Znala sam da se djeca vole, ali...
... da se vole toooliko?!
mm i ja smo skupa od srednje škole, ove godine nam godišnjica iznosi polovicu mojih godina života. išlo je kao po ps-u, hodanje, faks, malo zajedničkog života i brak. zbog objektivnih medicinskih razloga nismo smjeli "raditi bebice" ranije, ali kad smo dobili zeleno svjetlo, uspjelo je od prve. trudnoća je bila manje-više uredna, a ja sam bila uvjerena da je dečkić, sve dok se nije pokazalo da pod mojim srcem raste - pišuljica. sa slikicama uzv rasla je i moja svjesnost o važnosti tog malog bića i promjenama koje nosi sa sobom.
do tada je posao bio bitan, druženja, stan i auto, krpice i kave. pitala sam se kako ću biti doma, uvjerena da će mi nedostajati muving, jurnjava, zvrndanje telefona i mobitela. radila sam do skoro 8. mjeseca jer mi je zdravlje dozvoljavalo, a onda se pozabavila uređenjem bebinog prostora i kupnjom potrebnih stvari.
porod je bio brzinski, prirodan, s mm uz uzglavlje. rodila se s puno čupave crne kose, malena, crvenih usnica. zbog gužve na odjelu rodilja noć smo provele u predrađaoni i dijete sam ponovno vidjela tek nakon više od 20 sati. toliko sam bila uzbuđena i nervozna zbog tog čekanja da mi je tlak bio oko 160 i danima je bio problematičan. kući smo išle treći dan, nastavljajući započeto dojenje. oporavak je bio grozan, puknuti šavovi, hemeroidi, dojke prepune, bradavice krvave i stalno u krastama, podoji bolni, ali smo i to preživjele. početnu nesigurnost i strah vremenom preuzima samopuzdanje i stečeno kakvo-takvo iskustvo.
i onda... jednu večer dojimo same u sobi, prigušeno svjetlo, dječji instrumentali tiho se čuju u pozadini. gledam te punašne obraščiće, nježno dječje lice koje lagano tone u san. a srce hoće se raspuć od silne ljubavi, suze kliznule niz lice, sreća je bila - neopisiva! voljele smo se mi i prije, od onog plavog plusića, ali taj trenutak neću zaboraviti dok sam živa.
znam da nas očekuje puno toga: prvi zubići, prvi koraci, prvo trčanje u bolnicu, prve informacije u školi, prva svađa, njena želja da me pošalje k vragu i tresne vrata u lice jer sam previše pitala o školi, dečku, zašto nosi tako kratku majicu jer će se prehladiti...
gledam nju i mm kako se maze, zaljubljeni preko ušiju i vjerojatno će tata biti broj jedan. znam da ćemo griješiti, raditi gluposti, upadati u probleme, da će ponekad biti stvarno teško. a ja samo želim da joj budem podrška, oslonac, stijena, toplo naručje, prijateljica. da ju sakrijem pod svoje krilo dok je ovako mala, a jednog dana pustim u svijet i život kao mladu ženu, sposobnu, svoju. želim da zna da je moja i naša ljubav bezuvjetna, kad jednom dođu braća i sestre, kad ju počnu pucati pubertetski hormoni, da zna - da je jedinstvena, moja kćer. i ako ikad dođe na neki ovakav sličan forum, da može reći - da, moja mama je prava!
osjećam se potpunom, sretnom i bogatijom. znam, topla voda, ali dok nisam doživjela, nisam ni znala.
i zato, ljubavi, želim ti biti mama kakvu si željela!
 |
|||
Reply With Quote
Originally Posted by kikic
