eh, sad me lutonjica podsjetila...

samo prvi put bilo mi je potrebno oporavljanje od poroda. ali to pripisujem gadnom sinusitisu (kojeg sam vukla tri tjedna...) kojeg sam imala u vrijeme poroda i temperaturi od 39 koja me tresla cijelo vrijeme, plus gubitak vece kolicine krvi...

drugi, a pogotovo treci put, oporavka nije bilo. ah (stvarno sam zaboravljiva!) prvi put sam "dobila" i rutinsku epiziotomiju, drugi i treci put nisam (pukla za dva sava po savu epiziotomije...), sjedila normalno cim sam iz radjaone dosla u sobu (cca 2 sata kasnije), hodala naokolo ko da imam torpedo u gu.ici (mm-ove rijeci )

treci put rodila u ponedjeljak, dosla doma u srijedu, od cetvrtka kuhala rucak za nas pet... u petak sam autom i bebom isla u vrtic po djecu. setala okolo s bebom u slingu sasvim normalno...

da je bilo naporno (sva tri puta) - jest, ali to je poanta radjanja - treba se potrudit. da je boljelo - pa jest, treba to izgurat u tim "uvjetima". da mislim da sam se patila - nikad mi nije palo na pamet! postoje jos mnoge stvari u zivotu koje cinimo iako znamo da su naporne, bolne, teske... rodjenje djeteta je nesto cemu se mogu, uza sav trud, napor, bol - radovati unaprijed i bezrezervno...