Kod mene je bilo ovako nekako kao i kod Sirius.
I bas sam dobro ispala.
 |
|||
|
|
|||
Kod mene je bilo ovako nekako kao i kod Sirius.
I bas sam dobro ispala.
Sirius i kaae, ispale ste čist ok na sreću, ali moglo je sreće ne biti a uz nekakav roditeljski nadzor opet ispast ok.
Valjda su vaši starci ipak donekle znali o kakvom se "materijalu" radi. Lako je s odmakom od 15-20godina romantično gledati na takve stvari.
Sad ipak radite potpuno drugačije od svojih staraca. I roditeljstvo se općenito otada jako promijenilo, postalo odgovornije.
I potpis pod tanči i bubicu, a uopće ne sumnjam i da je i kod vas tako, da bi vam se jako teško moglo dogoditi da ne znate za te puste jedinice itd., ali zapravo ako starci ne znaju u koju školu im dijete ide, ni ne čudi.
I cvijeta, ja sam babaroga u roditeljstvu otprilike koliko i ti
Ali ocjene uistinu mogu biti kakve god, ali istina se mora reći, jer nema ama baš ni jednog razloga da se ne kaže.
Posljednje uređivanje od Dijana : 03.09.2016. at 07:45
Meni se pak cini, istina iz perspektive majke malog dijeteta, ali i iz perspektive odnosa s drugim ljudima, da iskrenost ne treba stavljati na neki visoki pijedestal vrijednosti. Ljudi lazu zbog milion razloga, bilo da nas ne povrijede, bilo jer se boje kakvu cemo sliku imati o njima, ako budu iskreni... i ona prava iskrenost cesto zahtijeva temeljno i duboko povjerenje izmedju dvoje ljudi. Meni bi ljutit se na nekoga jer nije bio iskren na mene bilo kao ljutit se na nekoga jer nema povjerenja u mene. Al to je onda nasa zajednicka stvar, a ne samo moja ili njegova.
Jedna dobra stvar u "moji roditelji se nisu mijesali, a dobro sam ispala" je ta sto je to dijete (ili mlada odrasla osoba) u nekom trenutku samo donijelo odluku da se dobro ponasa - bez pritiska i odgovornosti sa strane - sto je po meni puno bolja i teza odluka za donijeti je od one da se ponasa tako i tako jer su ga roditelji tome naucili... makar, nije da sam ja protiv upletanjaSamo kazem da sve ima svoje prednosti.
moj 11ogodisnjak je dobar, odgovoran i iskren. ali u zadnjih par mjeseci ima izlete u skrivanju istine. kaze, doslo mu. sto ce biti za par godina, ne znam. ali bih voljela biti cool kao cvijeta i mudra kao peterlin
trina, tebi zelim puno srece da zadrzite odnos kakav imate na obostrano veselje. pametovati ti mogu ali bez temelja.
a sto se tice odlaska od kuce, na faks definitivno. ali ne laziranjem osobnih da dobiju dom nego u drugi grad. vec sad ga usmjeravam da ne bira studij u zagrebu, makar rijeka, zadar... ako ne i negdje dalje
Ja sam uvijek bila za odlazak na studij u drugi grad... i otisla sam...
Al pred koji mjesec mi je zubar dao komentar zbog kojeg sam se zamislila... uglavnom sin mu je nakon priprema za fakultet u drugom gradu, ipak odlucio studirati u rodnom gradu. I zubaru je laknulo jer inace, "ni ne nagledas ih se, a oni vec odu". Bas me raznijezio.
Dijana prvotno napisa
Sirius i kaae, ispale ste čist ok na sreću, ali moglo je sreće ne biti a uz nekakav roditeljski nadzor opet ispast ok.
Valjda su vaši starci ipak donekle znali o kakvom se "materijalu" radi. Lako je s odmakom od 15-20
Sad ipak radite potpuno drugačije od svojih staraca. I roditeljstvo se općenito otada jako promijenilo, postalo odgovornije.
