draga klara upravo si uspjela opisati ono što ja osjećam.Sve je identično i ja se jako često priupitam je li to zbilja stvarnost ili umišljam.I ništa mi nije teško, ali baš ništa za nju.I kada umirem od umora samo se sjetim koliko sam ju samo željela i koliko sam sretna što se moj veliki san ostvario.A mislila sam da neće nikada.Ali, eto ipak, moja djevojčica tu je samnom.I plačem kada i pomislim da će me to malo čudo uskoro zazvati "Mama!"