 |
|||
psujem...kresnem nekad da se i ja iznenadim...rezultat???-pa toni mi pokaze prstic i kate -mama ne to reci!! ja kazem oprosti. imao je fazu kad je probao ali je stalo. no prije neki dan u vrticu kaze teta da je cijeli dan lresao i mlatio oko sebe :shock: od sada ja sebi stavljam embargo na psovanje jer shvatih da nema smisla.no isto tako sam uvjeren da necu moci skroz to izbaciti jer je to jedna ruzna navika koju smo sticeli godinama i odrastanjem....eto realno i kratko
Onda se nas dvije nikad ne bi trebale sresti.Luna Rocco prvotno napisa
Ja sam još uvijek u srednjoj. (Sad s dvoje djece)
. Jedno sam se vrijeme kontrolirala no više ne.
Pazim na štošta, neki dan se šogor našalio da sam "food naci", al što se psovki tiče...
slično je doživjela i moja tetka....Sjećam se D. je u prvom razredu na upit zna li neko neku pjesmicu sav sretan odrecitira"Ja kroz selo ,ispala mi čuna o njoj niko ne vodi računa!"Učiteljica :shock: naravno zvala doma,da kako smo ga odgojili i tako nešto.A mali to naučio taj dan ispred škole!
kada je učiteljica u školi povela razgovor o tome što su jučer večerali, od mog je bratića dobila odgovor - ku*čiće s marmeladom :shock:
naravno da je odmah roditelje pozvala na razgovor, a ovi su postiđeni priznali da je to njihov interni naziv za valjuške
slično je doživjela i moja tetka....Sjećam se D. je u prvom razredu na upit zna li neko neku pjesmicu sav sretan odrecitira"Ja kroz selo ,ispala mi čuna o njoj niko ne vodi računa!"Učiteljica :shock: naravno zvala doma,da kako smo ga odgojili i tako nešto.A mali to naučio taj dan ispred škole!
kada je učiteljica u školi povela razgovor o tome što su jučer večerali, od mog je bratića dobila odgovor - ku*čiće s marmeladom :shock:
naravno da je odmah roditelje pozvala na razgovor, a ovi su postiđeni priznali da je to njihov interni naziv za valjuške
Psujem.Puno.Pokušavala sam prestati ali ne ide mi,kad poludim riječi lete same od sebe.Djeca me često upozore ali nema pomoći.Ja sam okorjela psovačica.
E a ovaj najmanji ,neki dan mi zgrabio duvan sa stola pa u trk.Ja za njim vičem "Vrati to! To je ružno! Šta će mama pušit?"A on ko iz topa "Pusi kujac!"Ajme di je to čuo!?Ja ljuta pitam starije ko to govori kad su iza kuće ,a susjedov mali se smije...
E a ovaj najmanji ,neki dan mi zgrabio duvan sa stola pa u trk.Ja za njim vičem "Vrati to! To je ružno! Šta će mama pušit?"A on ko iz topa "Pusi kujac!"Ajme di je to čuo!?Ja ljuta pitam starije ko to govori kad su iza kuće ,a susjedov mali se smije...
em psujes, em pusis - tctctc!
e, da mi je to vidjeti!
Da grozna sam !Nemojte me još i prijavit!
u principu ja ne psujem puno, pogotovo ne pred djecom, ali ona "je..te" ili "je..mti" mi je postalo postapalica i koliko god se trudim tu i tamo ih izvalim pred djecom pa me ukore
Tak i ja. Izuzetak je kad se klepim malim nožnim prstom u ćošak od trosjeda. Onda poskidam sve svece bez obzira na publiku.
Evo mene opet malo na ovoj temi nakon dugo vremena ...
Vidim da vas ima vise kojima su psovke povremena postapalica, vjerojatno ih vise ni ne primjecujete. Znam i ja neke ljude (i muskarce i zene) kod kojih je isto tako i ne brinu se puno o tome.
No, obzirom da se u nasem domu psovka cuje iznimno rijetko tad ju mi, i odrasli i djeca, itekako cujemo kad ju netko izusti, pa makar samo kao postapalicu. Iskreno, meni to zvuci jako ruzno,a i klinci nekad to znaju komentirati tipa "kako to ova teta/stricek prica?"
Molim, samo radi mene ne morate mijenjati vase zivotne navike nit sam ja nekakav poseban faktor u vasim zivotima pa da vam tu sad nesto pricam ... no, vjerujem da vecina ljudi koja ne psuje puno vise zapaza psovke od vas. I vjerujem da bi bez njih (psovki) ostavili bolji dojam i na njih (vasu okolinu) i na vasu djecu.
