Curke hvala, živa sam!!! :D :D :D

Obavljen je rez, doc koji me pregledao u nedjelju je prvo počeo čeprkati , onda je otkrio toplu vodu da treba otvoriti -proširiti ranu pa je najavljivao lokalnu... Onda sam ja u operacijskoj cvilila sestri da bih ja anesteziju i mislim da ga je ona nagovorila... Došao je za par minuta i rekao da će mi dati intravensku... Onda mi je u toku pripreme dok smo razgovarale sestra instrumentarka rekla da se nisam trebala dati na živo secirati...lako je njoj govoriti, ne leži ona gole cice pred doktorima koji hodaju s onim kirurškim pincetama (beana-naučila ja)... Piknula me jedna jako dobra doktorica anesteziologinja i hvalila se da može i bez naočala, svaka čast , stvarno je uspjela i ostala je stvarno samo mala točkica od braunile...

Nakon pikice sam se probudila u hodniku i ugledala MM. Što sam bila budnija, to je jače boljelo. Zato sam doma šibnula u sebe najjači brufen koji sam našla - 800mg -MM pije za išijas. Nakon 2 sata od toga, boli i dalje pa sam popila još jedan. Zaspala sam možda pola sata, bol se smanjila, ali su sada prsa bila napeta.

Ujutro, kako sam bila strogo na tašte - jedva sam imala za podoj - i onda nisam smjela jesti ni piti 2 sata nakon zahvata i nisam osjećala da baš nešto ima u cicama. Kasnije sam se izdajala i bacala mlijeko iz obadvije cike sve do 9 navečer kad sam procjenila da je prošlo dosta vremena od mog nadrogiravanja, a više nisam imala potrebu za tako jakim tabletama... Još jednom sam nazvala SOS i malo se konzultirala... Cica je naravno bila cijela zamotana, dok sam se prije izdajala gaza je još donekle bila čista, no kad sam se odlučila dojiti, shvatila sam da je sva gaza natopljena sukrvicom i da bi mi beba svakako usnicom ili nosićem dodirnula to pa sam tu stranu izdajala i dalje do idućeg previjanja.

Sutradan, jedna jako ljubazna sestra, pazila je da mi ostavi bradavicu dovoljno slobodnu za izdajanje...

Danas su već pokazali da im je dosta mojih posjeta pa su me naručili za prekosutra. Ja happy :D :D :D . Jedino se bojim da se gaza ne prepuni pa da opet moram bacati milk.

franjice,

ja sam i prije ovog davala bebi 100-200ml adaptiranog dnevno. to se nismo uspjeli riješiti još od rodilišta jer mi pedica baš nije davala neku podršku. :/ ovak me gledala kad je s 2 mj dobio 500g a ja se pohvalila da smo s onog bolničkog - dajte bočicu iza svakog dojenja, došli na 2-3 bočice dnevno. to je D izbacio spontano, jednostavno sam vidjela da je sit. Ali moja nesigurnost pa njegova veeelika potreba za maženjem i podoji od po sat vremena doveli su do toga da mi se činilo da su te 2 bočice dnevno zaista neophodne. Za sada još nemam viškova pa mu, kad odlazim na previjanja, ostavljam adaptirano (danas sam zaboravila i nije pregladnio, a neka patronažna bi mi rekla 'mamaaa :shock: ).

Nego, čitala sam već na drugim topicima o relaktaciji, ali sam tebe htjela pitati - kad si ti krenula na skidanje s bočice koju ste imali zbog tvog apscesa? pretpostavljam kad je rana zacijelila i kad su ti doktori rekli da možeš dojiti na obje strane...? Kako je to kod tebe išlo? Ja, doduše već dojim na obje strane, ali se još osjećam iscrpljeno i kad dođem izmrcvarena doma s previjanja, sretna sam da mi cice - naročito ova zamotana- malo slabije rade i da nisu odmah pune mlijeka... ono, nemam snage odmah za dojenje, a mali sit malo duže od adaptiranog. Sad osjećam da je ozdravljenje blizu, a i nakon incizije su previjanja puuunooo manje bolna od onog prošli tjedan. Zato se želim psihički pripremiti i već se veselim da ćemo stvarno već jednom isključivo dojiti, nadam se .

Imala sam, naravno, i nedoumica, ali moj D je jednostavno neodoljiv kad baci pogled na cice i šarmerski se nasmiješi . Kad ima grčeve, dođe mi da odustanem, naročito, kad iza toga bez problema smaže bočicu . Onda se ja osjećam . Vidjet ću, ovaj apsces me naučio da spustim nos i da ne mora sve biti odmah i pod svaku cijenu...