dijete ne jede zbog šoka

[aleta]

trebala bih savjet (ili, ako je moguće, iskustvo) iz područja dječje psihologije. naime, naša mala susjeda (6 godina) je prije mjesec i pol čini se (nije sigurno, jer ona ne želi pričati o tome) nehotice progutala borovu iglicu. ta joj je iglica vjerojatno ozlijedila grlo jer se jako tužila da je boli grlo i guši je. hitna, pedijatrica i otorinac nisu ništa našli, tako da je iglica (ako je to bila iglica), očito otišla. no, curica od tad odbija hranu. uzima isključivo tekućinu. čim se približi hrani srce joj se uzlupa od straha i ona se rasplače govoreći da će je boljeti.
tri psihologinje s kojima su do sada razgovarali zaključuju da se tu ne može ništa nego imati strpljenja i pustiti da je prođe.
roditelji su, razumljivo, ludi od brige.
i meni logika govori da, kad već ima te očite napade panike kad vidi hranu, treba pusiti da to nadvlada, no ono što me brine je to da se situacija, bojim se, pogoršava. naime, zadnjih par dana je počela upotrebljavati konstrukciju "to je otrov. hrana je otrov." :shock: , a osim toga mama joj je primijetila očite promjene u ponašanju - nagle promjene raspoloženja, neočekivane agresivne ispade (odgurivanje, rečenice "ti mene mama ne voliš") i slično.
jako jako me to sve skupa brine. :/

[bebelina]

Uzas! Pod hitno traziti strucnu pomoc , djecjeg psihologa koji nece tako olako odmahnut rukom! I naravno svu hranu za pocetak miksati i dati joj na slamku. Jadna malena

[aleta]

neće nikakve frapee, kašice. uzima jogurte, puding, juhu (procijeđenu, da ne bi bio komadić tjestenine ili čega drugoga). i tekuću mješavinu vitamina (iz ljekarne).

neće čokolino. neće zgnječenu bananu. neće pire krumpir, sladoled.

[bebelina]

Onda je hranite tim sto prihvaca. Bitno je da bar nesto jede koliko god to vama malo izgledalo nju moze odrzati . Kuhajte juhu svaki dan i dajte joj je dva obroka dnevno.

[bebelina]

Puding kolac je jelo sto je mog dida kad je umira od raka odrzalo na zivotu jer je jedino to jeo. U smjesu pudinga , secera i malo mlijeka dodaj po 2-3 zumanjca i kockicu masla. Skuhaj puding dalje normalno . U dublju posudu poslozi kekse, prelij vrucim pudingom , zatim jos jednom ponovi i ostavi da se dobro ohladi. Stavi u frizider. Mozes ga ukrasiti i slagom. Pokusaj joj to pripremit , ako bude htjela pojesti.

[sorciere]

aleta, meni ovo ponašanje ne liči na "borovu iglicu". nešto veće je posrijedi...

[Ivanna]

aleta, meni ovo ponašanje ne liči na "borovu iglicu". nešto veće je posrijedi...

baš sam isto htjela napisati... :/

[sbuczkow]

Ne znam sad točno zašto, ali taj broj 6 (godine djeteta) mi se nešto mota po glavi kao problematičan u smislu da djeca postanu "čudna" i znaju imati takve neke sklonosti strahovima, traumama, čudnom ponašanju i sl. Ne sjecam se tocno.....
Nego, je li joj se mozda nesto drasticnije promijenilo u zivotu, pricaju li joj o odlasku u skolu, je li joj mozda mama bila s njom kad je pojela tu iglicu pa sad ona misli da je mama kriva za to i da je nije "spasila" ili tako nesto?

[aleta]

sbuczkow, mama kaže da joj malena vjerojatno zamjera to što se ona upravo spremala na posao kad joj se to dogodilo. mala je došla, požalila se da je boli grlo, mama ju je odvela da popije vode - činilo se da joj je bolje i mama je otišla raditi. mala je ostala ispred kuće igrati se sa dvije sestre i mojom kćeri. u kući su joj bili nona, nono i tata. no, moguće je da ona optužuje mamu što ju je u tom trenutku "ostavila".
kasnije su išli na hitnu, kad su vidjeli da se i dalje žali.

psiholozi nisu uspjeli ništa iščeprkati, nikakav drugi razlog - kroz razgovor, crtanje...

[sbuczkow]

sbuczkow, mama kaže da joj malena vjerojatno zamjera to što se ona upravo spremala na posao kad joj se to dogodilo. mala je došla, požalila se da je boli grlo, mama ju je odvela da popije vode - činilo se da joj je bolje i mama je otišla raditi.

Da, na to sam mislila... Dakle ostavila ju je na cjedilu po njenoj procjeni. Mali vražićci.
Pa mozda da proba nekako polako raditi s njom stvari koje je mala inace voljela da njih dvije rade zajedno, pa lagano da se grle, maze, pricaju, neka mama proba to iz nje izvuci pa bi curici vjerojatno bilo bolje kad bi joj rekla sto je muči. Ali ne na silu nego onako "intimno" da dođe do nje. Neka se mama za pocetak opusti i smiri jer vjerojatno nju jako brine to cijelo stanje pa ne moze s djetetom ni komunicirati kako treba. Sta ja znam, nekako tako bih to probala "popraviti" ili kroz igru. MOzda cak da mama uzme malo godisnjeg i bude samo s djetetom.. A tako bi onda i sa hranjenjem. Kroz igru, s drugom djecom, zivotinjama...nek budu malo kreativni.

[aleta]

mislim da tako nekako i rade. pitanje je samo da li obilaziti još stručnjaka, ili se probati opustiti i čekati...

[sbuczkow]

mislim da tako nekako i rade. pitanje je samo da li obilaziti još stručnjaka, ili se probati opustiti i čekati...

smajlić koji sliježe ramenima. (iako po mom mišljenju, većina tih psihologa su idioti- bez uvrede molim. i cim dijete nije "normlano" ili uobicajeno i ne uklapa se u neke njihove kalupe, onda nije normalno. da potkrijepim ovo sto kazem navesti cu primjer jednih nasih prijatelja koji su dobili dijete koje je imalo veliku glavu- čak "vodenu". Inace, do 10 godine nije bio baš socijaliziran pa su ga vodili kod neke vrlo poznate zg psihologinje koja mu je odradila sve vrste testova i rekla da je njegov kvocjent negdje oko 80 i da je mentalno zaostao. Oni uvjereni da imaju retardirano dijete i za godinu dana ga odvedu kod drugog spihologa koji ga "izmjeri" i kaze da je dijete natprosjecno inteligentno. Ponovo ga odvedu kod prve psihol i ona kaze da je taj psiholog pogrijesio jer da je on sigurno malo "glup". Taj zaostali mali mali je sad najbolji student na matematici i rješava s profesorima (neriješene) matematičke probleme, piše zajedno s njima članke i objavljuje znanstvene radove. Volila bi da posjeti svoju psihologinju. )

[bebelina]

Ma slusaj nisu ni oni svi idioti! U vrticu su nam rekli da je Frane hiperaktivan znaci ne zivo dijete vec stvarna dijagnoza. Poludila sam i posla traziti pomoc dok je na vrijeme. Prva psihologica s kojom smo razgovarali je bez problema ustanovila da ima poremecaj koncetracije jer nije bio u stanju sam sjediti 20 minuta bez da ista pita ili se igra :shock: . Mislim zena ga je sjela za prazan stol i ocekivala da miruje, djete od 6 godina. A da bi jos bilo bolje zena radi u vrticu . Bolje da vam ne spominjem sto joj je rekao mm. Pokupili smo djete i odveli ga kod privatnog psihologa. Sjajna zena , sve je obavila kroz igru i dala korisne savjete kako ga najbolje pripremiti za skolu. Frane nema nikakvih problema ,ni traga hiperaktivnosti, odlican je ucenik , ali je sa tetom Estelom razvio takav odnos da cak i dan danas trazi jednom godisnje da ga povedemo kod nje. Jednostavno voli razgovarati s njom.

[sbuczkow]

Ma slusaj nisu ni oni svi idioti!

Ogradila sam se i napisala da su vecinom idioti.
Naravno da nisu svi- postoje iznimke koje potvrđuju pravilo.
(morala sam )

[aleta]

evo, dužna sam vam napisati rasplet cijele ove priče, koja je, srećom, završila happy endom. :D
ukratko, pokušali su se opustiti što više, redovno u vrijeme obroka nudili hranu i curici, ona odbijala tri i pol mjeseca :shock: , uzimala samo tekućinu i voćne jogurte, ništa kruto, ništa smiksano, ništa kašasto.
Mama je provodila više vremena s njom nasamo u igri i razgovoru.
Nakon ta tri i pol mjeseca počela je - najprije tu i tamo pocuclala bombon, onda uzela griz kruha i nutele, onda nakon par dana probala malo pečene piletine - sa strahom, ali je uspjela progutati.
i sama je bila iznenađena i presretna što je nije zaboljelo dok je gutala i tražila je još, i još - neki dan mi ta mama veli: "ne moremo ju najist" 8)
kažu da je dijagnoza bila: PTSP. :/

[sabaleta]

Dugo je trajao izlazak iz krize. Nadam se da PTSP nije ostavio takve posljedice, pa da opet počne izbjegavati hranu.

[aleta]

da.
rekli su im čak da obično takav posttraumatski stres traje između 3 i 6 mjeseci, tako da su još i sretni što su dobro prošli.

[sbuczkow]

Aleta, super vijest! :D
Super da si javila, mrzim nedovrsene price.