I mi smo noćas iskusili boravak u dnevnoj bolnici na trećem odjelu

Nakon stvarno ljubaznog prijema u bolnicu od tete na šalteru pa do sestara, laboranata i doktorice, gorko sam se razočarala trećim odjelom tj. pojedinim sestrama u noćašnjoj službi.


U potpunosti bih potpisala petrapana!

Na odjel su nas primile dvije sestre u službi i nakon smještaja
u sobu gdje se nalazi kinderbet za dijete i fotelja za roditelja, slijedila je obrada moje šmizlice tj. uvađanja braunile za infuziju.
Odnjela sam L u sobu za obradu na odjelu i polegla je na stol i najnormalnije stala kraj nje i držala je za rukicu.
A sestra će mi na to: " Dobro mama sad se vratite u sobu i čekajte dijete"
A ja :shock: " A ne, ne dolazi u obzir! Ja se odavde ne mičem!"
A na to će sestra već vidno ljutita: " Pa mi radimo s maskama na licu i nećemo vam raskasapit dijete"
Velim im ja "Ok ak je u maski problem onda dajte i meni jednu pa ćemo ih lijepo svi imati na licu"
Kad je vidjela da ne popuštam samo mi je rekla da se stanem onda na vrata da one mogu manevrirati oko stola za obradu. Ok to mi je bilo razumljivo i pomaknula sam se iako bih više voljela da sma mogla šmizlicu držati za ruku jer ovako me gledala i neutješno plakala i dozivala mmmm. Srce mi se paralo!
Cijelu smo noć proveli na cici i tješili se!

Sestra je komentirala kak je to grozno kad dijete nije naučeno spavati samo u kinderbetu s dudom

A ja ko iz topa sa najvećim osmjehom u tri ujutro " u potpunosti vas razumijem, isto kao i sestra koja bi tako humani poziv trebala obavljati sa srcem pa to opet nije tako"

Samo se okrenula i otišla!
Pojedina dječica su cijelu noć plakala a ona se nije udostojila doći ni pogledati,
tu i tamo bi iz sobe viknula "Dosta više!"
Vjerojatno sirotica nije mogla od galame oči sklopit!

U jutarnjoj smjeni druga priča.
Sestre ljubazne, pet puta su mi došle u sobu pitati je l treba kaj. Mazile i pazile dječicu, poigrale se s nekima od njih.
Za doručak je bio griz i mi smo to preskočili da slobodno teta da nekome drugom jer smo tek u počecima dohrane i uz to smo alergični na kravlje mlijeko i pšenicu.
Nije prošlo ni minute evo sestre u sobu sa pitanjem da mi možda zgnječi bananu ili nariba jabukicu ili imam nekakvu drugu želju!?!
Ali sva sreća ubrzo je došao doktor pregledao nas i pustio kući na kućnu njegu. :D

Ono što sam ja zapravo htjela reći. Po mom mišljenju ta bolnica bi tek mogla postati prijatelj djece iako je već time titulirana :/ ( zbog mogućnosti jednog od roditelja da boravi uz dijete non stop uz nadoplatu a ako je mama dojilica onda je free ) samo kad bi osim lijepog inventara i pojedinci u osoblju iskazali malo više ljubavi prema svom poslu!