Jesmo li mi stvarno isfrustrirane i nezadovoljne

[sonja3333]

Ne znam kako vi,ali ja često čujem ovakve komenatre u svojoj okolini...
Npr. moja šefica dođe mojoj kolegici i oštrim tonom joj kaže kako je vrijeme da završi jedan posao i kad je ova izašla van,kaže ta moja kolegica"ma ljubomorna je na mene jer ja imam djecu,a ona nema!!!!

Drugi primjeri,druge osobe,slična situacija......-ne zna ta šta je ljubav kad nije rodila.....,isfrustrirana kucka bez djeteta..., nema djece pa je ljuta na cijeli svijet.....
šta si nije rodila dijete pa ne bi imala vremena za budalaštine....itd,itd.

Evo sad i za Ivanu Višnjić(kakvo god mi imale mišljenje o njoj) čitamo kako je isfrustrirana jer ne može imati dijete....

Susrećete li se vi sa takvim komentarima,ako ne za vas,onda čujete li ih ?

Jesmo li zaista isfustrirane? Ako ne rodimo da li će to biti vrlo čest razlog zato što smo ljute,nezadovoljne ili ne znam što još ne?

Nije da me briga za tuđe mišljenje,ali ipak,zbog čega se to događa?

[uporna]

Ne znam sonja zašto su ljudi takvi ali ja moram priznati da sam znala biti stvarno živčana do boli (znaš kad sam i sama bila svjesna da sam nepodnošljiva ali ne toliko u svojoj radnoj okolini koliko doma - meta MM). Uvijek sam mislila da sam takve naravi ali sad više vjerujem da i naši hormoni divljaju a i sa godinama se čovjek sazrije, pa shvati da se ne treba živcirati jer samom sebi štetiš najviše.
A što se tiče komentara niti ja puno ne marim za njih, a ljudi će uvijek imati potrebu pričati o drugima umjesto da se okrenu samima sebi.
Ima nas svakakvih ali sam ja jako sretna kako uspijevam u zadnje vrijeme biti cool.

[Kikica1]

necu ulaziti u detalje o cemu se radilo ali i meni je jednom nadredjena osoba u lice rekla da sam frustrirana jer ne mogu ostati u drugom stanju pa nju krivim za to oko cega se nismo slagale....reci cu samo da jedno s drugim nije imalo nikakve veze

[Kikica1]

reci cu samo da u to doba jos nismo ni znali da imamo ikakav problem, dijete je bilo u planu ali nismo jos razbijali glavu oko toga zasto do trudnoce ne dolazi, ja sam cak mislila da je zbog stresa na poslu

[martamaric]

to je razlog zbog čega nikad nisam pričala da ne možemo zatrudnjeti!!!

[bony]

isfrustrirana sam samo kad idem na dječije rođendane (barem 1 mjesećno) zato što jedino mi nemamo djecu,i onda mi je koma,osjećam se jadno,glupo,nemam s curama o ćemu pričati kad govore samo o djeci,i to već svako ima po 2 . . Vićem posle i ljuta sam što me uopće zovu,a ustvari sam toliko jadna i sama sebe žalim što nemam djece,o da do bola sam isfrustrirana zbog tog,ali kad sam na poslu ili bilo gdje drugdje ne muči me to, ne razmišljam o tome i nema te situacije da ču bit ljuta ili isfrustrirana zato,to mi se događa samo u blizini poznate djece.
Mislim da ako je čovijek previše opterećen nekim stvarima da oautomacki opterečuje i druge,a ja još nisam toliko pukla, nadam se da neću

[Pepita]

Nisam isfrustirana i nikada neću biti, dijete me neće učiniti ni boljom, ni kvalitetnijom, ni manje grintavijom, ni više ljubaznijom PREMA OKOLINI!!!

Dijete može samo ispuniti dio mog srca!!!

NIKADA svoje loše raspoloženje nisam iznosila izvan kuće i kad sam mislila da mi teže ne može biti, prema tome, za mene su to ljudi niskog morala i krajnje bezobrazni, jer uvijek kad nekoga to ide ja ću mu odgovoriti što ga ide i kako ga ide.

Meni ne treba dijete za smješak na licu svaki dan...dijete ga samo može osnažiti, da dobije još veći smisao...

Nedajte se cure isprovocirati, imala sam i ja jednu zaista ružnu situaciju na poslu i to što je najgore od muškarca, moram priznati jako me zabolilo taj tren, ali poslije....ma tko je on meni???

Sudi sebi, a tebi će drugi....znaš kako kažu....

[Metvica]

Ma da, a koju godinu prije su o nama (ili o drugim curama sada) pričali da smo isfrustrirane jer nemamo frajera ili nam fali "ona stvar".
Da se nismo udale, bile bi isfrustrirane "stare cure".
Kad malo ostarimo bit cemo isfrustrirane i klimakterične.
Ako smo debele, ljubomorne smo na mršave; ako nemamo cice mrzimo one koje imaju, i tako dalje
Jako mi je zgodno kako uvijek netko zna zašto smo isfrustrirane.

