Pa imati samopouzdanje ne znači biti odličan u školi ili u drugim aktivnostima. Biti samopouzdan i samosvjestan je i snalaženje u društvu i u novoj okolini, situaciji itd
Moraaa bit neka falinga, ha?I mislim da teenageri koji nikad nemaju potrebu izlaziti imaju problem s manjkom samopouzdanja.
Pa, jedostavno je, NISU svi isti, niti odrastaju na isti način, niti imaju iste potrebe, čemu potreba stalnog stavljanja svih u isti kalup?
Mislim da se stvarno pretjeruje s tim forsiranjem "potrebe za eksperimentiranjem i buntovništvom" u pubertetu..to vrijedi za neke, ne vrijedi za sve. Što dabome ne znači da ikoju skupinu treba etiketirati kao ovakvu ili onakvu.
magriz, ja ni jedno savršenstvo ne vidim ni na forumu, a bome ni u stvarnom životu, bit će da je u očima promatrača.
Posljednje uređivanje od Dijana : 27.09.2016. at 14:22
Kod nekih to igra ulogu, kod nekih nikakvu, ni da počnu, ni da ne počnu.
Ne, nisam to tako shvatila, da se tvrdi da će postati kriminalci. Nego su neki postovi puni moraliziranja – ono, djeca koja išta konzumiraju su a priori „loša“, a priori negativan predznak, „nešto nije u redu s njima“ predznak. Sve s visoka, i sa stavom djeca koje ne konzumiraju „su bolja“. (osim Trine i teze o djeci koja ne izlaze).
Gle, ne mislim ja da je konzumacija svačega sa 15 ili 16 nešto turbo pozitivno ili pametno, ali mislim da je kontekst moraliziranja totalno promašen. I kažem opet – licemjeran. U društvu u kojem se cigareta i alkohol konzumiraju na svakih 10 metara valjda, napadat klince moraliziranjem jer eto i oni sve to konzumiraju mi je u najmanju ruku bezveze. Naravno da im to nije zdravo, ali nije ni nikome drugome, pa što samo njima moralizirati.
Pa meni je ovo skroz logično. Je l tolerantno pušit i popit čašicu? Je. Je l tolerantno konzumirat kokain? Nije. To svi znaju.
Ma zapravo bubilo, potpuno si u pravu..neka svatko bere svoje brige..
..a ja se definitivno više neću upecati na ovakve priče o "problemima"..koji to nisu.
To je isto što sam i ja napisala. Nije jedini razlog = kod nekih je a kod nekih nije.
Opet ću napisati, tako nešto nisam pročitala na ovoj temi, ali jesam pročitala i to više puta da djeca koja ne izlaze (ne puše i ne piju) nemaju samopouzdanja i da su socijalno neuklopljena.
Što, naravno, nema veze s istinom.
Meni se ne čini da se na ovoj temi itko zgražao nad djecom koja piju/puše/drogiraju se, nego više nad roditeljima koji se prema tome previše tolerantno postavljaju što nas vodi do:
ako je tolerantno u društvu, ne mora biti tolerantno ili cool i nama roditeljima djeteta XY, zar ne?
Posljednje uređivanje od Mima : 27.09.2016. at 15:04
a ja i dalje ne kužim zašto bi se moralo probati pušiti i piti
i to samo zato da bi se svidio nekom drugom
jer, kako rekoh, postoji li uopće itko kome se to svidjelo prvi put i da je to napravio zbog gušta?
Trina, je li se tebi svidjela tvoja prva cigareta?
a majko moja, sve ste pobrkale.
osnovno pitanje oko kojega se vrti ova rasprava je ovo - smatrate li da je dijete koje s 15/16 pije/puši/izlazi problem, pa ćete se na taj način i postaviti, odnosno pokušati ga riješiti. uspješno ili neuspješno, u ovom času je nebitno. pokušati ćete.
ili - nije problem, više-manje je normalno, nećete poticati, nećete s njima zapaliti i popiti koju, ali nećete ni poduzimati neke mjere.
eto, tako ja vidim dva tabora na ovom topiku.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 27.09.2016. at 15:18
aaa, ne, ne - "pije, puši i izlazi" i "15,16 godina" sigurno nisu jednodimenzionalne kategorije
Što se mene tiče, evo, sada sa 16: smije izlazit, smije popit (ako baš moooora) piće, dva, ne i napit se, pušit ne smije
Sve preko toga bi završilo s time da ne smije ni izlazit, što god vi rekle na to
zabrana bi bila kratkog vijeka, poznavajuć sve sudionike, pa opet sve jovo, nanovo
kao i ovaj topik
smatrate li da je dijete koje s 15/16 pije/puši/izlazi problem
Nije valjda da ima netko tko ne smatra da je ovo problem ?!
