 |
|||
realna prvotno napisa
Ovo sve se i meni dogodilo OSIM epiduralne - 2. porod, oduševljena i sretna i neizmu?ena, bez intervencija, u boxu manje od pol sata, ?ak i bez klistira i brijanja, ?ak i ista bolnica - dakle, iz mog iskustva epiduralna nije uvjet da ti porod bude odli?an.
I prvi je bio ok, ali ni blizu drugome.
vđenje zuba i sljepog crijeva su operacijski zahvati :/usporedjuje ili ne, to su sve prirodni procesi...ja to sve uzimam kao normalno...sto ne znaci da svoje djete ne volim beskrajno....joj sto volim kad se usporedjuje porod djeteta s vadjenjem slijepog crijeva ili zuba...
isto tako ne mislim da bi ista manje ili vise voljela svoje djete zbog bolnog ili bezbolnog poroda...
ko sto nista manje ljubavi nebi imala za usvojeno djete...
rodjenje djeteta je prirodni proces...koji neznam zasto nebi bio bezbolan ako se to moze, stvatno ne vidim svrhu u tome da se zena pati dok radja...
porod je prirodan proces. Nije stvar ljubavi prema djetetu, to nema veze s epi ili dripom. Ali ima veze sa zdravljem djeteta i majke. Uostalom, kladim se da oporavak od prirodnog poroda traje puno brže od onog medikaliziranog. više komplikacija nastaje korištenjem ljekova, nego rađanjem prirodno.
vidis tu se ja bas nebi kladila...
u zadnja 4 mjeseca rodila mi je sestra i njena frendica..te moje dvoje...
sestra i njena frendica (tocnije suradnice sa posla, rodile na dan razlike) ni poslije 3 mjeseca nisu se oporavile od soka...moje dvije, koje su obije izabrale epiduralnu (recimo da smo klan koji ne voli bolove ) nemaju ama bas nikakve posljedice, ni emotivne ni zdravstvene....da ne spomenem moju mamu, i moje sjecanje na prvo radjanje...eto...nekako mi samim time izadje 6:0 u korist epiduralne...
...oslanjam se na informacije iz prve ruke...
...jos cu se raspitivati...ima jos podosta trudnica oko mene..al one drugorodilje koje ja znam, i koje su prvo djete radjale bez epiduralne ili necega protiv bolova, ni ne pomisljaju vise na tu opciju...
Jesi sigurna da pričamo o prirodnom porodu ili o porodu bez epi kad kažeš 6:0 za epi?
Ja pričam o prirodnom, tj o porodu bez epi, dripa, epiz., prokidanaj vodenjaka, naljeganja na stomak i bez ikakvih drugih pomagala, tipa vakuum i sl. a nadasve o mogućnosti nesmetanog kretanja, te rađanju u položaju u kojem gravitacija radi svoj posao..... Pogotovo u kadi.
Ja nisam ni prvi put a ne bih ni sada htjela epiduralnu jer želim znati tj. osje?ati što se doga?a s mojim tijelom i što trebam raditi a ne da mi netko drugi to govori...A i sama pomisao na to da me netko bode iza u ki?mu :/ . A i svašta sam ?ula što su ve? cure pisale, da puno žena ima posljedice tipa glavobolje, bolove u kižima još koju godinu poslije i sl.
ja mislim da dosta vas ovdje ne kopca bas koja je "definicija" prirodnog poroda :/
upravo to.
vaginalni porod ne mora biti i prirodni porod.
zapravo je u našim rodilištima prirodni porod vrlo rijedak.
operacija zuba ili slijepog crijeva su patološki procesi.usporedjuje ili ne, to su sve prirodni procesi
a porod spada u prirodne, fiziološke procese.
velika razlika.
a to što od njega ljudi često učine medicinski zahvat je druga pjesma.
i ne pričam o ljubavi prema djetetu i izborima, nego o medicinskim činjenicama.
prirodni porod, kad god je to moguće, je ujedno i najsigurniji porod.
svaka intervencija nosi svoje rizike.
