Toliko sam ljuta da se to ne da riječima opisati, stoga ako ću biti malo nejasna molim za razumijevanje.

Dakle da krenem ispočetka. Luka se žali da ga boli trbuh pa već jedno godinu dana. Prvo to nisam baš ozbiljno shvaćala, mislila sam da je nešto pojeo pa mu je teško sjelo, ali kad se nastavio konstantno žaliti na bolove krenula sam prvo njegovoj pedijatrici koja ga je poslala na pretrage krvi i stolice, ali je sve bilo ok. No on se i dalje žalio pa smo otišli u Klaićevu i tamo smo ponovili pretrage krvi i stolice i doktorica je ustanovila da ima pojačanu kiselinu u želucu i rekla je da bi bilo dobro da napravimo 24-satnu phmetriju, a nakon toga i gastroskopiju ako će biti potrebna sukladno nalazu ph-metrije. I tako smo se jučer moj sin i ja cijeli dan patili u Klaićevoj, njemu su gurnuli sondu kroz nos do jednjaka, a ta sonda je bila spojena sa malim aparatićem koji je trebao snimati to mjerenje. I još smo bili i na rendgenu da provjere da je sonda na dobrom mjestu. Uglavnom u bolnicu smo došli u 8 i 30, a krevet su mu našli tek u 15 i 30 kad smo se oboje već spigali u čekaonici, ali ok, gužva je pa smo prešli preko toga. Uglavnom Luka je nakon što su mu gurnuli tu sondu u nos jako teško gutao i nije jeo skoro ništa do danas, i užasno je bio prestrašen sa tom sondom i ostankom u bolnici. Ja sam bila s njim do 22 sata, dok nije zaspao, a onda sam morala otići.

I što da vam kažem, oni nam danas kažu da im je žao, da ne znaju kako se to desilo, ali taj aparat je snimio samo prve 4 minute i ništa više. I sad bi sve trebali ponovo ponoviti.

Toliko sam bijesna da ne znam što da vam kažem, najrađe bi ih dala u novine, ali mislim da to neće ništa promijeniti