabrojala - lift, pad, nesrecu - da ne spominjem da sam kljuceve od stana drzala pred nosom i opsesivno-kompulzivno provjeravala vidim li ih ja to stvarno prije nego sam zatvorila vrata. Dosla sam zadihana za par minuta i zakljucila da to nije sport za mene.
Mada, kad tako gledas, ako ostavis dijete u kreveticu/vrticu/sobi/whatever dok ides nesto obaviti po kuci, u wc i slicno, uvijek mozes pasti na plocicama, slomiti vrat, ubit te struja i slicno - ali imam dojam da manje 'izazivam' sudbinu, nego ostavljajuci ga samog u stanu.
Nikad nisam ostavila Leu samu, niti bih, i to mi je priličan problem kad smo same kod kuće duže vremena jer mi je problem npr baciti smeće. Sad više i nije toliko jer ona hoda po stepenicama, ali kad je bila manja mi je bilo nemoguće nositi nju, kolica i vreću sa smećem. Bio mi je problem i oprati kosu jer ju nisam voljela niti toliko ostavljati bez nadzora u sobi kad je bila manja.
Ajme ne sjećam se jesam li to čitala na forumu ili mi je netko pričao da je tako ostavio bebu samu doma i otišao u dućan a ona električna vrata u dućanu su se zaglavila :shock: - srećom samo na kratko vrijeme.
ja ne osuđujem nikoga tko je izjavio da je ostavio bebu / dijete na par minuta same. i ja sam bila sama, i samo dragi bog zna kako mi je bilo.
ostali nisu ni pitali, a kamoli pomogli...
Mene bi šorala totalna paranoja da ga ostavim samog doma dok spava i da skoknem nekam... ne mora značiti da bi mu se nešto dogodilo, ali kaj da se meni dogodi, a nitko ne zna da je beba sama doma? Kaj da se zaglavim u liftu? Da bude požar u zgradi (neki dan je gorilo u našoj zgradi dva kata iznad)?? Da me pokupi auto na ulici? :/
kad sam imala jako malu djecu, bilo je svega... makar ja sam stvarno uvijek muzu davala popis za ducane, tu u USA stvarno nije za saliti se sa ostavljanjem djece same :/ .... u biti, nije im niti za dati da se sami igraju vani, bar di ja zivim
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom