ninochka prvotno napisa
glup, gluplji, najgluplji. i točka. po lingvistima nema više. e, al sad tu stupa na snagu glup ko ku..c
ninochka, sad mi je dan veseliji nego što je ikako mogao biti: ako me itko na primopredaju vidi da bezrazložno umirem od smijeha... ovo je razlog.
hana_sara, nisam sigurna da se radi o bogatstvu/siromaštvu vokabulara...
htjeli mi to ili ne (a ne bih ti se petljala u struku, svakako si tu jača), i psovka je skup slova, odnosno glasova.
I kao takva je sastavni dio jezika, sa ružnijom konotacijom.
Ali, još jedna u nizu riječi koje nešto označavaju.
Ja ne psujem iskonski i spontano, ja tu riječ odaberem jer mi je u tom trenutku prikladna/odlično zvuči/odražava i psihičko stanje.
Pretpostavljam da si ovdje završila lingvistiku/književnost/štoveć...
Pa se vjerojatno sjećaš kako se uvijek govorilo kako u našem jeziku jednostavno nema dovoljno riječi koje bi opisivale neke fraze.
Npr. "leptirići u trbuhu" (uvijek se to spominje, pa ću i ja).
Isto tako, ne postoji adekvatnja riječe koja bi zamijenila kur..nje.
Jednostavno je nema, a da bi tako zorno prikazala upravo ono što opisuje.
Pa neću valjda reći "hjglfeuič" kada to ne znači ništa.
Eh, sada ispada da ja branim psovanje, a zapravo sam protiv toga
To nesto sto tu i tamo izleti isto nije upuceno nikome, nego su to neke neutralne psovke tipa: hebemu i sl. Moja djeca te stvari bas i ne pokupe. Cak me starija kcer ima obicaj upozoriti da sam rekla nesto sto nije ok.
Odgovori s citatom
) najčešće u trenucima kad me nešto ne ide od ruke (npr. pravim kolač, a krema neće da se napravi) 
Ono - ili reci ili nemoj, a ne tu neke izvedenice beznačajne. Najdefektnije mi je kad to vidim kao titl nekog filma, bljuje mi se odmah..
)