vidiš, na ovom forumu nas ima jako puno iz čijih iskustava možeš steći potpuno drugačiju sliku.zadnja 4 mjeseca rodila mi je sestra i njena frendica..te moje dvoje...
sestra i njena frendica (tocnije suradnice sa posla, rodile na dan razlike) ni poslije 3 mjeseca nisu se oporavile od soka...moje dvije, koje su obije izabrale epiduralnu (recimo da smo klan koji ne voli bolove ) nemaju ama bas nikakve posljedice, ni emotivne ni zdravstvene....da ne spomenem moju mamu, i moje sjecanje na prvo radjanje...eto...nekako mi samim time izadje 6:0 u korist epiduralne...
...oslanjam se na informacije iz prve ruke...
...jos cu se raspitivati...ima jos podosta trudnica oko mene..al one drugorodilje koje ja znam, i koje su prvo djete radjale bez epiduralne ili necega protiv bolova, ni ne pomisljaju vise na tu opciju...
zato je možda ipak bolje ne oslanjati se na "anegdotalne činjenice", nego one znanstveno dokazane i statistiku koja obuhvaća jedan puno širi krug iskustava
od onih koje su svakoj od nas pojedinačno dohvatljive.
Dozvoljavam si jednu malenu opservaciju, ne sudim ti realna, da ne pomislis na to ali...
zasto onda neke zene uopce radjaju, kad im je to toliki problem i bol?
Zasto ima ljudi koji misle da je lako imati djecu?
Zasto ovo, zasto ono...
Primjetila sam vrlo duhovitu izjavu tvoje mame jos jucer i rekoh si kako necu komentirati, no nije mi izdrzalo junacko srce.
Draga, porodi se kako ce ti biti najlakse i zelim ti zivot bez ikakvih boli.
realna moj prvi porod je prošao bez epiduralne, ali uz bušenje vodenjaka, uz drip, uz jako jako težak porod i na kraju epiziotomija. Sve skupa od dolaska u bolnicu do poroda trajalo je cca 32 sata. Ovaj put ne želim sve to i ne, bez obzira na težak porod i sve popratno uz njega ne želim epiduralnu, želim prirodan porod.
A opet ako bude teško kao i prvi put, svejedno ne želim epiduralnu. I meni je jedino čega sam se trebala oporavljati nakon poroda je bila epi. Sve ostalo sam zaboravila kada je moj mišek izašao van, sva bol je nestala i znala sam kako ja to mogu opet.
I sada sam spremna na drugi porod, zapravo upće puno ne razmišljam, kad dođe taj dan vidjet ćemo kako ćemo. Znam što želim i što ne želim dokle god je moja beba dobro.
I da sada mi, najčešće sveki, govori da neka ovaj put inzistiram na carskom, jer kao kaj ću se tako mučiti. Ja se ne slažem s njom.
posto je za prirodni porod jako malo sanse...bar kod mene...
a prvi puta je bilo toliko hitno izvaditi djete, da sam dobila takav drip zbog hitnosti, da se od bolova ni ne sjecam nicega...cak sam bila u laganoj nesvjestici tako da se ne sjecam trenutka kad su mi stavili djete u narucje...
uz to imam 35 godina...sklona prijevremenom porodu....
al sve je to nebitno...
jos uvijek mi nitko nije objasnio, koja je tako velika dobit od toga da se majka pati prilikom poroda...posto ima jako puno zena koje otklone bas epiduralnu...mada moraju dobiti drip, infuzije...i jos stosta...
Ja sam protiv epiduralne jer općenito ne volim nepotrebna pikanja, "droge" i sl., posljedice koje sam čula da mogu biti od epiduralne, bolovi u križima, glavobolje, kad se sve nakon poroda "ohladi" gore je nego nakon poroda bez epiduralne.
A to kaj boli, kaj sad, boli i prođe. Nije to baš takva bol da ju ne možeš zaboraviti cijeli život. Je, mene je boljelo, znam da me boljelo, ali ne znam kako to boli, zaboravila sam onaj tren kad sam vidjela Janka.