I potpis pod tanči i bubicu, a uopće ne sumnjam i da je i kod vas tako, da bi vam se jako teško moglo dogoditi da ne znate za te puste jedinice itd., ali zapravo ako starci ne znaju u koju školu im dijete ide, ni ne čudi.
I cvijeta, ja sam babaroga u roditeljstvu otprilike koliko i ti
Ali ocjene uistinu mogu biti kakve god, ali istina se mora reći, jer nema ama baš ni jednog razloga da se ne kaže.
Tako je.
Ja cijenim iskrenost.
I tu sam zbog nje i za nju i ona zna da mi može i treba sve reći.
Evo najfriškiji primjer: priča mi neki dan da njena najbolja prijateljica još od prvog osnovne- zadnjih dana puši i pije.
Ja pitam odakle to?!? Ta mala je iz stroge katoličke obitelji ( katolička mladež? Kris, jel je?)
Kaže moja kći: mama, ona ti glumata zbog par cura iz razreda koje isto puše i piju i nije joj fino, povraća joj se, ali ne želi odustati.
Ja pitam jel' puši kad njih dvije idu u kino ili šetnju, ma neee, mama. Mene ne može s tim fascinirati. Ja sam joj rekla da joj je to glupo. Uostalom bolje dat 22 kn za happy meal i dobit peseka, znaš meni fali još onaj bijeli, nego iste novce bacit u dim.
Ljubavica moja pametna
Tako je, Jadranka, ja bih laganje u tako ozbiljnim stvarima doživjela i kao svoj osobni poraz, ne samo kao, možda prejaka riječ, izdaju.
Jer za istinu kod mene nema posljedica, i svi nešto naučimo iz svega, al dok se laž rasplete izgubi se vrijeme koje se moglo utrošiti na rješavanje problema. Nadam se da je to moj stariji podmladak do sada shvatio.
I ja pričam o odnosu roditelj-dijete, za druge ljude manje-više, za većinu me boli đon jesu li iskreni ili nisu, ravnam se prema onom kako pričaju a ne ulazim u to što zapravo misle.
Magriz, zar si ti stvarno mislila da lili ozbiljno piše o lažiranju osobne?
pa meni tako nesto ne bi palo na pamet, a di jos i napisat, tako da... nis me u danasnje vrijeme ne cudi
Pa nije da se to nije radilo, palo tebi na pamet ili ne, ali nemaš brige, lili ti je skroz "by the book".
Istina , laz ...kad sad razmisljam o tome nisam se uopce osjecala lose zato sto sam muljala za prolaz.Sirius i kaae, ispale ste čist ok na sreću, ali moglo je sreće ne biti a uz nekakav roditeljski nadzor opet ispast ok.
Valjda su vaši starci ipak donekle znali o kakvom se "materijalu" radi. Lako je s odmakom od 15-20
Sad ipak radite potpuno drugačije od svojih staraca. I roditeljstvo se općenito otada jako promijenilo, postalo odgovornije.
I potpis pod tanči i bubicu, a uopće ne sumnjam i da je i kod vas tako, da bi vam se jako teško moglo dogoditi da ne znate za te puste jedinice itd., ali zapravo ako starci ne znaju u koju školu im dijete ide, ni ne čudi.
I cvijeta, ja sam babaroga u roditeljstvu otprilike koliko i ti
Ali ocjene uistinu mogu biti kakve god, ali istina se mora reći, jer nema ama baš ni jednog razloga da se ne kaže.
Jednostavno sam to smatrala mojom stvar i necim sa ce se mogu nositi . I sama popraviti.
Da je u pitanju bila situacija sa kojom se ne bih mogla nositi obratila bih se roditeljima, ali ovo ( vjerovali ili ne) nije bila jedna od tih situacija.
Ok, to je bila i ostala jedna od mojih osobina da mislim da mogu sve sama, pa u principu ne trazim pomoc osim iznimno kad se nadem pred zidom.