Usput, jeste li ikada čule slična tumačenja za muškarce? Ili da je ikada netko rekao za njih da su "isfrustrirani" i "histerični"?

Ukratko, nisam isfrustrirana zato što nemam djece, samo sam povremeno tužna zbog toga i teško mi je.
A kad sam ljuta, ljuta sam na konkretnu osobu ili situaciju. Kako god to ona sebi objašnjavala. Nije mi do sada nitko rekao ništa slično. I bolje!

[čokolada]

Moram se ovdje prisjetiti kako mi je svojedobno jedna mama (radim u školi), upućena u moje dijagnoze, prigovorila da ne mogu nikako razumjeti djecu jer nemam vlastitu.

[Dodirko]

Ne obazirem se na komentare.
Istina da problem sa kojim se nosimo izaziva stres te postoji mogućnost da nam je razina tolerancije nešto niža.

Jednako tako ljudi koji imaju problem sa zdravljem ili zdravljem njima najbiližih, ili bilo kakve druge probleme reagiraju ponekad jače nego u običajenim situacijama.

Jedino što znam da radim više nego žena sa malim djetetom. To me niti ne veseli niti ne sputava.

[iva_luca]

Kad sam ljuta, ljuta sam na konkretne stvari i konkretne ljude! I nisam ljuta na svijet zato što nemam dijete (samo sam ponekdad malo nestrpljiva i tužna) al nisam zato isfrustrirana!
Kako reče metvica, začudno je kako smo mi žene uvijek "isfrustrirane".... Mi kao ne možemo imati svoje profesionalno mišljenje, ne možemo biti iskreno nezadovljne zbog lošeg rada, bolje rečeno - NErada kolega (koji, onako usput, imaju istu plaću), nama se može prišiti zakrpa kakva kome padne na pamet... Baš bih voljela doživjet da mi netko tako nešto izgovori gledajući me u oči "Kad sam dobra - dobra sam, ali kad sam zla, još sam bolja".

[nadda]

Nažalost život nam daje svakakva dodatna neugodna iznenađenja na našem trnovitom putu.A najgore je što su ta gruba iznenađenja ljudi oko nas.Ni dok sam bila mlađa i nisam bila svjesna svog problema nisam nikad bila gruba prema ljudima i sudila nešto.Još dok sam bila dijete majka mi je rekla:Nikad u životu nemoj radit drugom ono što ne želiš da se radi tebi i prije nego nešto kažeš ili napraviš drugom stavi se u situaciju te druge osobe i promisli kako bi tebi bilo da ti se dogodi ista stvar.Odgojena sam da gledam ljude po dobroti i vrijednosti i nikada koje je tko boje,nacionalnosti,imovinskog stanja,a da ne govorim da li je netko invalid ili ima nekakav drugi problem u životu.Po tome ne cijenim ljude.Ponosna sam na to,ali i svi ti ljudi koji nas znaju duboko povrijediti ustvari mi ih je žao jer nas i ostale ljude cijene i prozivaju zbog nekih problema i iživljavaju se,odnosno oni svoje frustracije liječe na nama.S vremenom sam naučila iako me takve situacije znaju jako naljutiti,da ti ljudi nisu vrijedni moje ljutnje.

[maria71]

niste

jer ima i žena s djecom koje su isfrustrirane ,zlobne i ne znam kaj


kad sam bila trudna žene koje su već imale djecu su bile prema meni li neutralne ili odvratne ( na poslu ) već se ponavljam sa onim dežuranjem po hodniku u 6 mjesecu trudnoće

žene koje nemaju djecu ili neturalne ili oduševljene i pune razumijevanja

[sonja3333]

Znam da nismo isfrustrirane nego tužne,zabrinute...
Ali okolina često stavlja baš to što nemamo djece kao uzrok svemu.Ne smijemo biti ljute,umorne,stroge,neraspoložene..a da uzrok nije u tome.
Međutim kad razmislim iste komentare dobivaju i one bez muškarca,predebele,rastavljene,znači žene koje pripadaju nekakvoj manjini...

[gejsha]

Nisam se josh nikad susrela s tako nečim .. bar mi to nitko u lice nije rekao.. :/
Nasi prijatelji/rodbina svi znaju, i uvijek smo dobivali samo riječi potpore ili ono ja vam se divim ja bi davno odustala ..
Doduše mi nikada nismo "namrgodjeni" u drustvu ili vani .. koliko god nekad bila ljuta nastojim to nepokazati ,budem nasmijana istripim to malo pred ljudima i kad dodjem doma zatvorim se u svoja 4 zida i izbacim to iz sebe sto imam..
Sad sam se sjetila da mi je jedna baba rekla "bolje si rodi dijecu nego sto te kerove vodaš po cesti" (ta stalno visi na prozoru i svaki put nesto sere kad prodjes pored njene kuce)
Na sta sam joj odgovorila da necem dijecu radjati, poglete gospodjo u sto ste se vi pretvorili u isfrustriranu nedojebanu babu .. :shock: Sad kad prolazim uvuče bundavu u kucu i zatvori prozor

[vesna72]

Slučajno naletjeh na temu.