Ja stvarno ne znam što je vama, ili crno ili bijelo? Pa što moraju u klubove izlaziti i biti do ujutro, po mogućnosti pijani i napušeni da bi se to zvao izlazak? Pa mislim na izlaske s društvom bilo di, popodne po gradu, navečer đir, možda na piće u neki kafić, nešto...U kino s prijateljima...Bilo što a da nije s mamom ili tatom
Ja mislim da sam ja odrasla na jednoj planeti i neke od vas na drugoj. Kao da pričamo različitim jezicima, a ja o jednoj temi, vi o drugoj? Pa jeste vi igdje išle 13-19 godina? Jeste se družile s društvom, jeste li imale potrebu maknut se od roditelja?
Ja sam htjela pušiti otkad sam bila mala, ne znam zašto. Prva cigareta mi je bila ogavna ali sam nastavila jer je meni to bilo super. I što sad?
Ne mora se probati pušiti ni piti ali većina ljudskog roda će to napraviti u tim godinama, neće sa 8 ni s 40 uglavnom.
OK, vjerujem da nema puno 15-16 godišnjaka koji ne izlaze na ovaj način, a i ne vidim vezu između takve vrste izlaženja i isprobavanja pušenja i pića.
Sad ću morat ić secirati postove.
Ne roditeljima. Djeci – mladima – U njihovim očima je to nešto što se tolerira u društvu, i onda (u njihovim glavama) nešto što nije baaaaaaaš takav bauk (kao što bi recimo kokain bio). Ne kod njihovih roditelja, u njihovom domu. Nego su posvuda oko njih ljudi s cigaretom i čašicom. “Problem” im je ako puše i piju dok su mlađi od 18g. Ali kad budu imali 18 i 19 “nigdje više” (u društvu dakle, ne doma, ne kod roditelja) to više nije nikakav problem. Mogu to raditi legalno, bez skrivanja, bez ikakvog beda, moraliziranja, prozivanja...
Ne znam... ja sam se prvi put napila sa 16.
Nikad nisam pusila. Nije mi fino.
Alkohol i dalje konzumiram. Jer mi je fino
Bila bih sretnija da mojem djetetu to prvo pijanstvo dodje kasnije, a kad god vec dodje (ako dodje, a ne vjerujem da nece) nece se srušiti sav nas svijet.
Jer nije sve put teskom alkoholizmu i ovisnosti.
trina, a ti majketi, meni ti izgledaš kao da si s drugog planeta.
ja ne znam u kakav si ti razred išla, al pa uvijek je bilo onih koji su izlazili i onih koji nisu. koji su bili doma.
mima, pa da, upravo oko toga se vrti tema. šta kaže bubica, naravno da to nije jednodimenzionalno.
ali ako smatraš da je to problem, onda ćeš ovako kao bubica. zabraniti izlaske.
recimo, ona tolerira cugu, dvije, al pušenje - ne.
netko će i na cugu-dvije zabraniti izlaske.
a na sam spomen trave će dijete odvest doktoru.
netko neće.
da sam došla po njega na tu matejnu, što sam pisala, i vidjela ga, ono slučajno, nije se uspio sakriti, s pivom i cigaretom, paa, iskreno, ne bih to smatrala nekim vrhonaravnim problemom koji iziskuje oštre mjere. a tako je. ono, dobio bi jezikovu juhu, al ne bih zabranila izlaske. da se niti ne pokušava sakriti, e to bi smatrala problemom.
da ga vidim ujutro s kavom i cigaretom, e tu bih već oštrije reagirala.
da dođe doma vidno nacvrcan, ne bi smatrala isto da smo u nekom problemu, no, bila bih sretnija da to ne bude s 15 nego s 16 :D dakle, tu bih već možda ograničila malo izlaske, na neko vrijeme.
i tako. tu je ta razlika.
a tko je u pravu...e to nitko ne zna. :D
Evo, vec se nekoliko puta pitalo, pa da se javim, meni je prva cigareta bila fina, nisam uopce kasljala, dim sam povlacila uzasno lagano i bila sam fascinirana novim senzacijama. I od tog trena sam postala pusac.