Ne znam, ima razne djece , raznih roditelja i raznih odnosa. Ali nisu svi potpuno nesposobni sa 17 godina. Ok, bedasti mogu biti, ali nisu nuzno nesposobni. Temeljne vrijednosti koje su usadene do tada ne ispare cudesno pred burom hormona i neurona, a i karakter je prilicno neunistiv.
svatko ima neke svoje temeljne vrijednosti, iskrenost meni spada u jedne od najtemeljnijih...to ne znači da reagiram na svaku njihovu laž (iako im ukažem na svaku), reagiram na ozbiljnije
naravno da smo za odnos odgovorni svi zajedno i taj odnos gradimo svakodnevno...
to što moj nije išao u klub zato što nije prijavio jedinicu ne znači da sam ja sigurna da će slijedeći puta jedinicu prijaviti, stvari nisu tako jednostavne...ali želim da uoči koje su temeljne vrijednosti nama kao roditeljima važne (ove za koje vjerujemo da su dobre) i vjerujem da će mu to negdje isplivati u odrasloj dobi...
pojednostavljeno, kao što ga nismo kao dijete tjerali da jede grah, ali ga nismo prestali kuhati nama, pa je s 14 najnormalnije počeo jesti grah
ma daj di to piše? kolko znam jedanput u polugodištu najmanje
Bubice, moj otac je tada bio dugotrano nezaposlen branitelj sa nelijecenim PTSP-om i svim znakovima depresije, a majka zena koja je 1/3 godine provodila na lijecenju kraljeznice po bolnicama i toplicama ( a usput je jedva uspjevala da ne padne u klinicku depresiju zbog brige oko egzistencije) , a doma sam imala jos i dva mlada brata ( jedan od njih je bio rane vrticke dobi). Uz takvu sitaciju moja iskrenost ( iskrenosti radi) bi bila zadnja stvar koja bi pomogla njima i meni.svatko ima neke svoje temeljne vrijednosti, iskrenost meni spada u jedne od najtemeljnijih...to ne znači da reagiram na svaku njihovu laž (iako im ukažem na svaku), reagiram na ozbiljnije
naravno da smo za odnos odgovorni svi zajedno i taj odnos gradimo svakodnevno...
to što moj nije išao u klub zato što nije prijavio jedinicu ne znači da sam ja sigurna da će slijedeći puta jedinicu prijaviti, stvari nisu tako jednostavne...ali želim da uoči koje su temeljne vrijednosti nama kao roditeljima važne (ove za koje vjerujemo da su dobre) i vjerujem da će mu to negdje isplivati u odrasloj dobi...
pojednostavljeno, kao što ga nismo kao dijete tjerali da jede grah, ali ga nismo prestali kuhati nama, pa je s 14 najnormalnije počeo jesti grah
Oni bi osjecali obavezu glumiti autoritet i popravljati stvari , kukanjem, ucjenama i glumljenjem strogoce. Mene bi to izludilo. Ako sam nesto mrzila to je glumljenje autoriteta. Tesko mozes biti pravi autoritet kad ne pomazes sebi ili si ne zelis pomoci.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.09.2016. at 10:10
Sirius, tvoja situacija je bila specifična, pa si se ti tome i prilagodila na svoj način. Jasno da ako uvjeti u obitelji nisu koliko-toliko normalni, da ni iskrenost nije visoko na listi prioriteta. Kao što ni u situaciji rata ne razmišljaš o kulturi, već o preživljavanju.
Ali ako možemo tražiti više i bolje, ne znam zašto ne bi tražili.
Posljednje uređivanje od Dijana : 03.09.2016. at 10:35
dijana, ma salila sam se. Ja sam nekako uvjerena da u mi, koje pisemo na topiku, imamo vise manje slicne principe odgoja, a da do nerazumjevanja dolazi radi razlicite djece, razlicitih situacija, okolnosti i sl. nisu sad to neke drasticne razlike u stavovima.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 03.09.2016. at 10:55
Eheh, pa da, znam i ja te fore, nekom fino metneš, pa onda kažeš kako si se šalio, ako ovaj nešto na to reče, onda ga proglasiš preosjetljivim, i tak.
Pa znam ja da nas velika većina ima slične odgojne metode, zato i ne kužim tolike razlike u postovima.