Uvijek sam se protivili generaliziranju, a pogotovo zločestom generaliziranju

Neke od najdivnijih osoba koje sam upoznala u Rodi, bile su upravo žene uključene u ovaj PDF.

Sigurno ne isfrustrirane žene, već žene kojima se iskreno divim na njihovoj snazi i upornosti.

[Pepita]

Nema pravila, u životu nema pravila, ja koja se mučim zatrudnijeti i donijeti to dijete na svijet mogu biti gora majka od neke koja ima šestero djece, ili obrnuto. Svar je osobe, njene naravi, karaktera, pa i supruga i još milion stvari koje se moraju poklopiti.

Da smo se ja i moj muž mogli seksati odnosno raditi dijete u našoj 20. kada bih ja to napravila da smo mogli (pio tablete i nije smio) možda bi sada već imala dijete ili djecu....

Ništa ne slušajte cure drage.... što mislite onaj koji je ubio da misli da nije trebao?

[Shanti]

Iskreno, jesam. Frustrirana sam. Voljela bih da mogu napisati da nisam, ali ni ovdje ni na blogu ne namjeravam lagati. Doduše, neću lagati ni uživo, ako nekoga zanima.
Evo, sad sam frustrirana jer ni ovaj ciklus nisam ovulirala. Isfrustrira me toplomjer kad vidim da temperatura nije skočila, isfrustrira me trenutak kad uz prvu jutarnju kavu utipkam tu temperaturu Fefe-jcu.
Frustracija je nezadovoljstvo, napetost, nemir zbog neostvarenja neke potrebe ili situacije koju nam se čini da ne možemo riješiti, tako nekako se definira. I, da, često jesam frustrirana. Frustrirana sam kad razmišljam o neplodnosti, od kad nam ne uspijeva.
Na poslu imam previše posla da bih se bavila tim mislima, ali mi dođu, ponekad... u doba pred M, kad se nadam da mi ipak neće doći, u doba pred O, kad se nadam da će ipak doći. Ali to nije problem nijedne osobe s kojom komuniciram i nemam pravo usmjeravati svoje frustracije ni na koga, pa se doista trudim da to ne utječe na moje funkcioniranje.

Osim toga, svatko tko ima neki problem koji mu je gorući u tom razdoblju života je vjerojatno frustriran, jer mu ono što mu je tako bitno "nedostaje", nije ispunjeno. Ali ako će itko moći dokazati da je to što ne cvrkućem veselo i bezbrižno 24 sata dnevno isključivo zato što nemam djece i da bih bila takva vesela i cvrkutava bez prekida da imam dijete, svaka mu čast. Da unatrag godinu dana začeće nije na mojoj listi prioriteta, možda bih više bila frustrirana nezadovoljstvom na poslu ili stambenim problemom.
Kad ću imati dijete, tad bi oni koji zaključuju da sam zbog ovoga frustrirana po istoj logici mogli reći da sam frustrirana jer mi dijete ima anginu ili jedinicu iz matematike. A ja vidim da su "frustriraniji" i da više kukaju i jadaju se i stenju i reže na cijeli svijet oni kojima je opet procurilo ulje na autu i oni kojima soba na moru nema pogled na more iako su je kao takvu unajmili i oni kojima majstor nije dobro postavio pločice u kupaonici. Također, imam opravdano frustriranu kolegicu kojoj je član obitelji tako teško obolio da mora zaboraviti svoje planove za godišnji odmor koji je iščekivala mjesecima, koji joj je bio vesela misao za koju se hvatala u ružnim danima i koji joj je doista neophodan... i razumijem je, doista. Draga osoba je iznenada oboljela, i veselje joj je zamijenila tuga i strah. Čini joj se da je pred zidom, a stvari su takve kakve jesu.
Uglavnom, možda je okolini lakše razumijeti i probleme s uljem u autu i pločicama koje nisu dobro zalijepljene, nego naše probleme. I s ljudima koji su zbog ulja i pločica frustrirani se lakše mogu poistovijetiti pa nisu tako zli, zluradi i ne osjećaju se tako nadmoćno, kao da su posebno kvalitetne i zaslužne osobe jer im se dijete dogodilo bez posebnog truda...

[sorciere]

metvica je zgodno napisala (ja spadam u klimakterične, i valjda frustrirane , nemam pojma... ).

[ia30]

Nisam isfrustrirana ni najmanje,čak se smatram jako "pametnom"što znam mnogo više nego sam nekad znala,što znam da folikul nije isto što i JS,što znam što znači trolinijski endometrij,što znam što znači riječ beta,a
s medicinom sam na Vi!
Nisam isfrustrirana što nisam majka jer sam stvorila mnogo bolje temelje za majčinstvo nego bih imala prije nekoliko godina,a znam da ću biti vrlo uskoro!
Međutim,isfrustrirana jesam što vučem repove s faxa(dva ispita već par godina)i oni me progone,njih sanjam...
Htjela sam reći da sam isfrustrirana iz nekog drugog razloga,a majka ću postati SIGURNO!