A u cijelom razredu je pusilo svega nas 4, od cega sam ja jedina pusila svaki dan, drugo su bili vikend pusaci.
A recimo, prvi poljubac mi je bio fuuuuuj, pa sam svejedno nastavila :D
Bubilo ne razumijem zašto mi ovo objašnjavaš, stvarno. Ja čitavo vrijeme želim reći, a radi tijeka ove teme, da nama, roditeljima, u našem domu to ne treba biti nešto što ćemo tolerirati i prema čemu ćemo se ležerno postavljati, bez obzira na to kakva je situacija u društvu.
.. pri čemu govorim o stavu, a ne o nikakvim zabranama.
Jer ako je sam roditelj stava da djeca koja ne probaju piće i pušenje nisu cool ?! Hm kako onda očekivati da će dijete drugačije razmišljati ?
ja mislim da kad roditelj otkrije da mu dijete puši ili popije alkohol vani ili nešto treće
treba dobro razmislit koji intenzitet reakcije bi bio najučinkovitiji za to dijete
jer, neko dijete će na burnu roditeljsku reakciju malo se skulirat i stat na loptu, a neko drugo krenut u bunt, laganje i skrivanje, i tek onda nemaš kontrolu niti ikakav uvid u situaciju
i iz te pojave dolazi reakcija nekih na forumu, u stilu "bolje da imate prijateljski odnos pa da će ti reći kad je neko zaista ozbiljno sranje"
jer, iako cigareta nije ni nevina ni super, ima puno gorih stvari
a to se nekako na temi pretvorilo u roditelje kojima je skroz ok da dijete puši
Trina, ja sam s nepunih 17 već postala student, preselila u metropolu, bila bez roditeljske kontrole pa nisam bančila uz alkohol, tu i tamo bih popila neki "ženski" liker ili koktelčić, pušila nisam nikad iako mi je u društvu bilo pola pušača (mama mi je bila pušač, pripaljivala sam joj oduvijek cigarete štosa radi). Sve su mi mogućnosti bile otvorene, imala sam i drugo društvo, u kojem je bila i naj-frendica iz stroge katoličke obitelji koja se na faksu pustila s lanca, svašta je radila i probala, ali ja opet nisam i nisam se osjećala zakinutom.
Ima takve djece. Ne kažem da će i moja biti takva, ali od mene sigurno neće dobiti potvrdu da je "sve to normalno, neka proći će". Dobit će moje iskreno mišljenje da su ovce ako zbog drugih rade ono što im zapravo ne paše (tu im mantru u raznim varijantama diskretno im provlačim od vrtićke dobi). Vidjet ćemo. Treba se držati one Titove: Živimo kao da će 100 godina biti mir, a spremajmo se kao da će sutra biti rat.
Jedino nezgodno u tome je pitanje sto ces im reci ako ce to raditi jer ce im pasati ( a ne zbog toga sto to drugi rade).
Što bi tada Tito rekao?![]()
Dobro zboriš. Niš' onda...mijenjam Tita za Jacka Byrnesa.
https://s-media-cache-ak0.pinimg.com...55729f87a8.jpg
Ne znam jeste li gledali, jučer u Dnevniku i poslije u Temi dana je tema bila ovisnosti.
Imali su neka istraživanja 2011. I danas i ona kažu da oko 55% stanovnika RH puši, za alkohol se ne sjećam brojke, a 20% je probalo kanabis.
Bilo je govora i o sintetskim drogama tzv. osvježivačima prostora i snimili su nekog klinca ispred škole, maloljetnog, zamutili mu lice i mali priča kak je to super, kak postaneš lud od toga, a oko njega se za to vrijeme drugi dečki cerekaju.
Nadalje, bio je i psihijatar koji kaže da sve polazi od obitelji i da ni jedno dijete ne proba bez razloga jer da obično doma nekaj ne štima.