Posljedice od epiduralne se osjete puuuuuno dulje. I još jedna bitna stvar, da tokom poroda znaš ti osobno kaj tyi se s tijelom događa, kad je trud, da osjetiš kad beba krene van, da znaš kaj trebaš raditi. Pod epiduralnom se ne osjeti sve to.
a otkuda ideja da žena mora patiti tokom vaginalnog poroda?jos uvijek mi nitko nije objasnio, koja je tako velika dobit od toga da se majka pati prilikom poroda..
čula sam i ja svakakvih horor priča, ali i onih lijepih.
i imam iza sebe 2 poroda, vaginalna, jedan djelomično medikaliziran, drugi potpuno nemedikaliziran.
i ni u jednom se nisam patila.
patila sam samo kad su mi nakon prvog poroda uzeli dijete i odnijeli je u nepoznatom smjeru, valjda "da se odmorim".
e to je bolilo, baš ono jako, u duši.
realna, ono što si ti doživjela svakako nije prirodan porod, ja bih prije rekla isforsiran.
i zato si patila.
probaj još malo pročešljati mnoge članke na portalu o porodu http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=124 , a ima nešto stickanih topica na ovom podforumu.
evo nešto jako zgodno o boli u porodu http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=177&Show=1655
Porođajna bol
Porođajna bol je univerzalna. Budući da je ona iskustvo gotovo svih žena koje su rađale, mogli bismo je opisati svojevrsnom utjehom, poveznicom među ženama-rodiljama, temeljnom odlikom koja izražava posebnost naše biološke uloge i podsjeća nas na njezinu važnost u društvu. Nažalost, porođajna se bol najčešće doživljava kao tegoba, nepotrebna patnja koju moramo pretrpjeti da bismo donijele dijete na svijet. Ovaj pogled, u čijoj pozadini stoji rasprostranjeni stav suvremenog društva da je bol simptom bolesti, omogućio je medicinskim stručnjacima da nas uvjere u bezvrijednost porođajne boli, u to da je ona zlo koje je poželjno ukloniti naprednom tehnologijom.
Dok je takav pogled na porođajnu bol vrlo čest u zapadnom svijetu, u mnogim drugim kulturama porođajna je bol prihvaćena kao neugodan, ali ne i nesavladiv dio poroda. Možda je uzrok tome shvaćanju to što se u tim kulturama za rodilje brinu druge žene, one koje su najčešće i same majke i koje razumiju porod te njegov utjecaj i koristi koje donosi ženama. One znaju da bol treba prihvatiti, da je se ne treba bojati niti odbacivati. Nasilna promjena mjesta poroda iz kućnog okruženja u bolničko, utjecala je na to da se na porod počelo gledati kao na medicinski događaj, a dostupnost lijekova i bolničke tehnologije potaknula je njihovu sve češću uporabu (Wagner, 1994). Žena koja rađa, vrlo često bez podrške bliskih osoba koje se brinu o njoj i koje imaju znanja o tijeku poroda, našla se u izrazito ranjivom stanju uvjetovanom emocijama i hormonima te time postala prijemljiva za poruke “stručnjaka” o tome kako porođajna bol nije korisna. Mnogi od tih “stručnjaka” su muškarci, koji biološki imaju sasvim drugačiji pogled od žena na porod i proces rađanja. Budući da muškarci ne mogu rađati, oni nemaju urođene “porodne nagone” niti mogu ikada imati tako razvijenu intuiciju i shvaćanje procesa poroda kao što to mogu žene. Možda se u tome krije objašnjenje zašto se muškarci tako često nelagodno osjećaju pored žene koja rađa, te se nisu sposobni povezati s tim činom na nagonskoj razini. U takvom se okruženju lako rađaju sumnja i strah.