[lilium]

Priznajem da me vlastita medicinska situacija frustrira, ne mogu to negirati i reci da je sve super kada objektivno gledajuci nije. No borim se s tim, trazim rjesenje i nastojim, koliko god mogu, svoju negativnu energiju ne prenositi na okolinu. Takodjer sam u stanju izbjegavati teme, situacije ili drustvo drugih ljudi koji me uznemiravaju. No isto tako sam u stanju biti zadovoljna i uzivati u puno drugih pozitivnih stvari koje vidim oko sebe, tako da se gledajuci u cjelini ne dozivljavam kao frustriranom i nezadovoljnom osobom.

Na raznorazna misljenja drugih ljudi se nastojim ne osvrtati, dosta ih nije u stanju razumjeti ni svoju situaciju a kamoli imati obzira za tudju. Zalosno je kako si svi daju za pravo komentirati stvari o kojima zapravo nista ne znaju.

Svima velika

[lucylu]

moram priznati da sam jednom doslovno pukla, moglo bi se reci da je to bio vrhunac frustriranosti koji sam dozivjela dok smo se borili s neplodnoscu. Bilo je to kad je M brat napravio djete svojoj tadasnjoj curi na zadnjem sjedistu auta, doslovno.
Nikad nisam dozvoljavala da moji problemi izadu van mog stana, nitko nije znao s cim se borimo i kako to izgleda, osim naravno cura s Rode koje prozivljavaju istu stvar. To je bio moj nacin nosenja s situacijom. Nekom je lakse pricati o tome, meni nije. Ja sam podnosila u sebi i s mojim M.
Ali ong trena kad mi je rekao da je ona trudna a ja pred operacijom endometrioze, doslovno sam pukla. Sva frustracija je izasla vani, a on je platio cijenu toga. Nisam dozvoljavala da ljudi s posla ili iz obitelji vide to na meni, ali para mi je isla na usi.
Svatko od nas je jednom dozivio trenutak frustriranosti ali smatram da je nacin na koji to podneses ono po cemu se razlikujes od drugih.

[fritulica1]

ma nisam isfrustrirana..evo baš sada smo se vratili od moje sestrične koja je režala na muža jer malom kikiću nije dao večeru na vrijeme, a danas je kao bio njegov red, ona se obožava kupati, ali nije, jer mali ne voli baš more, više mu je gušt nabijati lopticu oko kuće, on obožava koncerte, ali sinoć nije bio vani jer bi se njegova žena naljutila itd... a MM i ja smo do njih lagano došetali nakon cjelodnevnog kupanja i odbojke na pijesku, mozgajući u glavi hoćemo li i večeras na naku svirkicu, večeru ili slično ili ostat doma i coolirati...(naravno da bismo mi bili najsretniji na svijetu s jednim malim bembom koji bi unio pomutnju u naše redove, ma jedva čekamo )..Hoću reći da svatko može naći razloge za biti sretan ili nesretan, za plakati ili smijati se, za biti frustriran ili ne. Mislim da je bitno izvući prednosti iz postojeće situacije, odlučiti živjeti što ljepše, što bolje, i tiho čekati ostvarenje svog sna. I ono će stići.

[Pepita]

ia30 jako dobro rečeno, a što se tiče faksa dijelim frustraciju s tobom

[Dana M.]

Nisu mi rekli u lice, ali znam za moje kumove što su kasno dobili dijete (nakon IVF-a) mnogi su pričali šta su čekali do sada i takvi sad matori da imaju dijete. Ja sam samo slušala i kipilo je u meni, ali pošto oni nisu nikome pričali nisam komentirala. Vjerujem da tako se priča o meni i MM.
Na poslu ostajem uvijek kad treba duže, jer ja nemam malo dijete da trčim kući. Kada smo u mom gradu podnijeli zamolbu za stan, onda su naš predmet stavili u zadnje jer nismo prioritet pošto nemamo djece. I uvijek će biti neka situacija jer nemamo djece. Isto tako na rođendanima, osjećam se kao marsovac, a djeca nevole više ni doći kod nas jer se nemaju sa kim igrati. Prijateljici sam ispričala šta mi se sve dešava nakon stimulacija, a ona meni kaze eto tako je i mene boljelo u trudnoći, jel vidiš kako je. Ja sam samo rekla da neznam, jer ja nisam ni došla do trudnoće koju je ona na prirodan način iznjela do kraja. Pred moj IVF druga prijateljica me nazvala telefonom i rekla kako je napravila ab i molila se Bogu da ja zatrudim. Ja sam ostala bez riječi. Oko mene stvarno se svašta dešava.
Imam stvarno situacija kad sam jadna i nesretna. Ali nisam nikada bila ljubomorna, jer svu tu djecu oko mene ja redovnom vidjam i idem im na rodjendane i volim ih jer su dio mog zivota.
Moje prijateljice bez obzira što imaju djecu opet imaju drugih problema kojih ja nemam. Ja kukam za svoj problem, one za svoj.

