Upravo tako. Procjena je jako subjektivna - konkretno ova (po meni) proizlazi i iz iskustva, odluke da se nesto ni u kom slucaju nece napraviti, snalazljivosti, svjesnosti mogucih posljedica, zrelosti, prioriteta (i pod ovim ne aludiram da nekome dijete nije apsolutni prioritet, jer vjerujem da nam svima jest)... a ja sam to napisala jer mi je zadnje optuzivati ikoga tko u nekom trenutku doista nije znao bolje (ili mu se neki postupak ne cini toliko opasnim ili uopce nije svjestan da opasnost postoji).tko, kada i kako procjenjuje te "vanredne životne okolnosti"? naime - ono što je meni u trenutnim uvjetima "vanredno" - tebi iz tvoje osobne perspektive može izgledati beznačajno...