Kako bi se povećala vjerojatnost dobrog ishoda poroda za majku i dijete, rodilje imaju jaku potrebu za njegom i zaštitom. Ta ovisnost o drugima čini žene ranjivima i podložnima zlouporabi. Ako se tijekom poroda oslanjaju na pogrešne ljude, njihova okolina može postati izvor nesigurnosti i lakše može doći do komplikacija pri porodu
Je li nas žene netko prevario i naveo da, tijekom poroda, imamo povjerenje u pogrešne ljude? Jesmo li svoje povjerenje poklonile medicinskim stručnjacima, umjesto da imamo više vjere u sebe ili da pronađemo žensku podršku tijekom trudova i poroda?
Neprestani porast broja medicinskih intervencija pri porodu zasigurno pokazuje da se upravo to dogodilo. Stalno nastojanje da se poveća uporaba različitih lijekova tijekom poroda dovodi do sljedećeg paradoksa: trudnicama se savjetuje izbjegavanje lijekova tijekom trudnoće, ali kad porod počne, nude im se sedativi, analgetici i epiduralna analgezija, kao da isti nemaju baš nikakvog utjecaja na nerođeno dijete!
Žene se, za vlastito dobro, potiču na upotrebu farmakoloških sredstava za ublažavanje boli dok se istovremeno premalo pažnje posvećuje mogućim učincima koje ta sredstva mogu imati na dijete.
Zbog toga se mnoge žene, kada saznaju da ti lijekovi preko posteljice ulaze u krvotok njihovog djeteta, radije odlučuju za neinvazivne metode ublažavanja porođajne boli, (kao što su, na primjer, masaža, tuširanje i kupke, aromaterapija, mijenjanje položaja ili naprosto zagrljaj bliske osobe). Mnoge žene lakše podnose porođajnu bol ako su uvjerene da je neuzimanje lijekova bolje za zdravlje njihovog djeteta.
Budući da nijedan lijek nije dokazano siguran za dijete, ni u trudnoći niti tijekom poroda (Haire, 1994.), javlja se potreba ponovnog prihvaćanja boli kao neophodnog dijela poroda, ukoliko žele zaštititi svoje dijete od mogućih loših posljedica. Osim toga, porođajna bol može predstavljati pozitivnu okolnost za dijete, budući da je njena prisutnost neodvojivi dio prirodnog procesa poroda i stoga je, u slučaju ”dodataka”, teško moguć izostanak nekog biološkog učinka. Ako postoji biološka svrha za tu bol, tada razumijevanje njezine uloge može promijeniti stavove o njezinom djelovanju i omogućiti tijek poroda koji joj dozvoljava da se izrazi, umjesto da je sprječava.
Dakle, kada porođajna bol već postoji, što je njezina svrha i kakve koristi od nje možemo imati?
Sve životinje se rađaju s urođenim nagonima potrebnim za opstanak i razvoj vrste. Obrasci reproduktivnog ponašanja i vještine potrebne za preživljavanje duboko se ugrađuju u primitivni dio mozga, još u ranoj fazi razvoja fetusa. Široka paleta hormona omogućava automatske, nagonske reakcije koje su dio tih obrazaca. S biološkog gledišta, važno je da oba obrasca budu jednostavna i pouzdana. Obrazac reproduktivnog ponašanja mora stoga biti učinkovit i osmišljen tako da su sve životinje, (osim onih koji imaju neka oštećenja), sposobne donijeti na svijet zdravo potomstvo. Osim toga, da bi se potakla i osigurala dovoljna reproduktivna aktivnost potrebna ne samo za održavanje, nego i za rast broja jedinki, neminovni su neki ugrađeni mehanizmi nagrađivanja za sve sudionike. To su važne činjenice koje bi žene trebale uzeti u obzir; trudnoća se odvija bez vanjske ”asistencije”, a porod je isto tako mudro osmišljen da bez intervencija bude što učinkovitiji. Gotovo sve žene, bez posebnog učenja i znanja, imaju potencijal za lagan i siguran porod. Zamršeni sustav hormona koji je istovremeno u izvanrednoj ravnoteži, osigurava uspjeh u većini slučajeva, a mali postotak neuspješnih ishoda je neophodan kako bi osigurao reproduktivni uspjeh snažnijih jedinki.
Da bi se potaklo jedinke na buduće trudnoće, cijelom procesu su pridodane različite nagrade. Mnoge od tih nagrada su u obliku seksualnog užitka; na kraju krajeva, cijela reprodukcija je za nj vezana. Prirodna čovjekova sklonost tome da svoju seksualnost izražava u intimi i ne govori o njoj javno, ide na štetu žena koje rađaju jer otežava bilo kakav razgovor o urođenoj seksualnosti poroda i dojenja. Da porod nije toliko seksualan proces, vjerojatno bi rodiljama bilo lakše izraziti svoje potrebe, a onima koji ih okružuju bilo bi lakše prepoznati važnost očuvanja prirodnog fiziološkog tijeka samog procesa. Zatvaranjem očiju pred seksualnom prirodom poroda, lako se gubi iz vida važnost neuplitanja u njegov tijek.
Prvenstvena uloga porođajne boli je potreba žene da pravovremeno prepozna znakove poroda i skloni se na sigurno mjesto gdje će roditi. Ta potreba za sigurnošću je ključna za dobrobit i majke i djeteta budući da su tijekom poroda i neposredno nakon njega, oboje slabo pokretni i izuzetno ranjivi (Odent, 1994.). Poriv za gniježđenjem, tipično ponašanje trudnica neposredno pred porod, je izraz te nagonske potrebe da se pripremi sigurno mjesto za porod. Ironično je da je čovjek jedino živo biće koje se gnijezdi na jednom, a odlazi roditi na drugo mjesto, u bolnicu. Ova promjena mjesta rađanja može objasniti teškoće koje tijekom poroda iskuse mnoge žene, osobito one na Zapadu. Grantly Dick Read je identificirao te probleme u tridesetim i četrdesetim godinama prošloga stoljeća. On je postavio ispravnu dijagnozu koja kaže da se poteškoće kod poroda javljaju zbog toga sto su žene uplašene i što ne znaju što se zbiva tijekom poroda. Međutim, predložio je samo medicinsko rješenje problema, edukaciju i tečajeve priprema za porod, a da se nije osvrnuo na uzrok koji leži u temelju cijelog tog problema: promjenu mjesta rađanja.
nastavak slijedi...
Preuzeto s
http://www.birthinternational.com/ar...ainlabour.html
Prijevod s engleskog: R. G.
Objavljeno 24. ožujka 2005
i sretno.
Mama Juanita
Kad sam izjavila da želim PRIRODAN porod rekli su mi da sam nadobudna i da nemam pojma o čemu pričam!!!!!!
A kad sam rekla da ne želim da dijete odvajaju od mene,komentar je da nisam normalna i da ću se predomislit čim rodim!!!!!!!
Al ne dam se ja pa makar me i ludom proglasili!
"Lud je samo onaj čovjek čije se ludilo ne odgovara ludilu večine."Al ne dam se ja pa makar me i ludom proglasili!
Odvojili su dijete od mene kad sam ga rodila. Bilo mi je bolno!Kad sam izjavila da želim PRIRODAN porod rekli su mi da sam nadobudna i da nemam pojma o čemu pričam!!!!!!
A kad sam rekla da ne želim da dijete odvajaju od mene,komentar je da nisam normalna i da ću se predomislit čim rodim!!!!!!!
Al ne dam se ja pa makar me i ludom proglasili!
Nažalost, kad je imao 2 god, bili smo opet u bolnici. Rekli su da moram doma, a dijete u bolnici ostat samo. Rekla sam da ne možemo bit odvojeni usprkos pravilima bolnice. Rekli su mi da nisu još sreli takvih ludih roditelja. Dijete nije ostalo samo!