[ForestFeiry]

Mi ama baš nikada nemožemo biti isfrustrirane k kao one jadne majčice koje vuku djecu u vrtić, skuplojanju djecu iz vrtića i vuku vreće sa placa doma, razvoze djecu po sportskim aktivnostima, nikada nemaju trenutka vremena za sebe, jer su djecu dobili eto tako usput ...ništa nisu imale, nisu se razvile kao osobe pa im sada mogu malo i dati...a jedino čime se tješe je da je netko drugi isfrustriram. Drage Cure radim sa takvima u uredu pa onda meni u facu kažu blago tebi imaš vremena za sebe, za putovanja, a meni iza leđa svoj mizeernost izraćžavaju rijeima "ma kaj ona zna ona je i onako sama" :D
Uživajte u svakom trenutku sa bebama ili bez njih Život je predivan

[Sanja79]

Nismo.

[Filipah]

Najviše sam žalosna na dječjim rođendanima, jer svi imaju klince, a mi ne, te kad su šogorice bile trudne. Najviše kad je šogorica ostala treći put trudna, te me pozvala na samo da mi to kaže u četiri oka i onda mi je još rekla " joj ne znam kako to da tvoj M ne može, a mi tak" i uvalila mi "Drvo života" kao da si pročitam sve o neplodnosti".

A jučer izađem van sa nečakom i susjeda mi kaže da mi može biti žao što nemam djece, a da će mi kasnije biti još više

Mislim šta da napravim da hodam od kuće do kuće i objašnjavam zašto mi nemamo dijete

[Filipah]

Najviše sam žalosna na dječjim rođendanima, jer svi imaju klince, a mi ne, te kad su šogorice bile trudne. Najviše kad je šogorica ostala treći put trudna, te me pozvala na samo da mi to kaže u četiri oka i onda mi je još rekla " joj ne znam kako to da tvoj M ne može, a mi tak" i uvalila mi "Drvo života" kao da si pročitam sve o neplodnosti".

A jučer izađem van sa nečakom i susjeda mi kaže da mi može biti žao što nemam djece, a da će mi kasnije biti još više

Mislim šta da napravim da hodam od kuće do kuće i objašnjavam zašto mi nemamo dijete

[bak]

nitko osim mm i mene ne zna za nas problem, ni moji ni njegovi, ne zelim opterecivati nikoga.
frustrirana? ne, tuzna da, jer osjecam veliku prazninu koju bi samo dijete moglo ispuniti. i nikada nisam bila ljubomorna na tudju trudnocu, ali da sam se cesto rasplakala zasto u tom trenutku i u meni ne raste da.
ali, mislim da cu jednom kada postanem mama biti puno odgovornija, pazljivija i posvecena u svakom smislu nego mnoge majke koje poznajem.
a bezobraznih ljudi uvijek ce biti koji ce svoje komplekse ljeciti zlobnim upadicama. kada bi znali koliko ljubavi ima u nama, zelja, nadanja, strepnji, koliko smo suza isplakale, a uz nase muzeve nismo odustali od borbe....pa i neke moje prijateljice su bezobzirne , a kamo li ne nepoznati ljudi. treba ih samo zaliti....

[Pepita]

Meni za IVF znaju svi i bliži i dalji...i nije mi žao što znaju, jer više nitko ništa ne pita. Pitanja i tapkanja po mom stomaku su me ubijala, nisam to mogla izdržati i meni osobno je lakše ovako. Kad sam iza sebe ostavila 1. neuspješni IVF, na povratku iz ZG, u busu sam razmišljala hoće li mi biti teško reći da nije uspjelo, međutim nije...za mene je moja potpomognuta samo moja i ničija druga, ljudi se smiju nečijoj majici ili cipelama i tračaju radi boje kose, a kamoli neće ovo tračati...već dugo kod nas nema djeteta i nisu ljudi ludi, znaju oni da postoji problem i dok ne kažeš o čemu se radi tračaju puno više i puno gore. Samo ja pametno kažem da je sve uredu i s MM i s menom, pa onda tračaju samo uprazno, jer problem koji zaista jest neznaju. Jednostavno me više ništa ne može pogoditi....LAŽEM....pogodilo me to što je moja prijateljica natjerala muža da gleda porod i taj čovjek sada ima traume, nije mogao izdržati, padao je u nesvjest, ne samo da su imali posla oko poroda, već oko njega i ono što je trebalo biti lijepo ispalo je katastrofalno, ma nije vidio ni porod ni dijete od šoka i nije prerezao pupčanu vrpcu. Ma kako žene mogu tjerati muževe na to??? :?

[ina33]

E, cure moje. Imala ja jednu na poslu. Koma. Dakle - ja sam bila frustrirana jer sam bila ljubomorna na njene blizanke (znala je za problem), moja šefica je bila frustrirana zbog svekrve, moja kolegica je bila frustrirana jer... mislim da tad nije imala dečka. Na kraju zna se ko je od svih tih bio frustriran. Uvjerena sam da nismo frustrirane, najlakše ljudima prikrpit neki epitet, baš je zgodno (ironija, naravno). Stay cool, everybody.

[sekica]

Nisam isfrustirana i nikada neću biti, dijete me neće učiniti ni boljom, ni kvalitetnijom, ni manje grintavijom, ni više ljubaznijom PREMA OKOLINI!!!
Dijete može samo ispuniti dio mog srca!!!
Meni ne treba dijete za smješak na licu svaki dan...dijete ga samo može osnažiti, da dobije još veći smisao...
Sudi sebi, a tebi će drugi....znaš kako kažu....

pepita, carice

[Suncem.m.]

Frustracija i nezadovoljstvo su definitivno usko povezani sa problemom (ili problemima).
Bolest, siromaštvo, problemi u obitelji, problemi na poslu, usamljenost.....ma da ne nabrajam, sve to nosi svoje posljedice.
Jednostavno smo iste ko i svi drugi ljudi. Nosimo svoj križ i ponekada smo zbog njega slabe, ponekada jače od svih.

A ljudi koji su u stanju baciti otrovan komentar na račun toga su jednostavno ograničeni i uglavnom svoju neku frustraciju lječe naslađujući se tuđim problemima.

I da dodam, mislim da čovjek suočen sa problemom najčešće postaje
bolja osoba i više cijeni stečeno u životu. A ona prava frustracija se krije u ljudima koji za to nisu sposobni.

[tvrdoglava]

Dok nisam dobila moju curicu nisam bila isfrustirana ali sam bila tužna. Znala sam plakati kad bih ostala sama i pomalo ljubomorna na tuđe trudnoće, ali se to nikad nije vidjelo na meni. Ali mene posebno ljuti kada ljudi, a posebno žene, daju etikete jedne drugima. Tako npr. neka žena je frustrirana jer nema muškarca??, za muškarca to nikada ne kažu? Između nas žena nema solidarnosti i to je to. Kao ta žena bi bila med i mlijeko da ima odnose-valjda bi prosvijetlila i otkrila tajnu života

[N31]

Ja pred punkcijom. Frendica zna i šalje poruku: Trudna sam.
Umjesto da joj vratim:" Čestitam ti. By the way ja sam ti dobro.", ja zovem i iskreno čestitam. Nazvala drugu frendicu i s njom razgovarala 45 minuta, isplakala se, izjadala ( u međuvremenu mi je našla povoljan kredit za novi auto dok smo brbljale ) i tako su tuga, čemer i jad otišli.
Ako nas nešto i smeta ili boli to je onda neosjetljivost drugih i negiranje problema. Kad mi netko kaže:" Ma hajde još ćete vi i prirodnim putem", sva poflekavim. Nećemo i ne ide jer da ide ne bih bila tu gdje jesam.
Ja sam u fazi pomiješane ljutnje i srčane borbe za ono što slijedi.
Što god da se dogodilo, bitno je da smo zdrave i žive.

[Joss]

Ia30 ima pravo. Ja sam doduse zavrsila fax, iako sam ga jako otegla, ali da nisam znam da bih bila frustrirana.To je nesto sto sam morala uciniti za sebe.Cure, zavrsite fax vi koje studirate i vjerujte bit cete kao nove.
A ovo je nesto drugo, nema tu frustracije, osjecam kao da mi neko kida komade srca,otima nesto na sto imam pravo..
Doci ce ona i on

[ForestFeiry]

sa faksom ili bez sa bebom ili bez život je igra.. u svakom slučju ulažite u sebe bio to faks ili novi auto ili nešto manje grandiozno...dobro putovanje izlazak u fini restoran sa M ..u svakom slučaju Svima

[perkica]

Naravno da ste sve vi ovdje frustrirane.... i nije sramota. Da nije tako ne biste ni "visile"na ovom forumu.
Da ne ispadne kao uvreda i ja sam takva i priznajem da sam nešto malo frustrirana. Pa kako i ne bi bila nakon 7 neuspješnih pokušaja. Kada već sve pričate o fakultetu, da padnem ispit sedam puta bolila bi me glava od njega, a kamoli od hormona, punkcija, ETa i neETa. I ponavljam.... nije sramota. Znate onih 12 koraka kod lječenja alkoholizma. Ja sam sada u pripremi za 8. korak... neke od vas su tek krenile i nadam se da im neće više ni trebati.... ali bitno je priznati da te nešto muči pa se lakše organizira život.
Usporedba sa fakultetom bi igrala da nema bolova i inekcija i da nema promjena na tijelu i posljedica koje se pojave prije ili kasnije. Osim ludila koji je kod mene okrenio stvari na pozitivu od fakulteta nemam posljedica. Uzela sam diplomu i odlepršala u novi život. Teško da će priča sa IVFovima baš tako lako završiti ( a i nadam se da će ipak kraće trajati...iako kako je krenilo...), ali priznanje da boli šta sve ovo moramo prolaziti vraća osmjeh na lice jer se tada zna di si i kako si i razmišljaš šta dalje. Nekako je lakše boriti se kada znaš da imaš problem.
A kakve ćemo majke biti.... ma tko zna...