Eto, psovke ne ugrozavaju zdravlje (kao npr. cigarete), ali nekad je vazan i umjetnicki dojam pa se mozda isplati uloziti i izvjestan dodatni napor pa ih se odreci ... drzim vam fige ako se odlucite na to!
Tatek
Mi ne psujemo uopće, bake i djedovi isto, al to ipak nije spriječilo moju Teu da koji put izusti: "U piču matej" jer je to čula od drugih. Iako sam ja ostala :shock: i pitala se dal je moguće da sam dobro čula, ipak sam ju skroz ignorirala i nikad je nisam opomenula i prestala je sama od sebe, i to jako brzo. Mislim da opomene u tom slučaju izazivaju kontra efekt.
Voljela bih i ja da se toga mogu riješit naročito radi djece ali teško je !
Potpisujem Sandru.
Sretna sam da su naše najgore psovke K vragu i Sr... jer i malcu ponekad uteknu baš te - da mi koristimo neke gore, i od njega bismo takve čuli. A kako smo počeli njega opominjat, tako i sami manje psujemo.
Nedavno sam prošla pored obitelji koja se s odobravanjem smijala i zabavljala na "Odiukujac" babača od jedva dvije godine. :shock: Nisam vjerovala da još ima ljudi kojima je to fora.
vidim prošlo je puno od mog prvog javljanja na ovu temu i pokušaja da me se preobrati. hm
ja sam Nina. još uvijek psujem
MM nikad ne psuje, a meni se omakne jedino engleski SH** kad nesto razbijem ili slicno. Prije nekoliko dana kaze moja M (3 godine): "Mama, znas kako se zove moj puž? Zove se SH**!" Sad pazim da mi se ni to ne omakne.
Zavidim vam na tako jakim živcima!Mislim kad nebih više nikad ništa ali ni najmanju psovčicu lanula umrla bih od smijeha samoj sebi- to jednostavno ne bih bila JA .To su moje mane -neka ih,nitko nije savršen!
tatek potpisujem!
ne psujem već dugo, jer mi je jednostavno bilo ružno, pa sam uložila malo truda i samokontrole i izbacila sve te riječi iz uporabe.
od tada puno više primjećujem tuđe psovke, i baš to, estetski dojam katastrofa. o čemu god da se priča, te psovke kao blato sprljaju rečenice... :/
E da, sad si ja razmišljam koliko tu ima odgovora sa zaključkom - ja ne psujem!
A ja ne znam ni jednu osobu koja - ne psuje!!! 8)
Svi psujemo, više ili manje - ovisi o situaciji, ljutnji, emocijama, danu, vremenu...Samo je logično da se svi skupa trudimo da te psovke što manje "zahvate" našu djecu.
trudim se ne opsovati ali ponekad mi jednostavno pobjegne. ali malena vec ima 5 god i stvarno ne psuje. kad cuje drugo dijete da opsuje odmah ga ukori da je to ruzna rijec
Sandra, i još si na Rodinom forumu. Stvarno si hrabra.
em psujes, em pusis - tctctc!
Ja im skinem sve po spisku kad me iživciraju. Nikada nisu ponavljali dok ih: dida nije posjeo i 5000x ponovio rečenicu o sexualnoj radnji i mišu. I onda im na kraju kaže - ne psovati.
I još kad nam lift ne otvori vrata, mali sam kaže, jeb*m ti lift. Pitam se otkud mu to.
Ma da sam manje iskrena bila biali šta ću kad sam-vidi na ovom forumu nema takvog smajlića!?Ma ,bila sam ja i na drugim forumima ,al me izbacili.
oko mene ima više onih koji ne psuju nego koji psuju.
a ježi ga i hebem ti mi je estetski neprihvatljivije od originala
Na forumu nikad ne psujem ,a orginali su definitivno bolji .
Rekoh, ne znam ni jednu osobu koja ponekad ne opsuje! 8)
Pa ni ja se ne razovaram kao kočijaš na sajmu, naravno da pazim šta pričam, no ovaj moj komentar je živa istina.
E sad, pitanje je sto je psovka ...
Ako tu racunamo samo one hardcore psovke tipa "*ebem mu ...", "*urac", "icka ti ...", tada nisam opsovao barem 5 godina i to mogu potvrditi pod zakletvom bilo kome.
Ako u psovke ubrajamo i "k vragu", "prokletstvo" i slicno, tad zaista i ja ponekad opsujem. Ja osobno ne dozivljavam ove rijeci kao psovke iako su mi i one ruzne (kao i "budalo", "glupane", "nosi se" itd) i ne volim kad se uhvatim da izustim koju od njih. Trudim se i to reducirati na najmanju mogucu mjeru jer smatram da moze sasvim lijepo zivjeti i bez toga (odnosno, iskaliti ljutnju i bijes i na druge nacine).
psujem. da i ?
očito sam pod stresom, da i ?
da odem na reiki ili na masažu ?.....s kojim novcem
može li mi itko pomoći oko posla.....ne može
i onda koji put okrešem ( naravno doma jer na poslu imamo svi jaku autocenzuru)
jel mi lakše, nije....jer se uzrujam još više
možda u tom trenutku....
i da jako bi mi išlo na živce da me se opominje i nabija na nos svoje čistunstvo
zadnjih tjedan dana nisam psovala, bila sam na bolovanju.....paralela ?
Maria, zakon!
Znas onu, maria, kol'ko ljudi tolk'o cudi ... meni bas psovka ne olaksava dusu - ne znam jel to dobro ili mozda i nije. Psovke koje se tu i tamo omaknu u afektu mi i nisu tako grozne, ajd, desi se, nije mi lijepo cuti, ali sto se moze ... ali mi je grozno, i to fakat grozno, kad cujem ljude kojima je i u najobicnijem razgovoru svaka 20-ta ili 50-ta rijec psovka. Ima ih, i zena (rjedje, ali ima) i muskaraca, i to mi je zaista ruuuuzno za cuti do neba. Nekima je to OK, no meni nije i tocka.
Mislim da većina ovdje i govori o takvim afekt-psovkama.
Mozda vecina, ali nisu bas svi.
cini mi se da se ovaj topic pretvorio u rasparavu ko i koliko psuje a pokretacica topika je pitala da li psujemo pred djecom a ne opcenito. tesko je vjerovati da netko bas nikad ne opsuje ali se sigurno vecina trudi to ne ciniti ispred svoje djece
oh,znam i ja opsovati,ali moje dijete nije nikad pisnulo pred menom.cak imam frendicu koja psuje ko kocijas a njezina mala nikad takvo nije ponovila...
Inače nam je uvijek u kući bilo psovanje bilo BIG NO, NO!
Kako su me moji naučili od malena tako je i sad, pred djecom ne psujemo. Nekad mi se omakne neka
Vidjet ćeš, broj i količina psovki proporcionalno rastu s djetetom.Inače nam je uvijek u kući bilo psovanje bilo BIG NO, NO!
Kako su me moji naučili od malena tako je i sad, pred djecom ne psujemo. Nekad mi se omakne neka
upravo to, stara moja, prvo predlazu da prestanemo psovati, onda dovode u pitanje pijenje cedevite... a sutra ce nam reci da su nam suknje prekratke, a noge predlakave...i da jako bi mi išlo na živce da me se opominje i nabija na nos svoje čistunstvo
zaklet ces se na tita i partiju ?potvrditi pod zakletvom bilo kome.
npr ? bas me zanima.(odnosno, iskaliti ljutnju i bijes i na druge nacine).
Ne, ne psujem pred L. Odrekla se psovanja ulaskom u brak.
Tatekov post o (ne)psovanju i primjećivanju psovača potpisujem!
I svake nedjelje (poslije mise) se iskreno nasmijem čovjeku kojem je svaka druga (skoro pa doslovno) 'emtimaaa' - on to točno tako izgovori kako sam ja napisala. Ide čovjek s mise, pa neće psovat, ne?!
Predloziti je jedno, zahtijevati nesto drugo.upravo to, stara moja, prvo predlazu da prestanemo psovati, onda dovode u pitanje pijenje cedevite... a sutra ce nam reci da su nam suknje prekratke, a noge predlakave...i da jako bi mi išlo na živce da me se opominje i nabija na nos svoje čistunstvo
zaklet ces se na tita i partiju ?potvrditi pod zakletvom bilo kome.
npr ? bas me zanima.(odnosno, iskaliti ljutnju i bijes i na druge nacine).
Ja predlazem, a na vama je hocete li taj prijedlog samo (zlobno ili ne-zlobno) prokomentirati, razmisliti o njemu i/ili ga i prihvatiti.
Ako to vas to ne smeta i ako vas ne smeta utjecaj toga na vasu okolinu (djecu, susjede, kolege na poslu i ostale), tad samo nastavite - zaista mi ne pada na pamet da ikome propisujem kako ce se ponasati.
