prekrasno, a bas sam nesto razmisljala, u sta nas je sve dovela ova zelja za bebicom. puno boli, straha, razocarenja, al jos uvijek s puno nade iscekujemo. mislim, mozda to bas mora biti tako, da bi jednog dana znali jos vise cijeniti to sto imamo (odnosno nama - sto cemo valjada imati). i nakon toliko patnje, uspijeh ce biti jos sladji i nestvaran kao i tebi klara.
puno, puno tebi i bebici.