[Romina]

svi mi smo isfrustrirani zbog ovog ili onog razloga

[mu]

Perkica napisala:
Naravno da ste sve vi ovdje frustrirane.... i nije sramota. Da nije tako ne biste ni "visile"na ovom forumu.

ja priznajem, totalno sam neuracunljiva na slucajne i neplanirane i nezeljene trudnoce!!!! poblesavim.

[bony]

Perkica napisala:
Naravno da ste sve vi ovdje frustrirane.... i nije sramota. Da nije tako ne biste ni "visile"na ovom forumu.

ja priznajem, totalno sam neuracunljiva na slucajne i neplanirane i nezeljene trudnoce!!!! poblesavim.

nije smiješno ali pitam se ćesto ;što smo mi Bogu skrivile :?

[martina123]

Perkica napisala:
Naravno da ste sve vi ovdje frustrirane.... i nije sramota. Da nije tako ne biste ni "visile"na ovom forumu.

ja priznajem, totalno sam neuracunljiva na slucajne i neplanirane i nezeljene trudnoce!!!! poblesavim.

ma svaka ti cast!

Ista sam, kaj mogu....

[mu]

bony,
ma nismo nista mi skrivile, nemoj tako nesto ni pomisljati!
jednostavno, nije sad nase vrijeme, tako valjda mora bit.
ALI....
znas kak ljudi vele: strpljiv - spasen
tak ti se ja tjesim

[mamma san]

Iskreno, jesam. Frustrirana sam. Voljela bih da mogu napisati da nisam, ali ni ovdje ni na blogu ne namjeravam lagati. Doduše, neću lagati ni uživo, ako nekoga zanima.
Evo, sad sam frustrirana jer ni ovaj ciklus nisam ovulirala. Isfrustrira me toplomjer kad vidim da temperatura nije skočila, isfrustrira me trenutak kad uz prvu jutarnju kavu utipkam tu temperaturu Fefe-jcu.
Frustracija je nezadovoljstvo, napetost, nemir zbog neostvarenja neke potrebe ili situacije koju nam se čini da ne možemo riješiti, tako nekako se definira. I, da, često jesam frustrirana. Frustrirana sam kad razmišljam o neplodnosti, od kad nam ne uspijeva.
Na poslu imam previše posla da bih se bavila tim mislima, ali mi dođu, ponekad... u doba pred M, kad se nadam da mi ipak neće doći, u doba pred O, kad se nadam da će ipak doći. Ali to nije problem nijedne osobe s kojom komuniciram i nemam pravo usmjeravati svoje frustracije ni na koga, pa se doista trudim da to ne utječe na moje funkcioniranje.

Osim toga, svatko tko ima neki problem koji mu je gorući u tom razdoblju života je vjerojatno frustriran, jer mu ono što mu je tako bitno "nedostaje", nije ispunjeno. Ali ako će itko moći dokazati da je to što ne cvrkućem veselo i bezbrižno 24 sata dnevno isključivo zato što nemam djece i da bih bila takva vesela i cvrkutava bez prekida da imam dijete, svaka mu čast. Da unatrag godinu dana začeće nije na mojoj listi prioriteta, možda bih više bila frustrirana nezadovoljstvom na poslu ili stambenim problemom.
Kad ću imati dijete, tad bi oni koji zaključuju da sam zbog ovoga frustrirana po istoj logici mogli reći da sam frustrirana jer mi dijete ima anginu ili jedinicu iz matematike. A ja vidim da su "frustriraniji" i da više kukaju i jadaju se i stenju i reže na cijeli svijet oni kojima je opet procurilo ulje na autu i oni kojima soba na moru nema pogled na more iako su je kao takvu unajmili i oni kojima majstor nije dobro postavio pločice u kupaonici. Također, imam opravdano frustriranu kolegicu kojoj je član obitelji tako teško obolio da mora zaboraviti svoje planove za godišnji odmor koji je iščekivala mjesecima, koji joj je bio vesela misao za koju se hvatala u ružnim danima i koji joj je doista neophodan... i razumijem je, doista. Draga osoba je iznenada oboljela, i veselje joj je zamijenila tuga i strah. Čini joj se da je pred zidom, a stvari su takve kakve jesu.
Uglavnom, možda je okolini lakše razumijeti i probleme s uljem u autu i pločicama koje nisu dobro zalijepljene, nego naše probleme. I s ljudima koji su zbog ulja i pločica frustrirani se lakše mogu poistovijetiti pa nisu tako zli, zluradi i ne osjećaju se tako nadmoćno, kao da su posebno kvalitetne i zaslužne osobe jer im se dijete dogodilo bez posebnog truda...

Shanti, lijepi post. I škicnula sam na tvoj blog i baš lijepo pišeš.

Makar ne spadam na potpomognutu, uvijek vas čitam i stoga moram reći:
Mislim da smo svi mi sa nečim isfrustrirani. Ja imam klinca, ali imam i frustracije koje skaču, padaju i nestaju ovisno o mojem menstrualnom ciklusu, a nevezano od (ne)isčekivanje trudnoće. Jednostavno su pojačane hormonima.

A vi curke i dečki koji se borite sa ozbiljnim stvarima, sa bolestima i neplodnosti, kljukate hormonima, svakodnevno prolazite stresove raznoraznih isčekivanja morate biti barem malo potreseni svojom situacijom. Kao i svi.

Ali GADE MI SE komentari okoline tipa: "Ti ne razumiješ ovo ili ono, jer nemaš (svoje) djece!" "Živčana baba! Normalno da je nitko neće!" i sl....
Nitko, ali ama baš nitko se nema pravo nepozvan miješati, komentirati i sl. nečiju privatnu, emotivnu, obiteljsku situaciju!

[wewa]

Iskreno, jesam. Frustrirana sam. Voljela bih da mogu napisati da nisam, ali ni ovdje ni na blogu ne namjeravam lagati. Doduše, neću lagati ni uživo, ako nekoga zanima.
Evo, sad sam frustrirana jer ni ovaj ciklus nisam ovulirala. Isfrustrira me toplomjer kad vidim da temperatura nije skočila, isfrustrira me trenutak kad uz prvu jutarnju kavu utipkam tu temperaturu Fefe-jcu.
Frustracija je nezadovoljstvo, napetost, nemir zbog neostvarenja neke potrebe ili situacije koju nam se čini da ne možemo riješiti, tako nekako se definira. I, da, često jesam frustrirana. Frustrirana sam kad razmišljam o neplodnosti, od kad nam ne uspijeva.
Na poslu imam previše posla da bih se bavila tim mislima, ali mi dođu, ponekad... u doba pred M, kad se nadam da mi ipak neće doći, u doba pred O, kad se nadam da će ipak doći. Ali to nije problem nijedne osobe s kojom komuniciram i nemam pravo usmjeravati svoje frustracije ni na koga, pa se doista trudim da to ne utječe na moje funkcioniranje.

Osim toga, svatko tko ima neki problem koji mu je gorući u tom razdoblju života je vjerojatno frustriran, jer mu ono što mu je tako bitno "nedostaje", nije ispunjeno. Ali ako će itko moći dokazati da je to što ne cvrkućem veselo i bezbrižno 24 sata dnevno isključivo zato što nemam djece i da bih bila takva vesela i cvrkutava bez prekida da imam dijete, svaka mu čast. Da unatrag godinu dana začeće nije na mojoj listi prioriteta, možda bih više bila frustrirana nezadovoljstvom na poslu ili stambenim problemom.
Kad ću imati dijete, tad bi oni koji zaključuju da sam zbog ovoga frustrirana po istoj logici mogli reći da sam frustrirana jer mi dijete ima anginu ili jedinicu iz matematike. A ja vidim da su "frustriraniji" i da više kukaju i jadaju se i stenju i reže na cijeli svijet oni kojima je opet procurilo ulje na autu i oni kojima soba na moru nema pogled na more iako su je kao takvu unajmili i oni kojima majstor nije dobro postavio pločice u kupaonici. Također, imam opravdano frustriranu kolegicu kojoj je član obitelji tako teško obolio da mora zaboraviti svoje planove za godišnji odmor koji je iščekivala mjesecima, koji joj je bio vesela misao za koju se hvatala u ružnim danima i koji joj je doista neophodan... i razumijem je, doista. Draga osoba je iznenada oboljela, i veselje joj je zamijenila tuga i strah. Čini joj se da je pred zidom, a stvari su takve kakve jesu.
Uglavnom, možda je okolini lakše razumijeti i probleme s uljem u autu i pločicama koje nisu dobro zalijepljene, nego naše probleme. I s ljudima koji su zbog ulja i pločica frustrirani se lakše mogu poistovijetiti pa nisu tako zli, zluradi i ne osjećaju se tako nadmoćno, kao da su posebno kvalitetne i zaslužne osobe jer im se dijete dogodilo bez posebnog truda...

Shanti, lijepi post. I škicnula sam na tvoj blog i baš lijepo pišeš.

Makar ne spadam na potpomognutu, uvijek vas čitam i stoga moram reći:
Mislim da smo svi mi sa nečim isfrustrirani. Ja imam klinca, ali imam i frustracije koje skaču, padaju i nestaju ovisno o mojem menstrualnom ciklusu, a nevezano od (ne)isčekivanje trudnoće. Jednostavno su pojačane hormonima.

A vi curke i dečki koji se borite sa ozbiljnim stvarima, sa bolestima i neplodnosti, kljukate hormonima, svakodnevno prolazite stresove raznoraznih isčekivanja morate biti barem malo potreseni svojom situacijom. Kao i svi.

Ali GADE MI SE komentari okoline tipa: "Ti ne razumiješ ovo ili ono, jer nemaš (svoje) djece!" "Živčana baba! Normalno da je nitko neće!" i sl....
Nitko, ali ama baš nitko se nema pravo nepozvan miješati, komentirati i sl. nečiju privatnu, emotivnu, obiteljsku situaciju!