Posljednje uređivanje od Dijana : 03.09.2016. at 12:01
E pa ja u stvari ne razumijem tvoje postove. Kazes da smo preblage, da trina treba biti ostrija, a kad se spomenu ostrije mjere poput zabrane maturalca, onda opet ne valja. Dakle, pojasni, sto bi ti u konkretnoj situaciji? Na raspolaganju ti nije bas puno toga. Osim razgovora s jedne strane, sto je ucinjeno, i ostrih zabrana i kazni s druge.
sirius, ja se stvarno nisam referirala na tvoj primjer jer bi ušla u psihologiziranje...
više na načelni Jadrankin gdje govori da je iskrenost precjenjena
Pa ja nisam nikad spomenula maturalac već vi, i onda, onak posprdno ;mrgreen: pripisali meni da bi to bio, kakti, moj način rješavanja problema, i zgrozile se nad dijanom babarogom.
A ja ni luk jela, ni luk mirisala.
A ja osobno smatram da, ako se počne razmatrati zabrana maturalca, da je situacija već daavno izmakla kontroli, a ja sam apsolutno pristalica bolje spriječiti nego liječiti. Znači, s..nje je sigurno počelo puno prije maturalca, pa ga je tada ili bar približno tada i trebalo početi hendlati.
Djeca te dobi rade svašta i imaju pravo na pogreške. Ne mora značiti da su stvari odavno izmakle kontroli ili da opća situacija ne valja. Kao što je netko ranije napisao, ovo stvarno podsjeća na one priče kad dijete spava čitavu noć pa roditelji zasluge pripisuju sebi i svojim odgojnim metodama. Mislim da ne postoji teenager koji ne napravi sranje. Razlika je u nama, odnosno našoj reakciji nakon što je sranje učinjeno i uostalom hoćemo li za to sranje saznati ili nećemo. Ali da ima djece koja nikad ništa zabranjeno nisu napravila, u to čisto sumnjam.
Trina, moguće da uistinu ne postoji tinejdžer koji nikad nije napravio s..nje, ali je moguće i da postoji. Ali čemu uopće te špekulacije?
Mene osobno ne bi brinulo što druga djeca rade, već prvenstveno što radi moje, niti bi mi, ako moje radi s..nje, bila utjeha što to rade i drugi.
Cuj, ako vecina napravi neku glupost u tim godinama vjerojatno je to bioloski uvjetovano.
E, sad , da li je to glupost i koliko teska glupost ovisi vjerojatno i o stavu odredene obitelji.
Meni je naprimjer zanimljivo gledati kolike su ozbiljne gluposti spremni tolerirati roditelji gotovo odrasle djece ( ili potpuno odrasle) koja su u ranijoj dobi odgajana ko po spagici i slovila kao djeca iz snova ( tj . Djeca Rodinog Foruma).
Posljednje uređivanje od sirius : 03.09.2016. at 13:24
Ma daj? A vidiš, meni je baš olakšavajuća okolnost to što se zna da su pubertetske godine takve kakve jesu.
Pa meni to baš ide jedno s drugim
Nisu li Djeca Rodinog Foruma odgajana s puno razumijevanja i uvažavanja i tolerncije, odrasla u samosvjesne osobe visokog samopostovanja. Pa su kao takve same preuzele odgovornost za sve svoje gluposti?
Ne kuzim sto roditelj moze osim tolerirati kod 18+ djece? (Osim ako je neka gadarija tipa teza ovisnost pa ces ga izvuci iz toga, kriminal ili sto znam sto...).
Sto mozes nego podrzati ili ne podrzati?
Sirius, imamo li vec neke zastranjene primjere ovdje, recimo iz generacije 2001.i mlađe? Tko ce priznat da je zaribao?
Pa ja očito. Dojila sam ga do prve godine, spavao s nama do pete, kupovala sam mu didaktičke igračke da trenira mozak, bila sam s njima kući do treće, bavila se s njim poticala njegovu kreativnost i tako. I sad je baš kreativan
Ma ne, ima vremena za tu generaciju.Sirius, imamo li vec neke zastranjene primjere ovdje, recimo iz generacije 2001.i mlađe? Tko ce priznat da je zaribao?
Djeca Rodinog Foruma je samo simbolika za savrsenu djecu. Ova djeca su starija od Rode. Puno starija, i odgajana prilicno strogo. Puno stroze od nas tu cicimici-djecjepotrebe-spavanje-dojenje stil u najranijoj dobi.
Pa si misilim kuda ide ovaj svijet , dresura u ranoj dobi, a tolerancija na sve i svasta u odrasloj.
E, moja ti , sto sve ne mozes podrzati?Pa meni to baš ide jedno s drugim
Nisu li Djeca Rodinog Foruma odgajana s puno razumijevanja i uvažavanja i tolerncije, odrasla u samosvjesne osobe visokog samopostovanja. Pa su kao takve same preuzele odgovornost za sve svoje gluposti?
Ne kuzim sto roditelj moze osim tolerirati kod 18+ djece? (Osim ako je neka gadarija tipa teza ovisnost pa ces ga izvuci iz toga, kriminal ili sto znam sto...).
Sto mozes nego podrzati ili ne podrzati?
Od placanja studiranja do 35 godine , financiranja zdravih odraslih potomaka koji spavaju do podne i debelo su presli punoljetnost i tako ... ima toga...
Ajd', onda sam ja skoro pa sigurna da ce moj podmladak biti super, bez pizdarija. Otisla sam raditi kad je mala imala 4 tjedna.Pa ja očito. Dojila sam ga do prve godine, spavao s nama do pete, kupovala sam mu didaktičke igračke da trenira mozak, bila sam s njima kući do treće, bavila se s njim poticala njegovu kreativnost i tako. I sad je baš kreativan
Trina, moja, meni se čini da se tebi najviše zamjera što znaš da ti 15,5 godišnji sin puši i nisi:Pa ja očito. Dojila sam ga do prve godine, spavao s nama do pete, kupovala sam mu didaktičke igračke da trenira mozak, bila sam s njima kući do treće, bavila se s njim poticala njegovu kreativnost i tako. I sad je baš kreativan
a/ prestala pušiti i ti muž ne bi li time postali savršeni uzori i "sigurno" povukli i mladca buntovnika u nepušenje
b/ zabranila mu da udiše i zrak dok ne prestane udisati dim cigarete.
A sada konstruktivno
Na tvome mjestu, ja bih kao "mjeru ka nepušenju" svome djetetu jasno dala do znanja da mu ja cigarete kupovati neću i objasnila mu financijsku aspekt pušenja i što bi sve za te novce mogao kupiti od stvari koje su mu drage (novi instrument, odlazak negdje...), a koje su već otišle u dim, te što će otići u sljedećih god, dvije, tri...
Te koliko jaku ovisnost one zapravo stvaraju, pa i kad svega toga postaneš svjestan, riejtko tko se uspije trajno ih riješiti.
To i razgovor iskreni sa nekim bliskim bivšim strastvenim pušačem koji se uspio ostaviti duvana iz x-tog pokušaja (mm bi to divno odradio
A, dalje, što možeš nego voljeti ga i odgajati kao i do sada i nadati se da se sav taj odgoj ipak negdje "primio" i da su vam ovo najveći problemi...
Na temu teenagera koji puše, ja sam ovo ljeto ostala zgrožena kada sam u redovnim posjetama lunaparku i trampolin parku upoznala 10-tak tamo zaposlenih taman 15-16 godišnjaka plus njihovih prijatelja koji su dolazili, a od kojih niti jedan nije bio bez čika u zubima dok su preuzimali karte od djece i pazili da se netko od njih ne ozlijedi.
Onda sam malo razmislila i shvatila, da, to je ta osjetljiva dob kada je važno dokazati se.
Vjerojatno prvi posao, podalje od roditelja, šefove nije briga puše li/ne puše, puše i oni, i klinci svi uredno dime.
Dio njih će prestati sa prestankom posla jer niti će imati para, niti će biti u sličnoj okolini, dio će nastaviti.
Baš kao i kada sam ja bila teenagerica.
mi ovdje ne razgovaramo o ljudima 18+ nego o djeci +/- 15Pa meni to baš ide jedno s drugim
Nisu li Djeca Rodinog Foruma odgajana s puno razumijevanja i uvažavanja i tolerncije, odrasla u samosvjesne osobe visokog samopostovanja. Pa su kao takve same preuzele odgovornost za sve svoje gluposti?
Ne kuzim sto roditelj moze osim tolerirati kod 18+ djece? (Osim ako je neka gadarija tipa teza ovisnost pa ces ga izvuci iz toga, kriminal ili sto znam sto...).
Sto mozes nego podrzati ili ne podrzati?
i da, ako postoje "teže ovisnosti", što su to"lakše ovisnosti"? I, zašto bi samosvjesne osobe visokog samopoštovanje radile gluposti? eto, ja ne kužim zašto bi samosvjesni petnaestogodišnjak visokog samopoštovanja skoro pao razred, npr. A, recimo, bez da je prije izjavio - mene stvarno ovo ne zanima, ja želim biti to i to...
cjepidlačim, ali me stvarno čudi tolika doza relativiziranja svega i svačega
Zato sto sa 15 godina vise ne testira svoje i tudje granice tako sto uporno pokusava gurnuti srafciger u steker?
Meni uopce nije cudno da petnastogodisnjak skoro padne razred.
i zasto bi morao reci da ga nesto ne zanima ili da je zamisljao nesto drugo? Pa mozda i nije , ali promjena osnovna-srednja uz osobne promjene u toj dobi moze srediti svakoga. Nekoga pubertet lupi prije, nekoga kasnije.
ok, mozda nekoga nikad ne lupi na podrucju skole i ovisnosti, jer postoje okolini i manje vidljive stvari .
Bas sam prije par dana razgovarala sa braticem i njegovom kceri. Upisala je hortikulturu i odustala . Odlucila ponovo na maturu i upisati kemiju...
i sve su to smireno i bez drame prihvatili... Eto , nije se nasla, probati ce nesto drugo. Super. Podrzavamo.
Bas me zanima tko bi bio tako smiren i podrzavajuc 15 godisnjaku koji bi nakon prvog razreda odustao od (te )skole?
Cak i da postoji takav 15 godisnjak koji ce objasniti odustajanje argumentirano i smireno rijetko koji roditelj bi bio odusevljan.
Mislim , i ja bih siznula . Ali sto se zapravo carobno u te 3 godine ? Vjerujem da je razvojni proces i zrelost u dobi puberteta jako razlicita od osobe do osobe. Puno razlicitija nego u dojenackoj dobi i djetinjstvu.
Bubica, odgovarala sam Sirius na "gluposti odrasle djece koju roditelji toleriraju"...
... A pretpostavila sam da pod gluposti misli na "ljenost" i ovo gore.
Pa eto, ti roditelji ne "toleriraju gluposti" nego financijski, stambeno i psiholoski podrzavaju svoje dijete dok ne odluci sto zeli u zivotu
... Ne znam sto bih rekla na gore opisano, ali ne bih to svrstala u kategoriju gluposti o kojoj pricamo na topicu. Onda bi tu mogla strpati i nekoliko svojih odraslih udanih zaposlenih frendica s djecom ciji roditelji toleriraju to da im deset sati dnevno odrzavaju njihovo kucanstvo, kuhaju im svaki dan da ih doceka, odvoze i razvoze djecu i u principu brinu za vise od pola njihovog odraslog zivota. Meni je to puno vise od "obicnog baka servisa" i spada mi u istu kategoriju "spava do podne, studira do 35.-e na njihov trosak". A ako nekom pase bilo koja od ovih situacija, ja ih ne vidim kao "toleriranje gluposti".
Ovo je valjda off topic...
P.S. Ne mislim na osobe koje zive u istom kucanstvu, nego znam za primjere da godinama baka i deda s jednog kraja grada odu "na posao" u kucanstvo svoje djece i kad im sve obave odu doma.
Dijana,Pa nije da se to nije radilo, palo tebi na pamet ili ne, ali nemaš brige, lili ti je skroz "by the book".
sta jest, jest cila.sam po ps-u i u svemu
al ste se raspisale....ko ce to sve upratit.
Trina, moja, meni se čini da se tebi najviše zamjera što znaš da ti 15,5 godišnji sin puši i nisi:
a/ prestala pušiti i ti muž ne bi li time postali savršeni uzori i "sigurno" povukli i mladca buntovnika u nepušenje
b/ zabranila mu da udiše i zrak dok ne prestane udisati dim cigarete.
A sada konstruktivno
Na tvome mjestu, ja bih kao "mjeru ka nepušenju" svome djetetu jasno dala do znanja da mu ja cigarete kupovati neću i objasnila mu financijsku aspekt pušenja i što bi sve za te novce mogao kupiti od stvari koje su mu drage (novi instrument, odlazak negdje...), a koje su već otišle u dim, te što će otići u sljedećih god, dvije, tri...
Te koliko jaku ovisnost one zapravo stvaraju, pa i kad svega toga postaneš svjestan, riejtko tko se uspije trajno ih riješiti.
To i razgovor iskreni sa nekim bliskim bivšim strastvenim pušačem koji se uspio ostaviti duvana iz x-tog pokušaja (mm bi to divno odradio
A, dalje, što možeš nego voljeti ga i odgajati kao i do sada i nadati se da se sav taj odgoj ipak negdje "primio" i da su vam ovo najveći problemi...
,Zato što ne govorimo o samosvjesnim osobama visokog samopoštovanja već o tinejdžerima u razdoblju najvećih promjena i izazova.
I, iako je većina njih itekako sigurna u nekim područjima života, u područjima kao što je druženje sa vršnjacima i starijim tinejdžerima (pritom mislim na začetke "izlazaka" koji u toj dobi obično počinju) većina je itekako nesigurna pa onda ili zauzmu stav " baš me briga, meni to ne treba" i okruže se nekom svojom klikom na duže ili kraće vrijeme ili upadnu u ekipu koja je nekad bolja a nekad lošija, ali svakako tinejdžerska uz sve popratne sadržaje: mrgreen:
izgubila sam se...
ali ipak ću reć da sigurno ima tinejdžera koji su samosvjesni i samopouzdani, a da fiziološke i emocionalne promjene kroz koje prolaze sigurno nisu kod svih jednako turbulentni.I, ta turbulentnost ne ovisni samo o fiziologiji, ovisi sigurno i o reakcijama bliže i šire okoline na promjene kroz koje oni prolaze.
I, zaključit ću, naši petnaestogodišnjaci puše, piju, a počinju se i drogirati ne zato što je to normalno i očekivano za petnaestogodišnjake, nego očito zato, što je to nama odraslima, i roditeljima i društvu općenito, normalno da to petnaestogodišnjaci rade...a onda se čudimo.
Ima jedna zanimljiva teorija: u doba naših djedova petnaestogodišnjaci su se zapošljavali (preuzimali odgovornost) i zasnivali obitelj i sigurno nisu imali ni vremena ni potrebe ispitivati roditeljske granice. Našoj djeci mi smo proces odrastanja rastegnuli maksimalno, školuju se do 25, ne rade do 25 (ili 35), žive s roditeljima, a fiziološki su muškarci/žene od 15. E, tih 10 godina jaza treba s nečim ispuniti - očito nam je svima prihvatljivo da su to droga i alkohol.
Ipak, nije tako crno, tj. svijest društva se polako mijenja (treba uvijek nekoliko generacija da se osvijesti problem), npr. kriminalitet adolescenata je u padu, nemam sad podataka, ali dojam je da opada i potrošnja droge i alkohola u odnosu na neke ranije generacije...
Bubice
mudro zboriš.
Meni je ova teorija potpuno logicna. Ali ne bih rekla da je sad odjednom postalo prihvatljiva droga i aklohol. Na selu , gdje u obiteljima djeca rade od kada malo ocvrsnu , cigareta i piva je potpuno prihvatljiva od vrlo rane dobi. Isto je bila prihvatljiva (drustveno) i u proslosti. za muskarce, jasno. žene su imale drugacije kriterije.
Pretpostavljam da bi i droga bila prihvatljiva kao rekreacija (u proslosti) da je bila lako dostupna ko rakija i duhan.
Tako sam i ja mislila da je normalno da beba spava pa jbg nije.
Šta će mi bit normalno/nenormalno kad budu 15godišnjaci, ne znam, ali nekako slutim da ih neću sve mjeriti istim metrom.
Zna marta znanje
Da vas mi, mame velike djece ne bacimo u depresiju strašenjem pubertetom
Samo što su danas saznanja o štetnosti i cigareta i alkohola i droge, za sve, a pogotovo za djecu, nemjerljiva s saznanjima u prošlosti..pa je tim više poražavajuće za kolike je roditelje ovakav vid "ispitivanja granica", skoro pa prihvatljiv, barem kad čitaš ovaj topic.
Ali eto bubica ima saznanja da je ipak ta tendencija u padu, pa to malo tješi, možda je i ovdje rodin forum specifičan u odnosu na "vanjski svijet", štajaznam.
Nekako kao da zaboravljamo činjenicu, a koja je s razlogom postala činjenica, a to je da je prodaja cigareta i alkohola maloljetnicima zakonski zabranjena, da o travi ne pričam. Znači, dojimo ih, zdravo hranimo, branimo kinder čokoloade, a onda nema nikakvog beda ako redovito dime (ne pričam o onom tipa probao pa mu se zgadilo, već o navici), prestat će već..ako prestanu?
Kako se može u istu ravan staviti dvogodišnjaka koji gura šrafciger u utičnicu i petnaestogodišnjaka koji kupuje cigarete, i sve svesti pod"ispitivanje granica"? Pa valjda se nešto događalo kroz tih 12 godina u međuvremenu, valjda je i dijete došlo do nekih iskustava i spoznaja?
Imam petnaestogodisnjaka kući. I koliko znam ne puši i povremeno pije alkohol. Sumnjam da je probao travu. Ima curu i išao bi van do jutra. I ne sekiram se nimalo. Ono, meni je to ocekivano ponašanje za tu dob... Sjećam se i sebe i oca mu u toj dobi. Ne odobravam ali se niti ni snebivam. I iskreno meni to da petnaestogodisnjaci postaju vikend pušači i vikend pijući ne predstavlja neki problem. Meni je to kao što je gurao prste u utičnicu... Smireno ponovis sto puta nemoj i prođe. Što se više uzbuđujes, to on dulje i zdusnije gura prste.
I nekako imam dovoljno povjerenja u sina da ne strahujem od teških ovisnosti niti od velikih životnih neuspjeha. S 15 je po meni već dovoljno izgrađen kao osoba da sam mora preuzet odgovornost za sebe. Naravno sranja se uvijek mogu dogoditi. Ali jednako tako je i s prometom pa mu svejedno ne govorim svakodnevno Pazi preko ceste...
Iskustva i spoznaje sa 2 godine i 15 godina su prilicno razlicite.p
Kako se može u istu ravan staviti dvogodišnjaka koji gura šrafciger u utičnicu i petnaestogodišnjaka koji kupuje cigarete, i sve svesti pod"ispitivanje granica"? Pa valjda se nešto događalo kroz tih 12 godina u međuvremenu, valjda je i dijete došlo do nekih iskustava i spoznaja?
(mene je stepla struja nakon guranja prstiju u uticnicu sa 4 godine. Mozda je to razlog zasto nikad nisam konzumirala drogu?
I ne znam kako je moguće kao ne odobravat nešto, a istovremeno se uopće zbog istog ne sekirat i smatrati to očekivanim.
Ubi me ta nelogika, pa to je čisti oksimoron.
No, iskreno, ne da mi se više.
Čini mi se da se peterlin povukla s teme,i ako jest, pametno je učinila.
Posljednje uređivanje od Dijana : 03.09.2016. at 21:26
Dijana, ti kao da padaš s Marsa.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom