Riječ je o bolesti koje godišnje u Hrvatskoj ima 30-50 slučajeva. Javlja se u svim dobnim skupinama, a najviše u najmlađoj dobi.
Istina je da bolest napreduje brzo i da je smrtnost visoka (oko 5%), ali je veoma mala vjerojatnost da će netko oboliti i ne treba zbog toga biti zabrinut, osim u slučaju izravne izloženosti bolesniku. Naime, u slučaju izravnog kontakta s bolesnikom, postoji mogućnost zaražavanja njegovim sojem meningokoka. U tom slučaju svi bliski kontakti bolesnika dobiju antibiotike u trajanju od dva dana, čime se eliminira uzročnik u slučaju da ga je bolesnik prenio na kontakte. Zahvaljujući takvom postupku, kod nas su tzv. sekundarni slučajevi bolesti iznimno rijetki.
Dakle, skoro svi naši bolesnici su tzv. sporadični slučajevi, što znači da nisu bolest dobili o nekoga tko je prije njih obolio.
Na žalost, ne može se predvidjeti kada i tko će oboljeti od meningokokne sepse ili meningitisa.
U svakom trenutku oko 5-10% stanovništva nosi meningokoke na sluznici nazofaringsa (ždrijela). Neko vrijeme nose meningokoke, pa ih se organizam riješi, pa nakon nekog vremena ponovno...
Ovakvo nosilaštvo meningokoka na sluznici potiče stvaranje specifičnog imuniteta, tako da osobe koje su već nosile određeni tip meningokoka na sluznici imaju stanoviti imunitet na taj tip.
Do bolesti može doći ako se cirkulirajući među ljudima uspije selektirati virulentniji soj meningokoka, ili ako se meningokokom zarazi osoba koja ima oslabljen imunitet. Koji su to faktori domaćina, tj. budućeg bolesnika koji ga čine kandidatom za razvoj meningitisa i sepse, nije sasvim poznato.
U svakom slučaju, rizik je nizak.
Znakovi bolesti su u početku potpuno nekarakteristični. Najčešće počinje kao gripa, tako da se ne može prepoznati na temelju simptoma i znakova bolesti. Može se posumnjati na razvoj meningitisa ili sepse u slučaju pogoršanja općeg stanja. Bolesnik bude više klonuo nego što je uobičajeno za povišenu temperaturu, a nema lokalnih znakova bolesti, npr. upale grla, upale pluća, mokračnih puteva itd. Ako se razvije meningitis, bolesnik ima ukočen vrat, mučninu i povraćanje (bez proljeva), smeta mu/joj svjetlo. U slučaju razvijene sepse nastaju manja krvarenja u koži, koja se očituju crvenim osipom, koji na pritisak ne blijedi. To su već uznapredovali znakovi bolesti.
U svakom slučaju, ako se opće stanje bolesnika koji ima znakove zarazne bolesti (povišena temperatura, osjećaj slabosti i umora, glavobolja, bolovi u mišićima, ubrzano disanje, ubrzan rad srca...) nakon kraćeg vremena pogorša, treba otići liječniku radi otklanjanja sumnje na težu zaraznu bolest, koja zahtijeva intenzivnije liječenje.
U slučaju sumnje na meningokoknu sepsu ili meningitis, jedino što možemo napraviti je odvesti dijete na pregled, koji obavezno mora uključivati laboratorijske pretrage. Npr. zimi, kada imamo puno gripe, početak meningokokne bolesti se lako može zamijeniti gripom. Već najobičnija diferencijalna krvna slika, koja se može obaviti u svakom biokemijskom laboratoriju, može otkloniti odnosno potvrditi sumnju na meningokoknu bolest, te ne bi trebalo u slučaju sumnje oklijevati s odlaskom liječniku. Ako ništa drugo, osoba će biti mirnija kada vidi da diferencijalna krvna slika govori u prilog virusne infekcije, te da je najvjerojatnije riječ o gripi.
Što se prevencije tiče, mjere prevencije kojima se možemo poslužiti se odnose uglavnom na prevenciju širenja bolesti, a manje na prevenciju pojave inicijalnog, sporadičnog slučaja. Obzirom da se meningokoki šire kapljičnim putem, opća prevencija širenja bolesti se svodi na izbjegavanje dugotrajnog boravka u zatvorenom prostoru s puno ljudi i redovitom provjetravanju zatvorenih prostora.
Specifična prevencija je kemoprofilaksa kod osoba u bliskom kontaktu s bolesnikom i cijepljenje u slučajevima kada je to opravdano. Naime, razlikujemo 13 antigenih skupina meningokoka. Bolest najčešće u svijetu uzrokuju skupine A, B, C, W135 i Y, sa različitom zastupljenošću u razuličitim dijelovima svijeta.
U Hrvatskoj su skoro svi slučajevi uzrokovani meningokokom grupe B, a niti jedno cjepivo ne štiti od ove grupe meningokoka, te u ovakvoj situaciji, cijepljenje u Hrvatskoj nije preporučljiva preventivna mjera već preostaje kemoprofilaksa (preventivna primjena antibiotika osobama u bliskom kontaktu s bolesnikom).
U vrtićima - oboljeli od meningitisa
Odgovori s citatom
Šala, naravno, ali zaista mislim da ostanak doma ne bi ništa promijenio. Mene je utješilo kad sam jučer u vrtiću vidjela dečkića čiji je tata liječnik - ako je on u vrtiću, onda valjda nema razloga za paniku (nadam se da me sad neče netko razuvjeriti :/ )
Freja prvotno napisa
)
:D
.