A jedan bivši ovisnik je rekao da se mogao isticati ili kao nogometna nada u Hajduku ili kao jako dobar đak ali za to sve treba puno truda, a njemu se nije dalo pa je izabrao drogu da se ističe među vršnjacima....
Uglavnom, jako zanimljivo i vrlo kontra nekim mišljenjima koja vladaju ovdje.
slusam danas ujutro na radiju, prema nekom najnovijem istrazivanju, RH je po konzumaciji marihuane medju prve 3 clanice EU
cak smo ispred Nizozemske
Posljednje uređivanje od sirius : 28.09.2016. at 08:00
Tanči, evo u razredu mog sina, ne puši ih možda 5,6 od 25. Znači drugi srednje u dobroj školi. Objasni mi to.
Trina, znam, samo sam se referirala na ono da gotovo i ne postoje oni koji ne puše i ne piju, a i na nečije relativiziranje da je to skroz OK i očekivano.
Posljednje uređivanje od čokolada : 28.09.2016. at 08:12
he he, mogli preći i na Zg gradonačelnika - na čem je on? sigurno "prirodno" nije takav.
II ja mislim da smo mi generalno zemlja tolerantna na alkohol i duhan, isto kao i ostale mediteranske zemlje - Španjolska, francuska, Italija
baš me zanima na kojem mjestu je npr Španjolska - ok, možda je kod njih popularnije nešto jače od marihuane![]()
Alkohol i duhan u našoj su tradiciji. S djedom sam pekla mošt i rakiju i svako malo probala, a moji su me valjda od 1.r. OŠ natakali bevandom poslije ručka.
Pa nije da ga podržavaš, ali dok i sama pušiš, možeš mu pričati što god hoćeš. Daješ mu prešutno uputu da je za odrasle to ok. Tako da tvoje neodobravanje ima puno manju težinu nego kad bi, recimo, prestala pušiti.
Ja nisam pušač ali dooobro pazim da ne psujem (što inače bih, to mi je zgodan način rješavanja frustracija) pa opet to ne činim. Znam da nije isto, ali nema veze. MM i ja ne pušimo. Povremeno popijemo nešto alkoholno i još se nisam okanila izrade višnjevca i orehovca, ali baš primjećujem otkad je stariji krenuo u srednju - mi smo nekako spontano prestali piti alkohol. Nismo ni prije, osim štajaznam vikendom aperitiv pred ručak, radler na godišnjem i eventualno nešto s gostima, ali sad smo baš prestali. Nisam doduše još izbacila skladište iz špajze, ali nije se pokazala potreba (možda bude, ne znam). Moram pitati muža da li to naše spontano odustajanje od pijače ima veze s pubertetom naše djece. Nismo se ništa dogovarali, ali tak je ispalo. Moji sinovi će za godinu-dvije dorasti do vozačke, pa bolje da doma ne gledaju roditelje kako popiju "samo jedno pivo" i onda za volan... Ne ide to.
I naravno, nemam pojma hoće li moja djeca izbjeći alkohol, cigare i drugo zato jer mi to ne koristimo, ali barem imam osjećaj da smo napravili koliko se dalo (a možda bi se moglo i više) da ih ne dovedemo u napast.
Nije to samo do roditelja, da se razumijemo. Znam da je moj mlađi (astmatičar, mrzitelj cigareta) imao loše mišljenje o svom razredniku i drugim profesorima u OŠ koji su učenike opominjali da ne smiju pušiti iza škole, a istovremeno su imali prostoriju (spremište) iz koje se dimilo kao da je požar. Htio im je na vrata nalijepiti cedulju "PušiJonica" ali na kraju ipak nije. Kakva je situacija u srednjoj, još ne znam.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.09.2016. at 08:20
ja se bome ne odričem vina ni za sve pubertete ovog svijeta
Napisala si da psihijatar smatra da djecu ipak obiteljski problemi potiču na pušenje, pijenje isl. Pa pokušavam zamisliti činjenično stanje u obiteljima razreda mog sina, ništa tu nije osobno. Dobra škola je dobra škola, nije škola di se upisuju djeca lošijeg uspjeha nego boljeg. Ništa ne želim od tebe, smiri se, nemoj biti tako nervozna. (Sad bih rekla zapali nešto ali neću)