(i da, mama courage, ovaj moj prijedlog ne vrijedi samo za zenske psovace, vrijedi i za muske, da ne bi bilo zabune
I ja sam se u životu već previše ispsovala! Otkad sam shvatila neke stvari psovke ne vidim kao bogatstvo rječnika, već siromaštvo duše. Ponekad vidim kakvo mi je stanje uma i srca kad mi psovka padne na pamet. Biblija kaže da usta govore ono čega je srce puno...
uh, uh, ja znam ne primjetiti kada psujem, jer sam odrasla uz tatu okorjelog psovaca. kada bi primjetila da on ne psuje, mislila bi da nesto nije u redu s njim) psovke, nazalost.
a da je ruzno, je. ja se pokusavam kontrolirati ali ne ide mi bas od ruke. i uvijek primjecujem psovke kod drugih, bez obzira na to sto i sama psujem, pa tako pretpostavljam da i drugi primjecuju kod mene
md spada u, za mene, cudnu sortu ljudi koji kada su nervozni/ljuti koriste to za napraviti nesto izuzetno kreativno ili korisno. odmah se baci na rjesavanje problema. to je toliko pozitivno da mi djeluje nestvarno :/.. jos kada bi ja uspjela usvojiti taj obrazac, gdje bi mi bio kraj.
vidis, dok sam odrastala u nasoj kuci se nije psovalo (imali smo zamjene za to- pun mi je kufer itd) i uvijek mi je bio bed zbog rijeci za**ancije. ne mogu odgovorit na pitanje kako nam je bilo sinoc u jabuci sa "odlicno, bas smo se svi fino zezali...."
MM je ponekad ko kocijas i pokusavam ga obuzdati jer L. sve upija a nema mi ruznije stvari kad malo dijete psuje psovke koje ni ja jos nisam cula...
jel ovako?
trista mu mrkvica!!!
Ja obicno povisim glas, ako me bas jako netko razljuti tad dreknem iz sveg glasa.
Prije koju godinu sam znao i recimo lupit sakom po stolu i slicno, no nisam htio da se i klinci tako nauce pa to vise ne radim.
(njima je dozvoljeno u trenucima bijesa da odu u svoju sobu i tamo isto vicu, skacu po krevetu, lupaju jastucima, razbacaju stvari ... no, kasnije treba to opet dovesti u kakav-takav red)
mislim da je važnost psovanja ili nepsovanja precijenjena, isto kao i neke druge stvari u životu. okej, ružno je čuti od nepoznatih ljudi, na javnim mjestima. ali u krugu ljudi koji su bliski, uglavnom sasvim normalna stvar. psovači nisu nužno zli, ponekad ni nepristojni ni delinkventni kako ih se predstavlja. štoviše, znam mnogo nepsovača koji su vrlo pristojni i vrlo nekvalitetni ljudi koji će vam ga zabiti kad stignu, sa smješkom. mi doma psujemo (možda manje nego među prijateljima) i psovkama ne pridajemo nikakav značaj. Karlo tu i tamo nešto ispali, ali vrlo rijetko, i kažem mu da to nije baš lijepo, ali mi je licemjerno zabranjivati mu nešto što i sama radim. i kad dođe vrijeme objasnit ću mu u kojim situacijama je psovanje apsolutno zabranjena stvar
Nekoć sam psovala više ali i tad one "bezazlenije" psovke i NIKAD mi zbog toga nije bilo bolje, pače, UVIJEK bi unutar sebe osjetila kao neki teret koji bi me pritisnuo onog trena kad bi psovku izustila.
I odlučila sam reagirati na znak vlastitog tijela/duše i ne psovati više.
I trudim se da tako i ostane.
Nekad mi izleti, uglavnom kad se "kresnem" u nešto, a i tad mi se mm nasmije jer mu čudno zvuči iz mojih usta.
tatek... "Ja predlazem" - pa to sam ja upravo i rekla... "prvo predlazu da..."
:/ sad, tebi to zvuci bolje nego tiho prozboriti psovku. a ja se bas suzdravam povisiti glas.Ja obicno povisim glas, ako me bas jako netko razljuti tad dreknem iz sveg glasa
mojoj nije dozvoljeno skakati po krevetu. moze se ozlijediti, a ni ovakvi ispadi bijesa nisu bas prihvatljivi u nasoj kuci.da odu u svoju sobu i tamo isto vicu, skacu po krevetu, lupaju jastucima, razbacaju stvari ... no, kasnije treba to opet dovesti u kakav-takav red)
nisam neka psovacica, posebice ne izvan kuce, al i ako mi nesto izleti ne pravim dramulet oko toga. niti se osjecam bolje ako presutim.Ako to vas to ne smeta i ako vas ne smeta utjecaj toga na vasu okolinu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom