Josipova_mama prvotno napisa
Pročitala sam neke postove ovdje, sve su to tužne priče... Takva je i moja. Nije on mene ostavio, nego sam ja njega potjerala. U braku smo bili 4 godine, uvijek smo imali problema s (manjkom) novaca. tu i tamo bi mi nestalo nešto para, na računu su bili podignuti neki novci za koje nitko nije imao objašnjenje, da bi mi prošle godine rekao da je ovisan o drogi. Imali smo tada sina od 1,5 godine i ja sam bila trudna. SKinuo se (sam, nije želio stručnu pomoć) vratio se, da bi laži nastavile. Živjeli smo od moje plače, jer je njegova prezadužena s kreditima. Povremeno bi nestali neki novci, nisam htjela vjerovati da se stvari opet ponavljaju, posebno zato što su testovi na drogu negativni. On je imao neko objašnjenje o ucjenjivanju nekog zelenaša, ajde i preko tog sam prešla - tada sam i rodila. Bilo me je iskreno strah kako ću sama s njima dvojicom. No priča s novcima se nastavila, da bi mi nestao novčanik s 1500 kn s kojima sam trebala platiti kredit - to je bila kap koje prelila čašu.
Otišao je prije 4 dana. koliko god je teško, svjesna sam da sam donijela ispravnu odluku. užasno me je strah kako ćemo dalje. on želi, a i ja, da ostane u stalnom kontaktu s djecom, ne želim preko njih se osvećivati bilo kome - bilo njemu, bilo njegovima, gdje on sad živi.
ali koja je sad procedura? znam da moram do odvjetnika, ali koliko to sve skupa traje? čula sam da prvo moramo proći postupak mirenja, kako to ide'? jel postoji mogućnost da djeca budu sa mnom, ali da i on ima skrbništvo?
i kako to sve učiniti da klincima bude što lakše???
jako me je strah onog što slijedi, ali valda će svo ovo razočarenje proći, možda se jednom i normalno naspavam?