ostavljanje djece bez nadzora

[BusyBee]

tko, kada i kako procjenjuje te "vanredne životne okolnosti"? naime - ono što je meni u trenutnim uvjetima "vanredno" - tebi iz tvoje osobne perspektive može izgledati beznačajno...

Upravo tako. Procjena je jako subjektivna - konkretno ova (po meni) proizlazi i iz iskustva, odluke da se nesto ni u kom slucaju nece napraviti, snalazljivosti, svjesnosti mogucih posljedica, zrelosti, prioriteta (i pod ovim ne aludiram da nekome dijete nije apsolutni prioritet, jer vjerujem da nam svima jest)... a ja sam to napisala jer mi je zadnje optuzivati ikoga tko u nekom trenutku doista nije znao bolje (ili mu se neki postupak ne cini toliko opasnim ili uopce nije svjestan da opasnost postoji).

[sorciere]

a ja sam to napisala jer mi je zadnje optuzivati ikoga tko u nekom trenutku doista nije znao bolje (ili mu se neki postupak ne cini toliko opasnim ili uopce nije svjestan da opasnost postoji).

BB, ponekad me stvarno iznenađuješ "biranim" riječima...
da li ti je možda palo na pamet da u nekom trenutku netko NIJE MOGAO bolje????????????????????????????????????????????? ???

nije potrebno reći "ne osuđujem" - kad u svakom tvom odgovoru osuda dolazi kroz riječi koje koristiš.

uostalom - ja znam zašto sam MORALA neke stvari napraviti. kao što i druge mame vjerojatno znaju zašto su to napravile. nije mi potrebno ničije odobravanje ili osuda za takve stvari.

dobra stvar ovog topika je što se o tome progovorilo, što se vide različitosti u razmišljanju - ali i mogućnosti koje pojedini roditelji imaju (ili nemaju).

[BusyBee]

da li ti je možda palo na pamet da u nekom trenutku netko NIJE MOGAO bolje

Kao sto sam rekla, nije mi namjera uopce suditi jer i ja imam milijun situacija u svom stazu majcinstva gdje sam tada, u trenutku odabira postupka bila uvjerena da ne mogu drugacije (za neke postupke i danas uvjeravam sebe da nije moglo drugacije), ali sad, s distance, vjerujem da uvijek postoji to "drugacije" samo mi u tom trenutku nemamo dovoljno informacija, samouvjerenosti ili vremena da to "vidimo".

nije mi potrebno ničije odobravanje ili osuda za takve stvari

Ne nudim ni jedno ni drugo.

[krumpiric]

Moje dijete nije nikad ni na sekundu ostalo bez nadzora samo.....ni kad je bio beba...vukla sam ga u kolicima u WC dok se tuširam,vječno je bio u marami,klokanici,rukama...i...
prije mjesec dana se, s tatinih ramena,3metra od mene,bacio na betonski pod...završio u bolnici na neurokirurgiji..a ja sam se dobrano zamislila..možda bi trebala bit maaalo ležernija,...ionako...

The real troubles in your life are apt to be things that never crossed your worried mind; the kind that blindside you at 4pm on some idle Tuesday.

[misho]

Sa svojih 7 godina čuvala sam brata od 6 mjeseci. Sama samcata. Presvlačila ga, hranila... Mama je radila i dolazila oko 10 i 30 da nas vidi. Sad mi to ne ide u glavu, ali to je tako bilo. Danas su druga vremena????

[misho]

....ah,da, tad nije bilo vrtića, a bili jako siromašni

[filipova mama]

Ja sam sa 6,5 godina znala pričuvati svoju s godina mlađu sestru dok je mama odlazila na tržnicu i u dućan. I tada to nije bilo niti meni, niti ikome nešto čudno. Mi smo Filipa počeli ostavljati doma samoga od kada je navršio 10. godina.

[mamalada]

Bila su to druga vremena. Ja znam da ja ne bih svog sina (8) ostavila samog s malom (4) dulje od 10 minuta. Zašto bi on u toj dobi bio odgovoran za malu vrtirepku kojoj svašta padne na pamet

[anki]

ja upravo ostavljam muža doma, a to je gore neg kad klinca ostavim, vjerovatno kad ga vidim za 5 dana imal bu oči kockaste od tv-a i playstationa :/ ,ahhhhhh bolje i to neg da komade lovi okolo ovak sam barem sigurna da je doma