Želim vam svima da ne dolazite u situaciju da vas proglašavaju kojekakvima, ali stojte iza vaših stavova koji su u interesu vas i vaše djece.
zasto bi morale dobiti drip, infuzije, i jos stosta? :? da, kod nas je to nazalost obicaj, da se rutinski daje drip i ubrzava porod, zenu veze za krevet i dijete prakticki vadi van nalijeganjem na trbuh i rezanjem medjice. ali to ne znaci da tako mora biti, stovise, znanstveno je odavno dokazano da su ti postupci - rutinski, kao sto se kod nas vecinom radi - stetni i po majku i po dijete.
mali je broj zena kojima su neki od tih postupaka zaista potrebni. za preko 80% zena vrijedi - prirodan porod, bez ikakvog uplitanja, je najsigurniji porod.
ajmo ovako.
ja sam tri puta rodila. vaginalno. ni u jednom porodu nisam dobila nikakvu kemiju. nista dripa ni gelova, nisam trazila epiduralnu.
prvi put sam dobila klistir i brijanje i na kraju nalijeganje na trbuh. lezala na ledjima ili boku cijelo vrijeme. prirodni porod - nula bodova
drugi put nisam dobila brijanje. samo klistir (pokusala odbit, nisam bila dovoljno "jasna"). nista nalijeganje na trbuh. lezala na ledjima ili boku cijelo vrijeme. prirodni porod - nula bodova
treci put nista od brijanja ni klistira. lezala na ledjima ili boku. i opet - prirodni porod - nula bodova
jel sad jasnije?
ah, zaboravila dodat - ctg monitoring od pocetka skoro do samog izgona
realna, ja ni u svom prvom medikaliziranom porodu nisam patila, a niti u ovom drugom, posve prirodnom. dapače, u ovom drugom sam uživala i bila totalno euforična. odmah nakon izlaska posteljice pričala sam telefonom prvo s prijateljicom, a onda s mamom, i pucala sam od veselja i sreće. oporavak? nisam se imala od čega oporavljatiodmah nakon poroda sjedila sam turski, i u svim mogućim položajima u kojima sam htjela, 5. i 6. dan po porodu sam išla u goste svojim roditeljima i svekijima, a 7. dan sam nosila svoje dijete u slingu i šetala po gradu.
možda bi bilo dobro da pročitaš koju priču o prirodnom porodu, ima ih par na portalu, a i moja je tamo
eh, sad me lutonjica podsjetila...
samo prvi put bilo mi je potrebno oporavljanje od poroda. ali to pripisujem gadnom sinusitisu (kojeg sam vukla tri tjedna...) kojeg sam imala u vrijeme poroda i temperaturi od 39 koja me tresla cijelo vrijeme, plus gubitak vece kolicine krvi...
drugi, a pogotovo treci put, oporavka nije bilo. ah (stvarno sam zaboravljiva!) prvi put sam "dobila" i rutinsku epiziotomiju, drugi i treci put nisam (pukla za dva sava po savu epiziotomije...), sjedila normalno cim sam iz radjaone dosla u sobu (cca 2 sata kasnije), hodala naokolo ko da imam torpedo u gu.ici (mm-ove rijeci
treci put rodila u ponedjeljak, dosla doma u srijedu, od cetvrtka kuhala rucak za nas pet... u petak sam autom i bebom isla u vrtic po djecu. setala okolo s bebom u slingu sasvim normalno...
da je bilo naporno (sva tri puta) - jest, ali to je poanta radjanja - treba se potrudit. da je boljelo - pa jest, treba to izgurat u tim "uvjetima". da mislim da sam se patila - nikad mi nije palo na pamet! postoje jos mnoge stvari u zivotu koje cinimo iako znamo da su naporne, bolne, teske... rodjenje djeteta je nesto cemu se mogu, uza sav trud, napor, bol - radovati unaprijed i bezrezervno...
a ja sam još htjela dodati:
MM i ja smo planirali troje djece. međutim, nakon ovog drugog, prirodnog, poroda, ja sam poželjela još barem dvoje (i to opet prirodno)
pa sad, ili se stvarno nisam patila i bila traumatizirana, ili sam teški mazohist
izgleda da stvarno moram ici doruckovati :shock:
ja uopce nemam sling, nikad ni imala - samo maramu
lut - za cetvorku -
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom