A ne znam...
Za šamar tinejđerki, rekla bih da jest nasilje koje nam se svima više manje sviđa. Kako nije nasilje? Čovjek je puk'o i ošamario kći jer je (s razlogom) puk'o.
Proživjela sam sličnu situaciju, samo je nestala odrasla osoba, bliska mojoj obitelji. Bile su jako čudne okolnosti, ukratko, svi smo je satima tražili, mislili da se utopila...Kad se pojavila (ništa joj nije bilo i ni do danas nije jasno kako je izgubila pojam o vremenu na više sati), suprug se zaletio i snažno je ošamario dva-tri puta. Ono, svi smo to htjeli valjda napravit. A sad, da to nije bilo nasilje - ne znam, ipak jest, bojim se.

A za situaciju s curicom - po opisu, meni je to roditelj koji se ne snalazi, i jest nasilan u tom svom nesnalaženju. Udarac zato što dijete od dvije i po neprimjereno grli drugo dijete sigurno nije ni pametno ni nenasilno postupanje. Mogao je puno toga prije poduzet, a na kraju je curica "dobila" od njega jer je njemu bilo neugodno pred Zuskom.